Tkalčić
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije. 3./1999.

knjiga_tkalcic_1aTkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.

3./1999., Zagreb 1999. (tiskan u studenom 1999.),
br. 16, 926 stranica.

Cijena: 300,00 kuna.

Pregled sadržaja

Riječ Uredništva. Str. 5-7.

Rasprave

Stjepan RAZUM, Biskup Đuro Kokša (1922.-1998.). Prinosi za životopis. Izvorni znanstveni rad. Str. 9-142.

Sažetak (9),

Biskup dr. Đuro Kokša, pomoćni zagrebački biskup, proživio je sedamdesetsedam godina (*17. V. 1922. † 26. XI. 1998.); od toga 37 godina u Rimu, a samo 19 godina po povratku iz Rima, u Zagrebu. Tijekom svoga školovanja u Rimu stekao je akademske naslove iz mudroslovlja, bogoslovlja, crkvene povijesti i crkvenoga prava. Doktorsku radnju iz bogoslovlja obranio je 1952. godine. Time je postao jedna od najučenijih osoba hrvatske Katoličke crkve 20. stoljeća. S lakoćom je govorio više europskih jezika. Kod Svete Stolice stekao je ugled mudrog i razboritog ravnatelja Papinskoga hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, koji je vodio više od 22 godine. Papa Pavao VI. imenovao ga je 1978. naslovnim biskupom Grumente Nove i pomoćnim zagrebačkim biskupom. Kao biskup obavljao je razne dužnosti, bilo unutar Zagrebačke nadbiskupije, bilo unutar Biskupske konferencije. Od svih dužnosti, najzapaženije ostalo je njegovo sudjelovanje na prevođenju Zakonika crkvenoga prava koji je objavljen 1988. godine i njegovo ekumensko djelovanje unutar Zagrebačke nadbiskupije i Biskupske konferencije. Sudjelovao je na mnogim ekumenskim susretima u Domovini i inozemstvu. Biskup Kokša bio je znanstvenik i uljudbeni djelatnik. Bavio se lijepom književnošću i povijesnim istraživanjima. Na talijanskom jeziku objavio je zapažene povijesne rasprave. Kao izraziti dobrotvor pomogao je mnoge pothvate i ustanove. Omogućio je arheološka istraživanja na srednjovjekovnoj benediktinskoj opatiji Rudina kraj Požege.

Ovim prinosima za životopis, Društvo »Tkalčić« želi zahvaliti biskupu Kokši za njegovo pokroviteljstvo našemu Društvu. Nakon jednog vremenskog odmaka bit će moguće napisati i cjeloviti životopis s dubljim raščlambama svih Kokšinih nastojanja i događaja u kojima je sudjelovao. Prinosi sadrže pet priloga: 1) Važniji događaji iz života biskupa Kokše, vremenskim slijedom; 2) Popis tiskanih djela biskupa Kokše; 3) Novinarski razgovori s biskupom Kokšom; 4) Spomen-govor predsjednika Društva »Tkalčić«, dr. Stjepana Kožula o biskupu Kokši; te 5) Popis tiskanih djela o biskupu Kokši, koji je zbog svojeg opsega izdvojen iz ovih prinosa i tiskan je odvojeno pred kraj ovoga godišnjaka.

Obitelj Kokša (10), Osobno ime (12), Školovanje (12), Sveti redovi (17), Pitomac zavoda Sv. Jeronima (17), Doravnatelj zavoda Sv. Jeronima (19), Ispražnjeno ravnateljsko mjesto (20), Ravnatelj zavoda Sv. Jeronima (22), Zavod i crkva Sv. Jeronima dobivaju hrvatsko ime (24), Druge službe i djelatnosti u Rimu (26), Biskupsko imenovanje i ređenje (27), Povratak iz Rima (29), U Zagrebačkoj nadbiskupiji (30), Glavni namjesnik (generalni vikar) (31), Biskupski namjesnik za vjerski tisak na području ZN (33), Biskupski namjesnik za odgoj svećeničkih pripravnika ZN (35), Ženidbeni sudac i sudski namjesnik (36), Član Svećeničkog vijeća ZN (36), Član Pastoralnog vijeća ZN (38), Savjetnik nadbiskupa Franje Kuharića (39), Vijeće za ekumenizam i dijalog ZN (1985.) (40), Djelitelj sakramenta sv. Potvrde (42), Kanonik, arhiđakon i veliki predstojnik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog (1984.) (50), Kanonički dvor Kaptol 19 i kućanstvo (51), Predsjednik Odbora za Šalatu (52), Proslava 900. obljetnice ZN i grada Zagreba (52), a) Biskupijski odbori (52), b) Gradski odbori (54), Odbor ZN za obnovu katedrale (56), Odbor Gradskog fonda za kulturu (58), Biskupska konferencija – dužnosti i djelatnosti (59), a) BKJ (59), b) Posebna zasjedanja hrvatskih biskupa (64), c) HBK (65), Ekumenska djelatnost – Vijeće za ekumenizam BKJ i HBK, te Komisija za dijalog sa SPC (66), Pravna komisija BKJ (69), Biskupski pohodi Rimu (70), Putovanja u inozemstvo (71), Međunarodni susreti, skupovi i slavlja (75), Književna i znanstvena djelatnost (76), Metropolitanska galerija (79), Predavač na KBF-u (81), Redovni član Hrvatskoga mariološkog instituta pri KBF-u (82), Dobrotvor KBF-a (82), Pokrovitelj Društva “Tkalčić” (83), Fond Sv. Izidora (1985./1987.-1995.) (84), Druge uljudbene i društvene djelatnosti (86), Članstvo u počasnim i drugim odborima (86), Družba “Braća hrvatskog zmaja” (87), Uređenje i Mise u kapeli Sv. Jurja (89), Dobrotvor (89), Posredovanje za bolničke ustanove (90), Rudina (90), Priznanja (94), Bolest i liječenja (96), Umirovljenje i smrt (96), Zaključak (97), Pet priloga (101): 1. Važniji događaji iz života biskupa Đure Kokše u vremenskom slijedu (101); 2. Djela biskupa Đure Kokše (107); 3. Novinarski razgovori s biskupom Kokšom i sudjelovanje u razgovorima okruglih stolova (131); 4. Spomen-govor predsjednika Društva dr. Stjepana Kožula na sjednici Upravnog odbra, Zagreb, 24. veljače 1999.: Mons. dr. Đuro Kokša, biskup (140); (5. Tisak o biskupu Đuri Kokši, 501).

