Tkalčić
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije. 5./2001.

knjiga_tkalcic_5aTkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.

5./2001., Zagreb 2001. (tiskan u ožujku 2002.),
br. 5, 912 stranica.

Cijena: 300,00 kuna.

Pregled sadržaja

Riječ Pokrovitelja (mons. Josip Bozanić) . Str. 5-6.

Povjesničke rasprave

Stjepan KOŽUL, Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Stanje duša, vjerski prelazi, poginule osobe i počinjene ratne štete na bogoštovnim zgradama, prema okružnici iz 1943. godine. Izvorni znanstveni rad. Str. 7-198.

Sažetak (7),

U okviru svoga trajnoga zanimanja za noviju povijest Zagrebačke crkve oso­bito za njezina stradanja u Drugom svjetskom ratu, pisac predstavlja javnosti izvor­na pisana svjedočanstva koja se čuvaju u pismohrani Nadbiskupskoga duhovnoga stola, nastala na temelju okružnice istoga Duhovnoga stola, iz 1943. godine. U okružnici se traži od župnika i župnih upravitelja da opišu sva razaranja i oštećenja crkvenih zgrada, da sastave brojidbene podatke rođenih, vjenčanih i umrlih, te vjer­skih prelaznika u Katoličku crkvu, iz prethodnoga trogodišta (1940.-1942.), te da popišu imena i okolnosti svih poginulih župljana, kako bi sve to u jednom izvješću poslali Nadbiskupskom duhovnom stolu. Od tadašnjih 388 župnih ureda, odgovore je poslalo samo 157 ureda. Međutim, uz ove izravne odgovore nalazimo i druga izvješća o istom predmetu, koja su poslali razni župni uredi u različitim godinama tijekom cijeloga ratnoga razdoblja, sve do 1945. godine. Uzevši u obzir sva izvješća, pisac nam predstavlja ratna stradanja u 206 župa tadašnje Zagrebačke nadbisku­pije . U ovim izvješćima osvjetljuje se sudbina smrtno stradalih svećenika, kojih je sudbina do sada bila samo djelomično poznata. Važnost ovoga rada očituje se oso­bito u činjenici što nam pisac prenosi imenom i prezimenom smrtno stradale vjer­nike u pojedinim župama. Kod budućega sastavljanja popisa svih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, ovaj će rad biti zasigurno jedan od temeljnih radova. Što se tiče vjerskih prelaza, na temelju pristiglih izvješća iz 157 ureda, u Katoličku crkvu prešlo je 690 židovskih vjernika u 52 župe, nadalje, 35.602 grkoistočnih ili pra­voslavnih vjernika u 101 župi, te 386 osoba drugih vjeroispovijesti, najviše staro­katolika, u 25 župa. Od velikog broja primljenih grkoistočnih vjernika, samo mali broj je ostao u okrilju Katoličke crkve, jer već 1943. godine većina od njih nije s njome održavala nikakve veze. Usprkos nastojanju crkvenih vlasti da se prijelazi dogode na temelju osobnoga uvjerenja i s predhodnom vjerskom poukom, primanje u Katoličku crkvu u onim teškim ratnim vremenima bilo je u velikom broju učinjeno samo radi spašavanja ugroženih grkoistočnih vjernika. O razaranjima i uništa­vanjima crkvenih zgrada, pisac je pisao u svom predhodnom radu, u 4. broju godi­šnjaka “Tkalčić”, na temelju kasnije okružnice, one iz 1951. godine. Dakle, podaci o uništavanju, izneseni u ovom radu, predhode onom iz prošlogodišnjega godi­šnjaka, te se međusobno nadopunjuju. Uz sva navedena dostignuća ovoga rada, treba još naglasiti njegovu izvornost, to jest, utemeljenost na izvornom arhivskom gradivu, koje je svugdje vjerno i točno navedeno, te stoga i lako provjerljivo.

Uvod (8), Pisani odgovori i izvješća župa (11), Ploča I. Brojidbeni podatci po župama (prema NDS, br. 5126/1943.) (180), Ploča II. Zbirni brojidbeni podaci o stanju duša, o prelascima, poginulim osobama i ratnim štetama (prema NDS, br. 5126/1943.) (193), Zaključak (194).

Summary: Calamities in the Zagreb archdiocese during world war II. The state of the soul, transfers in confession, deceased persons and war damages to sacral buildings based on the circular issued in 1943., pp. 197-198.

Within the context of his continual interest for the recent history of the Zagreb Church and particularly its fate during World War II the author presents the public with original written testimonies that are kept in the archives of the Archdiocesan Spiritual Court which emerged as a consequence of a circular issued by the Spiritual Court in 1943. The circular requests parish priests and parish administrators to describe the extent of the destruction and damages to sacral buildings, to compile numerical data of those born, married and deceased, religious transfers to the Catholic Church in the preceding three-year period (1940-1942), and a list of names and circumstances of parishioners that died; and that this data should be sent in a combined report to the Archdiocesan Spiritual Court. Of the existing 388 parish presbyteries, only 157 sent their responses. Nevertheless, these direct responses were added to other reports from that period that were sent by various parish presbyteries at various times during the war period up until 1945. Taking into concern all the reports available, the writer presents details of war calamities for 206 of the existing parishes of the Zagreb Archdiocese. The reports shed light on the fate of priests who were killed and whose fate was only partially known or suspected until then. The significance of this research is particularly evident in the fact that the writer presents a list of names of those parishioners that were killed in individual parishes. For any future study into the list of victims of World War II, this research will certainly serve as one of the founding starting points. As far as religious transfers are concerned, based on the information collected from the 157 parishes, 690 Jews transferred to the Catholic Church in 52 parishes. Furthermore 35.602 Eastern Greek or Orthodox believers in 101 parishes and 386 people of other confessions (mostly ancient Catholicism), in 25 parishes changed their religion. Of the large number of transfers from the Eastern Greek faith only a small number remained under the wings of the Catholic Church as in 1943 already the majority of them maintained very little contact. Despite the efforts of Church authorities that these transfers be conducted only on the basis of personal belief with the prerequisite of religious education preceding, often enough acceptance to the Catholic Church in these difficult war times was largely conducted to save the lives of those Eastern Greek faithful who felt threatened. The writer describes the destruction and damages to sacral buildings in a previous study published in the Tkalčić annual no. 4 based on a later circular in 1951. Therefore, data concerned with destruction presented in that issue precedes those studies contained in last years annual and they mutually compliment each other. With all the achievements noted in this study it is necessary to stress its originality, ie. that it is founded on original archival material which has been noted truly and correctly and thereby easily confirmed. Translated by s. Anđelita Šokić.

Hrvoje PETRIĆ, Iz povijesti sjevernoga dijela Virovskoga dekanata. Prilog poznavanju razvitka župa Drnje, Hlebine, Sigetec, Peteranec i Gola, od srednjega vijeka do sredine 19. stoljeća. Izvorni znanstveni rad. Str. 199-242.

Sažetak (199),

Na temelju pretežito neobjavljenog gradiva te manjim dijelom korištenjem objavljenih radova, pisac je dao pregled razvoja starih srednjovjekovnih podravskih župa u Drnju , Torčecu , Peterancu , Strugi i Đelekovcu , koje su se nalazile sjeverno i istočno od Koprivnice. Te su župe nestale u vrijeme protuosmanlijskih ratova. U prvoj polovici 17. stoljeća, na području spomenutih nestalih župa obnovljena je župa Drnje, jedna od najvećih u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. U selima Torčec , Sigetec i Peteranec postojale su u prvoj polovici 17. stoljeća kapele, a 1671. godine započeta je gradnja i kapele u Hlebinama. Te su kapele bile u sastavu župe Drnje do 1789. godine, kada dolazi do osnivanja novih župa u Sigecu i Hlebinama , te obnove župe u Peterancu . Dan je kratki prikaz povijesti tih župa koje su nastale na prostoru nekadašnje župe Drnje do sredine 19. stoljeća. Obrađen je i razvoj novoosnovane prekodravske župe u Goli koja je utemeljena u prvoj polovici 19. stoljeća.

I. Srednjovjekovne župe u Drnju, Torčecu, Peterancu, Đelekovcu i Strugi (200), 1. Župa Sv. Stjepana u Torčecu (200), 2. Župa Sv. Jurja u Trnju (Drnju) (201), 3. Župa sv. Petra XE “Sv. Petar, župa” u Peterancu (202), 4. Župa Blažene Djevice Marije u Strugi (203), 5. Župa Blažene Djevice Marije u Đelekovcu (204), II. Župa Drnje u 17. i 18. stoljeću (205), 1. Župna crkva u Drnju (205), 2. Kapele (), a. Kapela Sv. Petra i Pavla u Peterancu (207), b. Kapela Sv. Marka u Sigecu (210), c. Kapela Sv. Katarine u Hlebinama (213), d. Kapela Sv. Filipa i Jakova između Drnja i Peteranca (215), e. Kapela Sv. Stjepana u Torčecu (216), 3. Župnici (216), 4. Čuda koja su se dogodila zagovorom Majke Božje Drnjanske (218), III. Osnivanje novih župa na nekadašnjem prostoru župe Drnje i njihov razvoj do sredine 19. stoljeća (222), 1. Župa Drnje na smanjenom području (222), 2. Župa Sv. Petra i Pavla u Peterancu (224), 3. Župa Sv. Marka u Sigecu (226), 4. Župa Sv. Katarine u Hlebinama (228), 5. Župa Gola (230), 6. Školstvo u Drnju, Torčecu, Peterancu, Sigecu, Hlebinama i Goli do sredine 19. stoljeća (234), 7. Stanovništvo na području župa Drnje, Peteranec, Sigetec, Hlebine i Gola, do sredine 19. stoljeća (239), Zaključak (241).

Zusammenfassung: Aus der Geschichte des nördlichen Teils des Dekanats Virje. Ein Beitrag zur Entwicklung der Pfarren Drnje, Hlebine, Sigetec, Peteranec und Gola, vom Mittelalter bis zur Mitte des 19. Jahrhunderts, p. 242.

Aufgrund von größtenteils unveröffentlichten Quellen und einigen veröffentlichten Arbeiten gibt der Verfasser einen Überblick der Entwicklung der alten mittelalterlichen Pharren in Drnje , Torčec, Peteranec , Struga und Đelekovec , nördlich und östlich von Koprivnica. Diese Pfarren waren in der Zeit der Kriege gegen die Türken verschwunden. In der ersten Hälfte des 17. Jahrhunderts wurde auf dem Gebiet dieser verschwundenen Pfarren die Pharre Drnje erneuert, eine der größten im nordwestlichen Teil Kroatiens. In den Dörfern Torčec, Sigetec und Peteranec standen in der ersten Hälfte des 17. Jahrhunderts Kapellen, und 1671. wurde der Bau der Kapelle in Hlebine in Angriff genommen. Diese Kapellen befanden sich im Verband der Pfarre Drnje bis zum Jahr 1789, als in Sigetec und Hlebine neue Pfarren gegründet, und in Peteranec die Pfarre erneuert worden war. Dargestellt wird die Geschichte dieser Pfarren, die auf dem Gebiet der einstigen Pfarre Drnje entstanden sind, bis zur Mitte des 19. Jahrhunderts. Beschrieben wird auch die Entwicklung der neugegründeten Pfarre Gola auf der anderen Seite der Drau, die in der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts gegründet worden war.