Riassunto: Vescovo Đuro Kokša (1922-1998). I contributi per la biografia, p. 142.

Il vescovo Đuro (Giorgio) Kokša, canonico e preposito del Capitolo della Cattedrale di Zagabria e vescovo ausiliare dell’arcidiocesi di Zagabria morì il 26 novembre 1998 nella stessa città all’età di settantasei anni. Le solenni esequie con la messa furono celebrate dall’arcivescovo di Zagabria Mons. Josip Bozanić insieme con l’arcivescovo emerito il card. Franjo Kuharić, con il nunzio apostolico Mons. Giulio Einaudi, nonché con altri arcivescovi e vescovi croati e molti sacerdoti e fedeli.

Đ. Kokša nacque il 17 maggio 1922 a Molve in Croazia. Per trentasette anni visse a Roma e gli ultimi diciannove a Zagabria. A Roma si licenziò in filosofia, in teologia, in storia ecclesiastica e in diritto canonico; nel 1952 si laureò in teologia. Tutti questi gradi accademici, nonché la conoscenza di diverse lingue moderne, gli procurarono la fama di uno dei più eruditi sacerdoti della Chiesa cattolica in Croazia del XX secolo. Per ventidue anni (1957-1979) condusse il Pontificio Collegio Croato a Roma. La sua prudente e saggia gestione del Collegio gli procurò grande stima da parte della Santa Sede.

Nel 1978 papa Paolo VI lo nominò vescovo titolare di Grumento Nova e ausiliare dell’arcidiocesi di Zagabria. Da vescovo ebbe diversi incarichi nella sua arcidiocesi e nella Conferenza episcopale. Sono da notare la sua collaborazione alla traduzione del nuovo Codice di diritto canonico, pubblicato nel 1988, e il suo impegno nel campo ecumenico a livello dell’arcidiocesi e della stessa Conferenza episcopale.

Mons. Kokša fu stimato teologo e storico della Chiesa a livello nazionale e internazionale, attento osservatore e personalmente attivo nella vita culturale, sociale ed ecclesiastica in genere; inoltre coltivò l’amore per la letteratura colta non solo nazionale. Sarà ricordato come benefattore e sostenitore delle diverse istituzioni e iniziative culturali e sociali. Va menzionato anche il suo aiuto per gli scavi archeologici nell’abbazia medioevale di Rudina presso Požega.

Con questa biografia l’Associazione storiografica dell’arcidiocesi di Zagabria Tkalčić intende ringraziare il vescovo Kokša che fu protettore della stessa. In appendice alla biografia sono aggiunti i seguenti cinque contributi: 1. la cronologia della vita di Kokša; 2. la sua bibliografia; 3. le sue interviste; 4. il discorso del presidente della Tkalčić dr. Stjepan Kožul sul vescovo Kokša; 5. la bibliografia su Kokša, qui pubblicata separatamente alla fine del volume.

Juraj KOLARIĆ, Odnos Jurja Muliha (1694.-1754.) prema pravoslavnima. Izvorni znanstveni rad. Str. 143-163.

Sažetak (143),

U prvom opširnom poglavlju pisac nam daje povijesni pregled prvih dodira i prodora istočno nesjedinjenih vjernika u Hrvatsku, tj. na područja zapadno od stare latinske razmeđe, rijeke Drine. Govori o postojanju i dolasku Vlaha, od kojih su jedni prihvatili zapadno-kršćanski izričaj vjere, dok su drugi, pod utjecajem doseljenih Srba, ostali u okrilju srpskog svetosavlja i uznemirivali katoličke vjernike u Hrvatskoj. U drugom poglavlju pobliže predstavlja vjerske prilike u Hrvatskoj od 16. do sredine 18. stoljeća, tj. u vremenu koje neposredno prethodi životu i djelovanju Jurja Muliha, i u njegovom vremenu. Tijekom 16. stoljeća duhovni i materijalni položaj vjernika i Hrvata uopće bio je vrlo bijedan, posebice uz tursku granicu, zbog neprestanih ratova i pljačkaških pohoda. U trećem poglavlju pisac opisuje djelatnost isusovca Jurja Muliha, kao pučkog misionara i katehetskog pisca. Posebnu pažnju skreće na njegov boravak i djelatnost u zagrebačkom isusovačkom zavodu unutar kojega je i on pastirski djelovao. Konačno, u četvrtom poglavlju, koje je sadržajno središnje u ovoj raspravi, govori nam o Mulihovom odnosu prema nekatolicima, osobito prema pravoslavnim vjernicima. O tom predmetu govori na temelju Mulihovog poznatog djela “Posel apoštolski” (Zagreb, 1742.), koji iznosi kršćanski nauk o svim člancima vjere. Predstavljajući ukratko “nauke” od broja 1. do 41., zaustavlja se opširnije na predstavljanju “nauka” od broja 42. do 46. u kojima Mulih govori o raskolu Istočne od Zapadne Crkve. U zaključku pisac ocjenjuje Jurja Muliha kao međuvjerskog stručnjaka, koji poznavajući povijest i na temelju vlastitih promatranja zastupa uvjerenje da se rastavljeni vjernici moraju ponovno sjediniti i to pod upravom rimskoga pape. Pisac na kraju ističe Mulihovu ljubav koju je on izražavao upravo prema tim nesjedinjenim kršćanima, i time prethodio današnjem pristupu sjedinjenja.