Lojzo BUTURAC, Župnici i kapelani Gorske župe tijekom triju stoljeća (18.-20.). Stručni članak. Str. 243-262.

Sažetak (243),

Vjerski vrlo živo srednjovjekovno mjesto Gore, u vrijeme turskih provala ostalo je više od jednog stoljeća pusto, da bi 1705. godine tamo bila obnovljena župa Uznesenja Blažene Djevice Marije. Uza sažeti pregled toga prethodnog razdoblja, pisac nam priopćuje popis s kratkim životopisnim crticama gorskih župnika i njihovih duhovnih pomoćnika (kapelana), od obnove župe do danas. Tijekom triju stoljeća, na gorskoj župi izmijenilo se 38 župnika ili župnih upravitelja i 76 duhovnih pomoćnika. U drugoj polovici 20. stoljeća neki su upravitelji iskusili gorke posljedice komunističke vladavine, što je uzrokovalo česte promjene upravitelja, više puta ispražnjene službe, pa samim time i loše posljedice za vjerski život žitelja Gora. Objavom imena gorskih župnika i njihovih pomoćnika, odajemo im zahvalu za njihov uloženi rad na njivi Gospodnjoj.

Uvod (243), Srednjovjekovne crkve u Gorama (247), Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u gorAma (247), Obnova rimokatoličke župe nakon turskih osvajanja (249), Redoslijed župnika i kapelana (249).

Riassunto: I parroci e i suoi vicari nella parrocchia di Gora nel corso di tre secoli (18.-20.), p. 262

Il paese Gora nell’arcidiocesi di Zagreb era molto vivo per quanto riguarda la vita religiosa nell’età medievale. A causa delle invasioni ottomane la Gora rimase però deserta più di un secolo. Appena nel 1705. fu rinnovata in questo paese la parrocchia dell’Assunzione della Beata Vergine Maria . L’autore descrive sommariamente il periodo precedente a questo rinnovo, ma anche ci presenta l’elenco dei parroci e dei loro vicari, con le brevi biografie, a partire dal rinnovo della parrocchia di Gora fino ad oggi. Nel corso dei tre secoli, nella parrochia operavano trentotto parroci e settantasei vicari. Nella seconda metà del 20. secolo alcuni parroci hanno provato le gravi conseguenze del regime comunista, fatto che ha causato i frequenti cambi dei parroci, gli uffici svuotati, e conseguentemente, la bassa vita religiosa dei parrocchiani di Gora. Con questo lavoro, l’autore vuole render onori a tutti i parroci e i loro vicari per il loro lavoro nel campo del Signore. Traduzione di Stjepan Razum zc.

Franjo Emanuel HOŠKO, Ibrišimovićev popis slavonskih župa Zagrebačke biskupije 1694. godine. Izvorni znanstveni rad. Str. 263-275.

Sažetak (263),

Luka Ibrišimović (Požega, oko 1620. – Požega, 1698.), slavonski franjevac i glavni namjesnik (generalni vikar) zagrebačkih biskupa za Slavoniju u razdoblju neposredno prije i za vrijeme oslobodilačkog Bečkog rata (1683.-1699.), poslao je caru Leopoldu I . iz Požege 2. svibnja 1694. popis župa kojima je te godine podijelio ulja što ih je u Zagrebu na Veliki četvrtak posvetio zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić. Popis sadrži imena 30 župa na području Slavonije koje je ugarski metropolitanski sud 1699. dodijelio upravi zagrebačkih biskupa. Kako Josip Buturac, najmjerodavniji istraživač crkvene prošlosti tog razdoblja Slavonije, ne pozna taj Ibrišimovićev izvještaj (usp. Katolička Crkva u Slavoniji za turskog vladanja. Zagreb 1970.), uputno ga je objaviti i usporediti s prethodnim izvještajem iz 1660. godine Petra Nikolića, slavonskog franjevca i Ibrišimovićevog prethodnika u službi generalnog vikara zagrebačkih biskupa u turskoj Slavoniji .

1. Požeško pastoralno područje (266), 2. Pastoralno područje samostana u Velikoj (268), 3. Župe pastoralnog područja samostana u Našicama (271), 4. Osvrtna zapažanja (273), Prilog: Popis župa Zagrebačke biskupije u Slavoniji koje su primile sv. Ulje od zagrebačkog biskupa (274).

Zusammenfassung: Verzeichnis der slawonischen Pfarreien der Zagreber Diöcese von Luka Ibrišimović, aus dem Jahr 1694., p. 275.

Luka Ibrišimović (Požega, um 1620 – Požega, 1698), slawonischer Franziskaner und Generalvikar der Zagreber Bischöfe für Slawonien im Zeitraum unmittelbar vor und während des Wiener Befreiungskrieges (1683-1699), sandte am 2. Mai 1694 an Kaiser Leopold I. aus Požega ein Verzeichnis der Pfarreien, denen er in diesem Jahr Öl verteilt hatte, das am Gründonnerstag in Zagreb vom Zagreber Bischof Aleksandar Ignacije Mikulić geweiht worden war. Das Verzeichnis enthält die Namen von 30 Pfarreien in Slawonien welche das ungarische erzbischöflich-metropolitanische Gericht 1699 unter die Verwaltung der Zagreber Bischöfe gestellt hatte. Das bis jetzt unbekannte Verzeichnis wird hier mit dem vorhergehenden Verzeichnis aus dem Jahr 1660 verglichen, das von Petar Nikolić, einem slawonischen Franziskaner und Vorgänger von Ibrišimović als Generalvikar der Zagreber Bischöfe im türkischen Slawonien stammt. Es ist anzunehmen, daß Luka Ibrišimović, mit seinem Wirken in der Funktion des Generalvikars der Zagreber Bischöfe für Slawonien, bei dem Beschluß des ungarischen metropolitanischen Gerichts diese slawonischen Pfarreien unter die Verwaltung des Zagreber Bisstums zu stellen eine wichtige Rolle gespielt hatte.

Rasprave iz povijesti umjetnosti

Ivan MIRNIK, Spomenica Emerika Esterházyja. Izvorni znanstveni rad. Str. 277-285.

Sažetak (277),

Grof Mirko (Emerik) Esterházy od Galánthe (*Vágújhely , 17. XII. 1665. †Požun, 6. XII. 1745.), pavlinski vrhovnik, biskup vacki, zagrebački (1708.-1722.) i vespremski, te ostrogonski nadbiskup i ugarski prvostolnik, bio je jedan od najvećih zagrebačkih biskupa , na toj staroj i časnoj biskupskoj stolici. Pisac sažeto prikazuje njegov život, te opisuje srebrnu medalju koju je izradio Matija Donner (*Esslingen, Austria, 29. VIII. 1704. †Wien , 26. VII. 1756.), prigodom Esterházyjeve zlatne Mise, koju je slavio 1738. godine. Jedan vrlo uščuvani primjerak (iz zbirke Leopolda Welzla von Wellenheim ) nalazi se u Numizmatičkoj zbirci Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Medalja je već dugo vremena poznata u stručnoj literaturi, te su je već Appel , Schönwisner (1801., 1807.), Weszerle (1873.), Fiala (1895.) i drugi opisali. Po jedan se primjerak nalazio također u zbirkama Unger , Erbstein , Zschiesche & Köder i drugim, a navodi je također i L. Forrer (1904.).

Bibliografija (284).

Zusammenfassung: Die Medaille des Emmerich Esterházy, p. 285.

Graf Emmerich Esterházy von Galántha (*Vágújhely, 17.XII. 1665 †Pressburg, 6.XII. 1745), Erzbischof von Gran und Primas Hungariae, ein Paulanermönch, war früher Bischof von Zagreb (Agram) einer der grössten auf diesem altehrwürdigem Bischofsitz. Der Verfasser beschreibt die silberne, anlässlich seiner goldenen Priesterweihe von Matthias Donner (*Esslingen , Austria, 29.VIII. 1704 †Wien, 26.VII. 1756), geprägten Medaille. Ein sehr schön erhaltenes Exemplar (aus der Sammlung des Leopold Welzl von Wellenheim ) befindet sich in der Numismatischen Sammlung des Archäologischen Museums in Zagreb. Die Medaille ist schon lange in der Fachliteratur bekannt und wurde bereits von Appel, Schönwisner (1801, 1807), Weszerle (1873), Fiala (1895) u. a. beschrieben. Je ein Exemplar befand sich auch in den Sammlungen Unger, Erbstein , Zschiesche & Köder u. a., und wird auch von L. Forrer (1904) erwähnt.

Mirna ABAFFY, Krajolici na grafikama 17. stoljeća, u Valvasorovoj knjižnici. Izvorni znanstveni rad. Str. 287-304.

Sažetak (287),

Svezak M 11644 u Valvasorovoj knjižnici Metropolitane sadrži 43 grafike petorice grafičara 17. stoljeća (A. i N. Perelle , M. Merian, C. J. Visscher, F. Collignon). U svesku se nalaze krajolici i vedute iz Nizozemske , Francuske, Italije, Njemačke i Švicarske . Grafike su prvi put popisane, pripisane autorima i kataloški obrađene, te tako dopunjuju Valvasorovu grafičku zbirku i pridonose njezinom poznavanju.

Uvod (287), Sadržaj sveska M 11644 (288), Grafike Adama i Nikole Perella (288), Iz skupine: ‘Vedute špilja i fontana u perivoju dvorca Ruel’ (288), Adam Perelle (289), Nicolas Perelle (290), Grafike Mateja Meriana (291), Iz skupine grafika: ‘Krajolici u Njemačkoj i Švicarskoj’ (292), Iz skupine: ‘Šumski krajolici’, 1622. (294), Skupina: ‘Vedute sela’ (295), Iz skupine: ‘Krajolici s malim drvenim mostićima’ (296), Iz skupine: ‘Krajolici iz okolice Basela’ (296), Grafike Claes Jansza Visschera (297), Skupina: ‘Krajolici u okolici Harlema’ (297), Grafika Franje, François Collignon (301), Iz skupine: ‘Različite vedute Rima i njegove okolice’ (301), Još nekoliko podataka o svesku i prijedlog za katalogizaciju (302), Literatura (303).

Riassunto: I paesaggi nei grafici dei seicento, nella biblioteca Valvasoriana, pp. 303-304.