I. Hrvatska na razmeđi Istoka i Zapada (144), II. Vjerske prilike u Hrvatskoj od XVI. do sredine XVIII. st. (148), III. Djelatnost Jurja Muliha, pučkog misionara i katehetskog pisca (149), IV. Mulihov odnos prema pravoslavnima u djelu Posel apoštolski, sv. I. (Zagreb 1742.) (154), 1. “Predgovor”, “Razgovori” i “Navuki” Posela apoštolskog (155), 2. O raskolu ili odcjepljenju (od rastanja) istočne ili grčke od zapadne ili latinske, rimske Crkve (158), V. Zaključak (162).

Summary: Attitude of Juraj Mulih (1694-1754) towards the Orthodox, p. 163.

In the first extensive chapter the author gives a historic overview of the first contacts with the eastern separated faithful during their arrival in Croatia, more precisely, in the areas west of the ancient latin boundary on the river Drina. He writes on the existence and the arrival of the Valachs, some of who accepted the Western Christian creed, while the others have remained faithful to the saintsauline, svetosavski, orthodoxy under the influence of the Serb immigrants, and used to harassing the Roman Catholic believers in Croatia. In the second chapter he describes the religious circumstances in Croatia from the sixteenth to the mid-eighteenth century, in the period that just preceded and included the life and activity of Juraj Mulih. During the sixteenth century the spiritual and material conditions of the believer and the Croats in general were extremely poor, particularly adjacent to the Turkish border, because of the continuous wars and raids on the Croatian settlements. In the third chapter the author describes the activity of the Jesuit Juraj Mulih, as a missionary and cathehetic writer. He emphasises Mulih’s residence and activity in the Jesuit College in Zagreb, where he developed a dynamic pastoral activity. Finally, in the fourth chapter, which is a crucial part of the treatise, the author gives an account of Mulih’s attitude towards the non-Catholic, particularly towards the Orthodox believer. In treating the subject, the author uses Mulih’s renowned book “Posel apoštolski” (Zagreb, 1742) which expounds the Christian doctrine on all the articles of Faith. The author describes briefly the “articles” 1 to 41, but pays particular attention to the “articles” 42 to 46, in which Mulih treats the separation of the Orthodox from the Catholic Church. To conclude, the author evaluates Juraj Mulih as an expert in interconfessional matters, who, based on historic facts and on his own observations, expresses the conviction that the separated believers ought to be reunited under the administration of the Holy See. In the end, the author emphasises Mulih’s love for the separated Christians, that precedes the contemporary approach to a reunion. Translated by Zdravko Mršić

Agneza SZABO, Zagrebački nadbiskup Juraj Haulik i hrvatske središnje ustanove u Zagrebu, osobito između 1860. i 1869. godine. Izvorni znanstveni rad. Str. 165-179.

Sažetak (165),

Spisateljica predstavlja zasluge zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika za hrvatske središnje ustanove, tijekom njegova biskupovanja u Zagrebu, s osobitim naglaskom na posljednje desetljeće njegova života. U prvom poglavlju ocrtava opće političko stanje u trećoj četvrti 19. stoljeća. U drugom poglavlju govori o doprinosu nadbiskupa Haulika na kulturno-prosvjetnom području grada Zagreba. Kao član utemeljitelj, dobrotvor ili pokrovitelj, nadbiskup je nazočan u radu “Glazbenog društva” te “Čitaonice” i njezine “Matice”. Promiče pučko i visoko školstvo, osobito preko sestara Milosrdnica koje je doveo u Zagreb. Zaslužan je također za promaknuće hrvatskoga jezika, podupirući izlaženje časopisa “Domobrana” i “Dragoljuba”. Trajne zasluge u hrvatskom narodu stekao je osnivanjem “Društva Sv. Jeronima” koje je do danas izdalo bogatu knjižnicu poučnih naslova. U trećem poglavlju, spisateljica govori o ulozi nadbiskupa Haulika u unapređivanju hrvatskoga gospodarstva. On je pokrenuo osnivanje “Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva” i njegov “Gospodarski list”, koji u Zagrebu izlazi do danas. Darovao mu je zemljište Nadbiskupskog dobra za “pokušalište”, na kojem je vođeno “uzorno gospodarstvo”, kojeg su plodovi predstavljani u spomenutom listu. Zalagao se za osnivanje gospodarske škole, što je učinjeno u Križevcima 1860. godine. Pomogao je društvu osnovati muzejsku zbirku. Po svojim podružnicama, gospodarsko se društvo razgranalo po cijeloj Hrvatskoj. Veliki odjek i koristi za gospodarski život hrvatskih seljaka imale su razne regionalne gospodarske izložbe. Sam je sudjelovao na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj gospodarskoj izložbi 1864. godine, koja predstavlja začetak današnjega Zagrebačkoga velesajma.

I. Općenito političko stanje (165), II. Doprinos nadbiskupa Haulika na kulturno-prosvjetnom području (167), III. Uloga nadbiskupa Haulika u unapređivanju hrvatskoga gospodarstva (173), Zaključak (178).

Zusammenfassung: Der Zagreber Erzbischof Juraj Haulik und die kroatischen Zentralinstitutionen in Zagreb, eigens zwischen den 1860 und 1873 Jahren, p. 179.