La Biblioteca Valvasoriana che si trova nella Biblioteca Metropolitana dell’arcidiocesi di Zagreb, conserva il codice M 11644. Questo codice contiene quarantatre grafici (le incisioni in rame), i quali presentano le viste e i paesaggi dalla Francia, dai Paesi Bassi, dalla Germania, dalla Svizzera e dall’Italia. All’inizio del fascicolo sono dieci grafici di Adamo e Nicolas Perella, dal ciclo “Le viste delle grotte e delle fontane nel giardino del castello Ruel ”, grafici che sono stati fatti secondo il modello di Israel Silvestre . Poi seguono le incisioni di Matthäus Merian dal ciclo dei grafici “I paesaggi nella Germania e nella Svizzera”, nonché i grafici da quattro cicli diversi: “I paesaggi forestali”, “I paesaggi con ponticelli di legno”, “Le viste dei villaggi” e due grafici dal ciclo “I paesaggi dai dintorni di Basilea” (insieme venti incisioni). Il codice contiene anche il ciclo completo “I paesaggi nei dintorni di Harlem” (dodici incisioni) del tipografo olandese Claes Jansz Visscher. Alla fine del codice c’è un’incisione che presenta le antiche ruine romane di François Collignon. Questo grafico fu fatto secondo il modello di Israel Silvestre. Tutti i grafici del codice M 11644 adesso sono per la prima volta registrati, descriti ed attribuiti. Questo codice, ora conosciuto, presenta meritevole contributo alla celebre collezione grafica valvasoriana dell’arcidiocesi di Zagreb. Traduzione di Stjepan Razum zc

Sanja CVETNIĆ, Tapiserije ‘Mjeseci s groteskama i arhitektonskim perspektivama’ u Riznici zagrebačke katedrale. Pregledni rad. Str. 305-315.

Sažetak,

Na poziv Deanne Lenzi i Jadranke Bentini, autoricâ izložbe “I Bibiena, una famiglia europea, održane u Bolonji 2000./2001., iz Rizice zagrebačke katedrale posuđene su tapiserije iz ciklusa “Mjeseci s groteskama i arhitektonskim perspektivama”. Izlagačkim istupom obnovljeno je zanimanje za važan dio umjetničke baštine Zagrebačke nadbiskupije. Radi se o skupini šest parova mjeseci, od kojih je par Mai-Juin (Svibanj-Lipanj) propao u razornome potresu 1880. godine. Skupina je nastala 1710. godine u radionici Charlesa Mittéa. Središnji motivi, niše s arhitektonskim perspektivama vjerojatno su izrađeni po nacrtima Franje Galli Bibijene (Francesco Galli Bibiena, 1659.-1739.), bolonjskoga umjetnika koji je oženio Charlesovu kćer, Anne Mitté. Ostali motivi okupljeni su tematski tako da označuju razdoblja godine (lov, ptice, voće), a podupiru ih prizori sezonskih radova u polju. Ciklus ‘Mjeseci’ tkan je za dvor lorrainskih vojvoda. Nakon ženidbe Franje III., (François III.) od Lorraine budućom caricom Marijom Terezijom , tapiserije stižu prvo u Beč, a potom u zagrebački biskupski dvor. Sigurno su predstavljali dar, možda upravo biskupu Franji III. Thauszyju (1751.-1769.), iza godine 1761, u kojoj je on znatno podupro caricu tijekom Sedmogodišnjega rata. Tapiserije su zacijelo bile izniman ukras novopodignutome biskupskome dvoru koji je Thauszy naslijedio od svoga predhodnika, biskupa Branjuga.

Sommario: Arazzi ‘Mesi con le grottesche e le prospettive architettoniche’ del tesoro del duomo di Zagreb, p. 315.

La mostra I Bibiena Una famiglia europea (2000/2001) a Bologna, curata da prof.sse Deanna Lenzi e Jadranka Bentini, ha suscitatio l’interesse per una parte del dimenticato patrimonio artistico dell’Arcivescovado di Zagabria. Si tratta dell’importante ciclo di sei coppie dei Mesi con le grottesche e le prospettive architettoniche (di cui la coppia Mai-Juin è distrutta nel terremoto disastroso nel 1880), tessuto nel 1710 nella bottega di Charles Mitté. I motivi centrali, le nichie con le prospettive architettoniche sono probabilmente eseguiti sui disegni di Francesco Galli Bibiena (1659-1739) che sposò la figlia di Charles, Anne Mitté, l’anno precedente. I motivi circondanti sono tematicamente ragruppati alle particolarità dei periodi dell’anno (caccia, uccelli, frutti), sopportati dalle piccole scene dei lavori campestri. I ciclo dei Mesi è stato tessuto per la corte dei duchi di Lorraine. Dopo il matrimonio di François III. de Lorraine con la futura imperatrice Maria Teresia, essi sono pervenuti prima a Vienna e dopo alla curia vescovile di Zagreb. Senz’altro presentavano il regalo, forse di ringraziamento a gran sostenitore della imperatrice, vescovo Francesco III. Thauszy (1751-1769, dopo il suo impiego nella guerra, nel 1761?) per ornare il nuovo palazzo del vescovado, eretto dal suo predecessore, vescovo Branjug.

Izvori

Stjepan RAZUM, Franjo Šeper. Prilozi za životopis ili izabrane isprave o duhovnosti, službama i častima. Izvorni znanstveni rad. Str. 317-469.

Sažetak (317),

U Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu čuva se pisana ostavština Franje Šepera (1905.-1981.), zagrebačkoga nadbiskupa i rimskoga stožernika. Povodom 20. godišnjice njegove smrti objavljujem 140 isprava koje osvjetljavaju njegovu duhovnost, službe i primljene časti. Osim tih isprava, objavljujem i oporuku te njegovu bilježnicu “Sveta služba”. Svim tim ispravama prethodi opširni uvod u kojem sam ih sadržajno predstavio i ujedno donio životopisne podatke, na hrvatskom i talijanskom jeziku, koje je sastavio sam Šeper , 1964./1965. i 1968. godine.