Die Autorin befaßt sich mit den Verdiensten die sich der Zagreber Erzbischof Juraj Haulik während seiner Amtszeit in Zagreb, besonders im letzten Jahrzehnt seines lebens, für die Kroatischen Zentralinstitutionen zur Zeit der nationalen Wiedergeburt erworben hat. Im ersten Abschnitt beschreibt sie die allgemeinen politischen Zustände im dritten Viertel des XIX. Jahrhunderts. Im zweiten Abschnitt behandelt sie Haulik’s Beitrag zur Förderung von Kultur und Bildung der Stadt Zagreb. Als Mitglied Gründer, Mäzen oder Patron beteiligt sich Haulik an der Tätigkeit des Musikvereins sowie des Lesesaals und seiner “Matica”. Besonders fördert er die Volks- und Oberschulebildung durch die Barmherzigen Schwestern, die er nach Zagreb gerufen hatte. Er hat Verdienste auch für die Förderung der kroatischen Sprache indem er die Herausgabe der Zeitschriften Domobran und Dragoljub unterstützte. Im kroatischen Volk erwarb er sich die Verdienste als Gründer der Gesellschaft des Hl. Hieronymus (Društvo Sv. Jeronima), die bis heute eine große Anzahl von belehrten Büchern herausgegeben hat. Im dritten Abschnitt beschreibt die Autorin die Rolle des Erzbischofs in der Förderung der kroatischen Wirtschaft. Er gab den Anstoß zur Gründung des Kroatisch-slawonischen wirtschaftlichen Vereins (Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo) und seiner Zeitschrift Gospodarski list, die auch heute noch erscheint. Er schenkte dem Verein ein Grundstück aus erzbischöflichem Besitz für agrikulturelle Forschungen (“pokušalište”), und die Resultate der dortigen vorbildlichen Wirtschaft wurden in der erwähnten Zeitschrift veröffentlicht. Einbezogen in dieses Projekt ist die Wirtschaftsschule, die er im Jahre 1860 in Križevci gründen geholfen hat. Haulik war auch beteiligt an der Gründung des Vereins der musealen Sammlungen. Der Kroatisch-slawonische wirtschaftliche Verein breitete sich über Zweiganstalten in ganz Kroatien aus. Die verschiedenen regionalen Wirtschaftsausstellungen fanden großes Interesse und brachten den kroatischen Bauern viele Vorteile in der Entwicklung ihrer Wirtschaften. Haulik hat persönlich an der Ersten kroatisch-slawonisch-dalmatinischen Wirtschaftsausstellung im Jahre 1864 teilgenommen, aus welcher sich dann die heutige Zagreber Messe entwickelte. Übersetzung: dr. Doris Baričević

Stjepan RAZUM, Životopis Dragutina Žnidaršića (1918.-1998.) . Izvorni znanstveni rad. Str. 181-244.

Sažetak (181),

Dragutin Žnidaršić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, rodio se 20. studenoga 1918. i umro 30. studenoga 1998. u Zagrebu. Cjelokupno školovanje polazio je u Zagrebu. Nakon početnih pastirskih službi u Krapini, Stenjevcu, Vrapču, Križu, Đurđevcu i Maloj Subotici, imenovan je župnim upraviteljem Vugrovca, u kojem je djelovao pune 33 godine, od 1948. do 1982. Svojim marom i odanošću svećeničkom pozivu i životu borio se za dobro svoje župe i župljana u poratnim vremenima kada je bilo teško promicati vjernički i crkveni život. Dugotrajnim životom i djelovanjem u župi Vugrovec ostavio je materijalne i duhovne tragove na crkvenim zgradama i među ljudima. Možda je najveće djelo učinio time što je podupro gradnju Karitasovog doma za napuštenu djecu u Vugrovcu. U rujnu 1982. nadbiskup Franjo Kuharić imenuje ga prvostolnim nadarbenikom, s jedinom zadaćom da bude ispovjednik u prvostolnici. Tu je službu vjerno obavljao do posljednjih dana svoga života. Uvijek je želio biti iskren, pošten svećenik po Srcu Isusovu, pravi Hrvat, čega se za volju nikakvih režima nije htio odreći. Posljednjih 16 godina stanovao je u nadarbeničkom dvoru Ivana Krstitelja Tkalčića, u Novoj Vesi 14, u zajedništvu sa sestrama Kćerima Božje ljubavi i u prisnoj povezanosti s članovima svoje obitelji, koji i danas žive u kući na Kaptolu 15, koju su sagradili njegovi roditelji. Postao je članom Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić« 18. travnja 1997. Ovim životopisom Društvo mu zahvaljuje na članstvu.

U prilogu životopisu donesena su četiri oproštajna govora izrečena na pokopu 4. prosinca 1998., koje su izrekli prof. dr. Juraj Kolarić, č. m. Dubravka Moharić, mr. Ivan Fišter i Kristijan Kolman, te spomen-govor predsjednika Društva dr. Stjepana Kožula, izrečen 24. veljače 1999.