Uvod (317), Životopisne crtice (319), Pregled objavljenih isprava (322), “Sveta služba 1969.-1981.” (326), Sadržajni opis “Svete službe” (327), Isprave (333), Dodatak: Oporuke i Sveta služba (449).

Riassunto: Franjo Šeper. I contributi per la biografia oppure i documenti scelti sulla spiritualità, sugli uffici e sugli onori, p. 469

Nell’Archivio arcivescovile di Zagreb si conserva il lascito del cardinale Franjo (Francesco) Šeper (1905-1981), arcivescovo di Zagreb. In occasione del 20. anniversario della sua morte, l’autore presenta 140 documenti, i quali mettono alla luce la sua spiritualità, i suoi uffici ed onori. Oltre a questi documenti, l’autore pubblica anche il testamento del cardinale e il suo quaderno “Ministerium sacrum”. A tutti i questi documenti precede un’ampia introduzione, in cui ne presenta il contenuto e porta gli elementi biografici, in croato e in italiano, che sono stati scritti dallo stesso Šeper, nel 1964/1965 e nel 1968.

Mijo DUKIĆ, Stradalnici u II. svjetskom ratu i poraću iz 11 župa Novokapelačkoga dekanata. Pregledni rad. Str. 471-508.

Sažetak (471),

Mons. Mijo Dukić, župni upravitelj Slavonskog Kobaša i član društva “Tkalčić” bavi se niz godina istraživanjem žrtava II. svjetskog rata i poraća. Ovdje objavljuje prvi puta popis stradalnika jednog šireg područja, cijeloga Novokapelačkoga dekanata, koji se sastoji od 11 župa, odnosno 41 naselja. Na temelju župnih knjiga, osobito Matice obitelji (“Status animarum”), a uz pomoć župnih upravitelja i župljana pojedinih župa, popisao je 1301 stradalnika, koji su svi po svojoj vjeroispovijedi bili katolici. Želja je uredništva “Tkalčića” da ovaj popis bude poticaj i drugim marljivim ljudima da istraže i poimenično popišu stradalnike svojih mjesta i župa.

Župa Bebrina (473), Župa Brodski Stupnik (475), Župa Gornji Lipovac (477), Župa Lužani (479), Župa Nova Kapela (482), Župa Oriovac (490), Župa Slavonski Dubočac (494), Župa Slavonski Kobaš (495), Župa Staro Petrovo Selo (499), Župa Štivica (504), Župa Vrbova (506).

Zusammenfassung: Opfer des II. Weltkrieges und der Nachkriegszeit aus 11 Pfarren des Dekanates Nova Kapela. p. 508.

Mons. Mijo Dukić, Pfarrer in Slavonski Kobaš und Mitglied der Gesellschaft “Tkalčić”, befaßt sich schon viele Jahre mit Forschungen über die Opfer des II. Weltkriegs und der Nachkriegszeit. Hier veröffentlicht er zum ersten Mal ein Verzeichnis aller Opfer aus dem ganzen Dekanat von Nova Kapela mit seinen 11 Pfarren, beziehungsweise 41 Ortschaften. Aufgrund von Pfarrbüchern, besonders des “Status animarum”, und mit der Beihilfe von Pfarrern und gemeindemitgliedern anderer Pfarren hat er ein Verzeichnis von 1301 Opfern zusammengestellt die alle Katholiken waren. Es ist der Wunsch der Redaktion “Tkalčić” daß dieses Verzeichnis auch für andere fleißige Forscher eine Anregung sein möge solche Verzeichnisse über die Opfer in ihren eigenen Pfarren oder Gemeinden anzufertigen. Übersetzung: dr. Doris Baričević.

Mirela SLUKAN-ALTIĆ, Kartografski izvori Kaptolskog i Nadbiskupskog arhiva. Izvorni znanstveni rad. Str. 509-653.

Sažetak (509),

Nadbiskupski i Kaptolski arhiv posjeduje iznimno vrijedno kartografsko gradivo. S obzirom da se u najvećem djelu radi o rukopisnim kartama – unikatima, vrijednost kartografskog gradiva Nadbiskupskog i Kaptolskoga arhiva nesaglediva je.

Obradom kartografskih izvora Nadbiskupskog i Kaptolskoga arhiva izrađen je analitički inventar i informatička baza podataka koja sadrži podatke o svim obrađenim kartama. Sve kartografske jedinice obrađene su u skladu s međunarodnim standardom za opis kartografskog gradiva (ISBD(CM)). Takav način obrade, omogućuje visok stupanj dostupnosti za sve vrste korisnika i istraživanja. U trenutku zaključivanja ovog rada, inventar je obuhvaćao 428 kartografskih jedinica u vremenskom rasponu od sredine 18. stoljeća do današnjih dana.

Radi se u tematskim kartama različitog vremena nastanka. Ono što ih povezuje je njihovo zajedničko podrijetlo. Naime, gotovo sve obrađene karte nastale su za potrebe Nadbiskupije i posebno Kaptola. Te su karte u pravilu izrađivali biskupijski i kaptolski mjernici po narudžbi Nadbiskupije ili Kaptola. Tako spomenute karte čine logičku cjelinu koja prikazuje prostornu dimenziju crkvenih posjeda i sve promjene koje su se u njemu događale.

Cilj ovog rada kao i samog rada na sređivanju kartografskih izvora Nadbiskupskog i Kaptolskoga arhiva je omogućiti lakšu dostupnost spomenutih karata, ali i ukazati na važnost i slabu iskorištenost kartografskih izvora u povijesnim i historijsko-geografskim istraživanjima.

Uvod (509), Sadržaj i značaj karata Nadbiskupskog i Kaptolskog arhiva (510), Sustav katalogizacije (511), O pojedinim elementima opisa (511), Sustav oznaka (signatura) (513), Karte Kaptolskog i Nadbiskupskog arhiva i njihova vrijednost kao izvora (514), Literatura (518), Popis karata Kaptolskoga i Nadbiskupskog arhiva (519), Kratka uputa za korištenje inventara (519), Kaptolski arhiv Zagreb – kartografska zbirka (A.) (520), Planovi kaptolskih posjeda XE “kaptolski posjedi” (I.) (520), Upravne crkvene karte (II.) (595), Ostale karte (V.) (600), Kaptolski arhiv Zagreb – fond Vranski priorat (B.) (605), Planovi kaptolskog posjeda Vranskoga priorata (I.) (605), Nadbiskupski arhiv Zagreb – kartografska zbirka (C.) (609), Planovi (nad)biskupskih posjeda (I.) (609), Upravne crkvene karte (II.) (637), Konfesionalne karte (III.) (642), Povijesne crkvene karte (IV.) (644), Ostale karte (V.) (645), Kaptolski arhiv Zagreb – ostavština Antuna Ivandije (D.) (kartografsko gradivo Ivandijine ostavštine) (650), Upravne crkvene karte (II.) (650), Povijesne crkvene karte (IV.) (650), Ostale karte (V.) (651).

Summary: Cartographic sources of the Archdiocesan and Kaptol archives in Zagreb, p. 653.

The Kaptol and Archdiocesan Archive contains cartographic material of the highest value. Since, most of the material consists of manuscripts – that are unique – this cartographic material has unforeseeable value.

As a result of the archival processing of the cartographic sources of the aforementioned archives, it was possible to create catalogue and computer data basis. All cartographic units are described according to the International Standard Bibliographic Description for Cartographic Materials (ISBD(CM)). This way of card processing provides a high degree of access for all kinds of requirements by users. When this paper was complete the resulting inventory contained 428 cartographic units with a time range from the mid 18th Century until the present.

These are various thematic maps dating to varying times of origin. They are connected by their common origin. Almost all maps were created exclusively at the request of the Zagreb Kaptol or Zagreb Archdiocese. As a rule, the maps were created by Kaptol or diocesan cartographers by request of the Zagreb Kaptol and Zagreb Archdiocese. Therefore, all these maps represent a logical whole, which show the extent of Church land-properties but also other spatial dimensions of the Church organisation and religious life.

The intention of this paper and working on the cartographic sources of the Zagreb Kaptol and Zagreb Archdiocese is to enable better access to these maps, but also to point out the importance to research old maps as a reliable source of studying Croatian history. Translated by Mirela Slukan Altić – s. Anđelita Šokić.

Stjepan RAZUM, Zemljišnik radobojskog župnika (kraj 18. st.). Izvorni znanstveni rad. Str. 655-675.

Sažetak (655),

Radobojski župnik Antun Bencetić (1792.-1824.) sastavio je u posljednjem desetljeću 18. stoljeća “Zemljišnik radobojskog župnika” (“Urbarium parochiae Radobojensis”), u kojem je popisao nekretnine, prihode (vinska desetina, gornica, daće, kmetska tlaka i lukno) te naslijeđeni od svog prethodnika žitak, kućni namještaj i knjige. Taj je popis, koji se čuva u pismohrani župe Radoboj , nama danas dragocjeni izvor poznavanja života župnika u zagorskoj župi Radoboj te odnosa župljana prema svome župniku, koji je sukladan odnosu župljana i župnika u drugim župama Zagrebačke nadbiskupije.

Uvod (655), Rukopisi (656), Sastavljač (autor) (656), Vrijeme pisanja (658), Sadržaj (658), Antun Bencetić: Urbarium parochiae Radobojensis (662), Descriptio vinearum (662), Descriptio terrarum (662), Descriptio foenilium (663), Descriptio sylvarum (664), Ius montanum praestant sequentes (664), Census habet (665), Descriptio colonorum (665), Elenchus parochianorum qui sapones praestant parocho Radoboensi XE “Radoboensis (Radobojensis) parochus” in frumento de mixtura (668), Elenchus parochianorum qui praestant grossum paschalem… (669), De inventario successoribus resignando (672), De inventario librorum (672).

Zusammenfassung: Urbarium des Pfarrers von Radoboj (Ende des 18. Jahrhunderts), p. 675.

Der Pfarrer von Radoboj (in Kroatien), Antun Bencetić (1792-1824), hat im letzten Jahrzehnt des 18. Jahrhunderts ein “Urbarium des Pfarrers von Radoboj” zusammengestellt, in dem er die Immobilien und Einkünfte (ein Zehntel vom Weinertrag, Weinbergsteuer, Abgaben, Frondienst der Leibeigenen und Pfarrgebühren) seiner Pfarre anführte, sowie die von seinem Vorgänger geerbten Lebensmittel, Möbel und Bücher. Dieses Urbarium im Archiv der Pfarre Radoboj ist uns heute eine wichtige Quelle über das Leben des Pfarrers in der Pfarre Radoboj und über das Verhältnis der Gemeindemitglieder zu ihrem Pfarrer, das demjenigen in anderen Pfarrer des Zagreber Erzbistums sehr ähnlich war. Übersetzung: dr. Doris Baričević.