I. Obitelj Žnidaršić (182), II. Školovanje (182), Osnovna škola (182), Gimnazija i dječačko sjemenište (183), Fakultet i bogoslovno sjemenište (186), Sv. redovi i ispovjedna ovlast (189), III. Duhovni pomoćnik i privremeni upravitelj u raznim župama (190), IV. Upravitelj župe Vugrovec (196), Primopredaja (1948.) (196), Izvlaštenje nadarbinskog zemljišta za Zadružni dom (1948.) (197), Otuđenje ili odreknuće od dijela nadarbine (1949.) (198), Porezna opterećenja (1950.) (199), Noćna razbojstva (1951.) (199), Zemljište za Vatrogasni dom (1950.-1951.) (200), Kapela Sv. Mihalja – obnova (1951., 1969.-1970.) (201), Izočnost zbog vojne vježbe (1951.) (202), Desetgodišnjica svećeničkog ređenja (1953.) (202), Zemljišno stanje župe 1955. godine (203), Privremeni upravitelj župe Sesvete (1959.) (205), Uprava nad grobljem (1962.) (205), Putovanje u Rim (1966.) (205), Novouređena vjeronaučna dvorana (1966.) (206), Poslovanje s poljoprivrednom zadrugom “Agrocentar” (206), Prodaja nadarbinskog zemljišta polj. zadruzi “Agrocentar” (1966.) (206), Neuspjeli priključak vode na vodoopskrbni sustav “Agrocentra” (1971.-1972.) (207), Druga prodaja nadarbinskog zemljišta polj. zadruzi “Agrocentar” (1973., 1977.-1981.) (208), Prodaja nadarbinskog zemljišta i nabava zvona (1968.) (209), Karitasov dom za djecu (1970.-1972.) (214), Pokušaj nacionalizacije zemljišta za nogometno igralište (216), Obnova župne crkve (1978.-1980.) (218), Krađa i povrat kipova u crkvu Sv. Mihalja (1982., 1984.) (219), Službeni pohodi župi i dijeljenje sakramenta sv. Potvrde (221), Vjerski život u župi Vugrovec (222), Župna Spomenica (223), Predaja župe novom upravitelju (1982.) (224), V. Prvostolni nadarbenik (224), Imenovanje (224), Iznenađeni župljani Vugrovca (225), Dužnost ispovijedanja u prvostolnici (226), Član Svećeničkog vijeća Zagrebačke nadbiskupije (1983.) (226), Član Upravnog odbora Karitasa Zagrebačke nadbiskupije (1984.) (227), Član Odbora za pripremanje Euharistijskog kongresa bolesnika (1985.) (227), Zlatna misa (227), Radovi na nadarbeničkom dvoru br. 14 (228), Nasljednik Ivana Krstitelja Tkalčića (229), Član utemeljitelj Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić« (1997.) (230), Molba za umirovljenjem (230), Smrt i oproštaj (231), Zaključak (232), Izvori i tisak o Dragutinu Žnidaršiću (233), Djela Dragutina Žnidaršića (234), Prilozi: Četiri oproštajna govora na pogrebu (Zagreb–Mirogoj, 4. prosinca 1998.) i govor predsjednika dr. S. Kožula (Zagreb, 24. veljače 1999.) (235): 1. Govor prof. dr. Jurja Kolarića (235); 2. Govor čas. majke Dubravke Moharić (239); 3. Govor mr. Ivana Fištera (240); 4. Govor Kristijana Kolmana (242); 5. Spomen-govor predsjednika Društva dr. Stjepana Kožula (243).

Riassunto: La biografia di Dragutin Žnidaršić (1918-1998), p. 244.

Dragutin Žnidaršić, sacerdote dell’arcidiocesi di Zagabria, nacque il 20 novembre 1918 e morì il 30 novembre 1998 a Zagabria. Tutta la sua formazione si svolse a Zagabria. Dopo i primi incarichi pastorali a Krapina, Stenjevec, Vrapče, Križ, Đurđevac e Mala Subotica, fu nominato parroco a Vugrovec, dove rimase per 33 anni, dal 1948 al 1982. Fu un sacerdote assiduo e di vita integra, fedele alla sua vocazione sacerdotale, lottando sempre per il bene della propria parrocchia e dei propri fedeli negli anni del dopoguerra quando l’azione dei sacerdoti incontrò non pochi ostacoli. La sua lunga attività nella parrocchia di Vugrovec rimane visibile nelle opere materiali, ma anche profondamente incisa nelle anime dei suoi parrocchiani. L’opera forse più grande può considerarsi il suo contributo per la costruzione della Casa per i bambini abbandonati a Vugrovec della Caritas di Zagabria. Nel settembre del 1982 l’arcivescovo Franjo Kuharić lo nominò prebendario della Cattedrale di Zagabria, con l’unico incarico di confessore nella stessa Cattedrale. Adempì questo servizio con dedizione fino alla fine della sua vita. Rimase sempre un sacerdote sincero, un sacerdote onesto “secondo il Cuore di Gesù”, un patriota croato, che non si piegò davanti a nessun regime. Gli ultimi 16 anni abitò nella casa che una volta appartenne al prebendario Ivan Krstitelj Tkalčić, a Nova Ves 14, assistito dalle suore Figlie della Carità (Kćeri Božje Ljubavi) e sempre molto legato ai suoi familiari che ancora oggi abitano a Kaptol 15, casa che fu costruita dai genitori di Žnidaršić. Divenne membro dell’Associazione per la storia dell’arcidiocesi di Zagabria Tkalčić il 18 aprile 1997. Con questa biografia la nostra Associazione intende rendergli omaggio e ringraziargli per il sostegno offertoci fin dall’inizio.

In appendice della biografia vi sono quattro discorsi funebri pronunciati il 4 dicembre 1998 da prof. dr. Juraj Kolarić, suor Dubravka Moharić, mr. Ivan Fišer e da Kristijan Kolman, e infine il discorso del presidente dell’Associazione Tkalčić dr. Stjepan Kožul del 24 febbraio 1999. Traduzione di Tomislav Mrkonjić.

 Marija BUZOV, Sisačka biskupija u svjetlu pisanih i arheoloških izvora (Prilog proučavanju arheološke topografije biskupskoga grada Siska). Pregledni članak. Str. 245-271.

Sažetak (245),

Na temelju antičkih izvora, arheoloških nalaza, dostupne arheološke literature, arhitektonske dokumentacije, te osobnog promišljanja, kao i poznavanja topografije grada Siska, spisateljica obrađuje povijesni razvoj Sisačke biskupije, s posebnim osvrtom na problematiku ranokršćanske topografije antičkoga Siska, Siscije.

Dokumentiranim nekropolama, epigrafskim spomenicima, te nalazima arhitekture približno je utvrđena slika ranokršćanskoga Siska.

Povijesni pregled Sisačke biskupije (245), Kršćanstvo u Panoniji (245), Osnutak Sisačke biskupije (247), Sisački biskupi (248), Utrnuće Sisačke biskupije (254), Ranokršćanski spomenici iz Siska (255), Arheološka topografija ranokršćanskog Siska (259), Izvori (267), Bibliografija (267).

Summary: The Diocese of Siscia in the light of written and archaeological sources (A Contribution to the Study of Archaeological Topography of Bishop’s town of Sisak), pp. 270-271.

Spreading through the whole Empire, Christianity also reached Roman colony of Sisak (Siscia). In 100 A. D., when province of Pannonia, until then united, was divided into Pannonia Superior and Pannonia Inferior, Siscia was included in Pannonia Superior.