Priopćenje i prikazi knjiga

Agneza SZABO, Znanstveni skup o dvjestotoj obljetnici rođenja Josipa Jelačića, bana Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Priopćenje. Str. 677-679.

Sažetak (677),

U uvodnome dijelu spisateljica ocrtava osnovne životopisne podatke o hrvatskome banu Josipu Jelačiću (Petrovaradin , 1801. – Zagreb, 1859.) koji uključuju i njegove osobite zasluge za uzdignuće Zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije (1852.) kao i njegovu stalnu suradnju i na tome području s zagrebačkim biskupom Jurjem Haulikom koji je od 1852. i prvi zagrebački nadbiskup. U daljnjem dijelu, prema službenoj pozivnici za znanstveni skup “Ban Josip Jelačić 1801.-1859.” koji je održan u Rijeci i Gospiću 13. i 14. prosinca 2001. godine, predstavljaju se teme izlaganja znanstvenika na tom skupu. Osobiti doprinos znanstvenom skupu dali su također mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup, koji je u riječkoj prvostolnici služio sv. Misu zadušnicu za bana Jelačića i u svojoj propovijedi, banovo poslanje usporedio s poslanjem Ivana Krstitelja , te gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović , koji je nazočio nastavku znanstvenoga skupa u Gospiću na veliku radost svih nazočnih.

Životopisne crtice (677), Znanstveni skup (678).

Agneza SZABO, Znanstveni doprinosi i za povijest Zagrebačke (nad)biskupije. Prikaz knjige: Nikola Bilogrivić, Katolička crkva na području današnje Banjalučke biskupije do invazije Turaka. Topološke i povijesne crtice. Za tisak priredio dr. Anto Orlovac. Niz: Studia Vrhbosnensia 10. Izd. Vrhbosanska katolička teologija. Sarajevo, 1998., str. 1-336, 4 zemljovida i jedan svjetlopis. Str. 680-683.

Agneza SZABO, Vrijedna monografija o župi Bosanski Petrovac – Drvar, nekoć pripadnice Zagrebačke biskupije (?). Prikaz knjige: Anto Orlovac, Procvat, propast, obnova. Kratka povijest katoličke župe Bosanski Petrovac – Drvar. Izd. Rimokatolički župni ured Drvar. Drvar, 2001., str. 159, Dodatak slikovni I-XIII. Str. 683-686.

Agneza SZABO, Zbornik radova u povodu 750. obljetnice grada Jastrebarskoga. Prikaz knjige: Jastrebarsko 1249.-1999. Izd. Slap i Gradsko poglavarstvo Jastrebarsko. Jastrebarsko, 2001., str 440. Str. 686-689

Agneza SZABO, Povijesna svjedočanstva o velikanima Zagrebačke (nad)biskupije. Prikaz knjige: Graditelji mostova Hrvatsko-slovačkoga prijateljstva. Uredio A. Vukasović. Izd. Društvo Hrvatsko-slovačkoga prijateljstva. Zagreb, 2000., str. 182. Str. 689-691.

Agneza SZABO, Prinosi za povijest karmelićana i na području Zagrebačke crkve. Prikaz knjige: Ante Sekulić, Karmelićanski prinosi hrvatskoj kulturi. Izd. Sekcija DHK-a i Hrvatskoga centra P.E.N-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu. Niz: Prinosi za povijest književnosti u Hrvata, knjiga IX., Zagreb, 2001., str. I-VIII+1-390. Str. 691-694.

Dubravka SABOLIĆ, Povijesna i kulturna baština Voćina, pripremila i uredila Dragica Šuvak. Izd. Matica hrvatska Slatina. Slatina 2000., 183 str. s mnoštvom svjetlopisa crno-bijelih i u boji. (Summary, Zusammenfassung, Važnija bibliografija o Voćinu). Str. 695-696.

Stjepan RAZUM, Prilozi za povijest Crkve u Hrvata. Prikaz knjige: Franjo Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata. Srednji vijek. Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje. Izd. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1993., XLIV+629 str. Str. 697-707.

Sadržaj knjige (697), Naslovi koji ne odgovaraju sadržaju! (698), Koliko su dominikanci nazočni u hrvatskoj povijesti? (699) Koliko je bl. Augustin Kažotić obnovitelj zagrebačke katedralne škole? (702), Zašto toliko o Ivanu Stojkoviću? (705), Zaključak (706).

Pravila Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«. Str. 709-713

TAJNIK, Ljetopis Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«. Str. 715-753.

I. Godišnje skupštine (715): Sedma, t.j. četvrta redovita godišnja skupština (715), Osma, t.j. peta redovita godišnja, izborna skupština (730); II. Sjednice Upravnog odbora (744): Sedamnaesta sjednica (744), Osamnaesta sjednica (746), Devetnaesta sjednica (749), Prva sjednica novog saziva Upravnog odbora, ili sveukupno dvadeseta sjednica (752); III. Sastanak uredništva (753).

TAJNIK, Popis društvovnih članova. Str. 754-760

TAJNIK, Popis svjetlopisa. Str. 761-762

Stjepan RAZUM, Kazalo osoba, mjesta i pojmova. Str. 763-906.

Naručbenica

knjiga_tkalcic_5aTkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
5./2001.

Zagreb, 2001.
912 stranica.

cijena: 300 kn (+odpremnina)

Ime i prezime / Naziv pravne osobe *

Ulica i kućni broj *

Mjesto *

Poštanski broj *

Država *

Telefon *

GSM

E-adresa

Broj primjeraka *

* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!


Ključne riječi:,