Siscia was an esteemed centre already at the time of the first emperors. It was the seat of praefectus who became corector of this province and other high state officials of Pannonia Savia. The mint was located there as well as the seat of procurator monetae Siscianae. It was also the seat of tribun of the Third Alpine Cohort and of praefectus of the Pannonian fleet, as well as an important crossroads of military and public roads. However, we have no reliable data on the time of the establishment of the Bishopric of Siscia.

Passio Sancti Quirini reveals a number of interesting details about the Early Christian, political and social history of Siscia, Roman province of Savia, and the whole Pannonia Superior in the first decade of the 4th century. The introduction tells us about persecutors of Christians – Diocletian and Galerius Maximianus. It further describes the execution of Quirinus who was killed by drowning in the small river Sibaris (nowdays Gyöngyös in Hungary). This act is based on the protocol of investigative procedures of Roman authorities in Siscia and Savaria.

We cannot yet be sure if another bishop had taken Quirinus’ see in Siscia after his death. We beleive that only in 313 A. D. some bishop took see in Siscia, but we don’t know who he was. Only in 343 we have Marcus as the bishop of Siscia. His service falls in the tumultuous time of struggle against Arianism that had deep roots in Pannonian dioceses.

A way out of the Arian crises was suggested at the Council of Aquileia in 381. Thirthy-two bishop from the West attended the Council, as well as the representatives from Illyricum – new bishop of Sirmium, Anemius, and Siscian bishop Constantius.

No Siscian bishop was mentioned between the year 400 and 500. However, historical sources for the 6th century mention names of two bishops from former Quirinus’ diocese. Siscian bishop Joannes and Constantine also participated in two synods in Salona, in 530 and 533. From their signatures on the council acts we can see that they signed documents as suffragans of the Salonitan Church.

Until the first fall of Sirmium in 441, the Bishopric of Siscia belonged to the Sirmium Archdiocese. After that it was submitted to the Salonitan Archdiocese.

Roman Siscia is an example of archaeological site that has been inadmissibly neglected, considering its importance and representation in the antique sources. However, with the help of old data as well as with new discoveries, it is possible to locate the presumed, certain and probable positions of the Early Christian finds.

Tkalčić, in his Note on the Sisak Bishopric, already writes about the Early Christian monuments from Sisak that are known to him; inscription on the monument raised by some Victorinus to his wife, with the Christogram; Severilla’s sarcophagus, lamp with a cross, and maybe Gaudencius’ grave stone.

Two apsidal buildings were discovered in the course of the construction works in 1950’s. The first, oriented eastwards, might have belonged to a sacral building, while the other was probably a part of a profane building. On the basis of archaeological excavations undertaken in 1994, in front and around the parish church of the Elevation fo St. Cross, it could be presumed that the Early Christian core of the parish developed around a primarily private building that had been transformed in domus ecclesiae.

In the northern part of the southern necropolis the excavations discovered Christian burials. According to the archaeological finds, it can be identified as a necropolis of a smaller Christian community.

Besides the previously mentioned finds from Sisak, we must also mention Paulinus’ tombstone (4th – 5th), as well as the finds of fibulae, decorative metal plates, rings, hair needles, buckles, “African sigillata” with relief decoration, lamps and others.

Although finds from Siscia, seat of an Early Christian bishopric, still don’t tell us enough about that period of antiquity, we are certain that future explorations will shed more light on the earliest period of Christianity in the territory of the province Savia and contribute to the solution of questions concerning that period of life of the city and the whole area of bishopric.

Sites with elements that suggest presence of Christians in the late antiquity in the south-western part of Pannonia Savia, that have been established so far, make just an insignificant part of a much higher number of already known sites for which there are reliable indications of their Early Christian character. Future explorations in this area surely deserve more systematic attention, both inside the seat of the Bishopric of Siscia, city of Sisak, and on indicative sites in the area on both sides of the river Sava and its tributaries, the rivers of Kupa, Una, Sana, Japra, Gomionica and Vrbas. Approach to the exploration of the Early Christian Siscia and its area demands more responsible attitude towards the existent archaeological heritage as is the case with the respectable research of the Salonitan Early Christian heritage on the Adriatic coast.

Jasna MARKOVIĆ, Plaćanja pristojbi zagrebačkih biskupa Apostolskoj komori u 14. i 15. stoljeću. Pregledni rad. Str. 273-278.

Sažetak (273).

Autorica govori o pristojbama koje su svi biskupi bili dužni platiti da bi primili papinsko pismo o svom imenovanju. Postojale su dvije vrste takvih pristojbi. Prva, tzv. “zajednička pristojba” (servitium commune) iznosila je jednu trećinu godišnjega prihoda određene biskupije. Drugu, tzv. “pet malih pristojbi”, primali su papinski službenici i službenici kardinalskog zbora. Oba bi iznosa, kada su se jednom utvrdila, ostajala stalnima i vrijedila za dugi niz biskupa koji će biti nakon toga imenovani. U ovome članku, koji se temelji na prvom svesku knjige Monumenta Croatica Vaticana, obrađena su obećanja i uplate pristojbi zagrebačkih biskupa tijekom 14. i 15. stoljeća. Tu nalazimo 79 zapisa koji govore o zagrebačkim biskupima. Poimence se navode pojedini biskup i razmatraju se isprave koje govore o njihovim pristojbama. Vojno-političko i gospodarsko stanje tadašnjega vremena uvelike je odredilo dinamiku plaćanja obećanih pristojbi, pa su veoma česte odgode plaćanja po šest i više mjeseci, a ponekad papa zbog siromaštva potpuno oprašta obećane svote.

Summary: Taxes payed by the Zagrabian Bishopst the Camera Apostolica in the 14th and 15th Century, p. 278.

This article deals with the taxes all bishops had to pay after being elected. There were two kinds of taxes a bishop had to take upon himself after his election. The first one, so called common tax (servitium commune), had to be payed only once, and was estimated on one third of the year’s income of each bishopric. The others, so called five small taxes, were payed to the employees and the members of the cardinal convention. Both amounts, once established, didn’t change for years. In this article, based on the edition Monumenta Croatica Vaticana 1, the author describes how the Zagrabian bishops during the 14th and 15th century obliged themselves and payed those taxes. In some periods, especially because of the economic situation in Croatia caused by the Turkish invasion, there were lots of difficulties noticed. The bishops got the termins for their payment extended, and sometimes even a whole year’s debt was remitted. In the mentioned edition, there are 79 notes about the payments of the Zagrabian bishops. They are all being commented, and some new pieces of information on the economic history of the Zagrabian bishopric are given.

Mirna ABAFFY, Novi doprinosi poznavanju osobe i djela Ivana, Johanna Weickarda Valvasora (Iz Valvasorove grafičke zbirke Nadbiskupije zagrebačke). Izvorni znanstveni rad. Str. 279-316.

Sažetak (279),

U ovom radu predstavljaju se četiri do sada nepoznata portreta znamenitog slovenskog polihistora Johanna Weickarda Valvasora, te šest zemljovida i petnaest veduta, koje je on osobno izdao i uklopio u svoju grafičku zbirku, danas poznatu pod naslovom Valvasorova grafička zbirka Nadbiskupije zagrebačke.

Portreti, tri crteža i jedna grafika, do sada su bili zabilježeni kao portreti nepoznatog muškarca. Usporedba s poznatim portretom J. W. Valvasora koji je napravio Matija, Matthias Greischer potvrđuje da je riječ o Valvasoru. Ovi portreti znatno obogaćuju portretistiku Valvasorove osobe. Budući da su portreti nastali za njegovog života, njihovo značenje tim je veće.

Valvasorovi zemljovidi i vedute iz zbirke po prvi put su točno nadneveni i na temelju pojedinih elemenata kataloške obrade detaljno istraženi. Dobiveni podaci u mnogome mijenjaju dosadašnje spoznaje o kartografskom i topografskom djelovanju J. W. Valvasora te ispravljaju neke postavke prethodnih istraživača vezane uz nadnevanje, pripisivanje i broj izdanih zemljovida. U zbirci sačuvani primjerci veduta i topografskih prikaza rijetki su otisci prvih stanja ploča bez brojčanih oznaka po čemu se razlikuju od istih bakroreza koji su kao prilozi umetnuti u Valvasorove knjige “Die Ehre des Hertzogthums Crain” (“Slava vojvodine Kranjske”) i “Topographia archiducatus Carinthiae antiquae et modernae completa” (“Cjeloviti mjestopis povijesne i sadašnje nadvojvodine Koruške”).

1. Četiri do sada neobjavljena portreta J. W. Valvasora (280), 2. Zemljovidi i vedute u izdanju J. W. Valvasora u Valvasorovoj grafičkoj zbirci (282); Zemljovidi (283): 1. Erzherzogthum Kärnten (286), 2. Carniola, Karstia, Histria et Windorum Marchia (286), 3. Croatia ( 289), 4. Carniola, Karstia, Histria et Windorum Marchia (289), 5. Der Culpstram in Crain (289), 6. Cirkhnizer See (292); Vedute (293): 1. Schwarzenpach – Črni potok (293), 2. Laibach – Ljubljana (296), 3. Wagensberg – Bogenšperk (296), 4. Ehrenau – Ajmanov grad (296), 5. Zeng – Senj (300), 6. Auersberg – grad Turjak (300), 7. Ainödt – Soteska (300), 8. Kloster Mönckendorff – Samostan Mekinje (303), 9. S. Veith am Pflaum – Rijeka (303), 10. Klagenfurt – Celovec (303), 11. Opatija Sv. Petra u Salzburgu (312), 12. Sittich – Stična (312), 13. Carlstatt – Karlovac (312), 14. Triest – Trst (313), 15. Gratz – Graz (313); Literatura (315).

Riassunto: Nuovi contributi per la biografia di Johannes Weickard Valvasor (Dalla Collezione grafica di Valvasor dell’Arcidiocesi di Zagabria), p. 316.

In questo lavoro vengono presentati quattro finora sconosciuti ritratti del famoso collezionista e studioso sloveno Johannes Weickard Valvasor, nonché sei carte geografiche e quindici vedute, che lui stesso pubblicò e inserì nella sua collezione grafica, oggi conosciuta come Collezione grafica di Valvasor dell’Arcidiocesi di Zagabria.

I ritratti, cioè i tre disegni e una incisione, finora sono stati segnalati come ritratti di un uomo, senza individuarne l’identità. Il paragone con il famoso ritratto di J. W. Valvasor, opera di Matthias Greischer, conferma che si tratta del ritratto proprio del Valvasor. I ritratti, quindi, arricchiscono in maniera notevole la serie dei ritratti di questo collezionista e scienziato. Conferisce loro un altro importante valore anche il fatto che sono stati eseguiti durante la sua vita.

Le menzionate carte geografiche e le vedute dalla sua Collezione vengono qui per la prima volta precisamente datate e, in base ad alcuni elementi della descrizione catalografica, analiticamente descritte. I risultati della ricerca cambiano notevolmente le attuali notizie circa il suo lavoro di cartografo e topografo, e correggono alcuni dati riguardanti la datazione, attribuzione e il numero delle carte geografiche da lui edite. Gli esemplari delle vedute e delle rappresentazioni topografiche sono le prime rare incisioni, senza numerazione, per cui differiscono dalle stesse incisioni che si trovano come allegati nel libro di Valvasor intitolato Die Ehre des Herzogtums Crain (La gloria del ducato di Carinzia) e nella Topographia archiducatus Carinthiae antiquae et modernae completa. Traduzione di Tomislav Mrkonjić

Gustav KUZMIĆ, Ivan Novosel (1930.-1999.). Prinos za život i djelo. Stručni članak. Str. 317-328.

Sažetak (317),

Ivan Novosel rođen je 19. lipnja 1930. u Imbriovcu, u župi Jalžabet. Četiri godine osnovne škole polazi u Jalžabetu i osam godina gimnazije na Nadbikupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Ispit zrelosti položio je 1949. godine. Kao kandidat za svećenika Zagrebačke nadbiskupije, bogoslovlje uči na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svršio je prve četiri godine od 1949./50. do 1952./53., a zatim odlazi na odsluženje vojnog roka u Skoplje, ujesen 1953. Tamošnji vojni sud osudio ga je 12. srpnja 1954. na kaznu strogog zatvora u trajanju od dvije godine i jednu godinu odgraničenja građanskih prava. Tako je Ivan Novosel ostao u vojnom zatvoru u Skoplju pune dvije godine, od 1954. do 1956. Ostatak vojnog roka služi u Celju, do 1958. godine. U jesen 1958. nastavlja petu godinu bogoslovnog studija. Na Petrovo 1959., nadbiskup Franjo Šeper zaređuje ga za svećenika.

Službuje kao kapelan tri godine u Kutini (1959.-1962.), kao upravitelj župe Gradina tijekom osam godina (1962.-1970.), kao župnik u Donjim Mostima također osam godina (1970.-1978.), u Pešćenici deset godina (1978.-1988.) i u Hlebinama također deset godina (1988.-1998.), odakle neko vrijeme upravlja i župom Sigetec. U jesen 1998. postaje prvim bolničkim dušobrižnikom u koprivničkoj bolnici, koju je službu obavljao sedam mjeseci, do svoje smrti. Umro je 9. travnja 1999. u koprivničkoj županijskoj bolnici

Osnivanjem Varaždinske biskupije Ivan Novosel postao je svećenik te biskupije. Biskup Marko Culej imenovao ga je 1998. počasnim kanonikom Varaždinsko-čazmanskoga kaptola.

Surađuje svojim dopisima u listu “Podravski zvonici” i u drugim mjesnim listovima i knjigama.

Školovanje i svjedočenje vjere (318), Pastoralne službe Ivana Novosela (318), Spisateljski rad župnika Ivan Novosela (319), Suradnja u “Podravskim zvonicima” (319), Suradnja u knjizi “Hlebine u srcu” (325), Zaključak (326), Izvori i literatura (327).

Riassunto: Ivan Novosel (1930.-1999.). Contributi biografici , pp. 327-328.

Ivan Novosel nacque il 19 giugno 1930 a Imbriovec, nella parrocchia Jalžabet. Frequentò la scuola elementare per quattro anni nel paese natale e gli otto anni del liceo classico presso il seminario arcivescovile a Zagabria. Conseguì la maturità nel 1949. Preparandosi per il sacerdozio studiò teologia alla Facoltà teologica di Zagabria. Dopo i quattro anni dello studio della teologia (1949/50-1952/53) nell’autunno del 1953 dovette iniziare il servizio militare a Skoplje. Il tribunale militare di questo paese lo condannò il 12 luglio 1954 a due anni di carcere e per un anno fu privato dei diritti civili. Per questa ragione rimase nel carcere militare a Skoplje due interi anni, dal 1954 al 1956. Il resto del tempo della leva, fino al 1958, rimase a Celje in Slovenia. Nell’autunno 1958 continuò il quinto anno di teologia. L’arcivescovo Franjo Šeper lo ordinò sacerdote nel giorno della solennità di S. Pietro 1959.

Tre anni (1959-1962) fu cappellano a Kutina, quindi parroco a Gradina per otto anni (1962-1970), a Donji Mosti otto anni (1970-1978), a Pešćenica per dieci anni (1978-1988) e a Hlebine dieci anni (1988-1998), quando per un periodo fu parroco anche a Sigetec. Nell’autuno 1998, per soli sette mesi, fu il primo cappellano al ospedale di Koprivnica. Morì il 9 aprile 1999 nel detto ospedale.

Con l’erezione della nuova diocesi di Varaždin, Ivan Novosel ne divenne membro. Il vescovo Marco Culej lo nominò nel 1998 canonico onorario del Capitolo di Varaždin-Čazma.

Con diversi contributi collaborò nel periodico “Podravski zvonici” e in altre pubblicazioni locali. Traduzione di Tomislav Mrkonjić

Prinosi

Ivan GOLUB, Spomen-ploča teologu Antunu Kržanu. Prinos. Str. 329-340.

Sažetak (329),

Svećenik, kanonik, teolog i rektor zagrebačkog sveučilišta Antun Kržan, rođen je 8. lipnja 1835. u Oplazniku, u župi Marija Gorica. Studirao je u Rimu. Osnutkom suvremenog Sveučilišta u Zagrebu, ulazi u red prvih 25 imenovanih profesora, postaje prodekan, pa dekan Bogoslovnog fakulteta, te 1876. i rektor Sveučilišta na godinu dana. Godine 1879. nadbiskup ga imenuje rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Iste je godine imenovan i zagrebačkim kanonikom, postavši ubrzo nadbiskupov pobočni kanonik. Umro je 6. studenoga 1888. u Zagrebu, u svom kanoničkom dvoru na Kaptolu br. 6.

Kao djelatni sudionik postavljanja spomen-ploče teologu Antunu Kržanu na kanoničkom dvoru na Kaptolu br. 6, pisac opisuje taj događaj, te šire i uže okolnosti u kojima se dogodio. Spomen-ploča postavljena je 16. prosinca 1998.

Prilog: Ivan Golub, Govor održan 16. prosinca 1998. prilikom otkrivanja spomen‑ploče teologu Antunu Kržanu, na dvoru Kaptol br. 6 u Zagrebu (336).

Riassunto: La lapide commemorativa dedicata al teologo Antun Kržan, p. 340.

Sacerdote, canonico, teologo e rettore dell’Università di Zagabria Antun Kržan, nacque l’8 giugno 1835 a Oplaznik, nella parrocchia di Marija Gorica. Studiò a Roma. Quando fu fondata la moderna Università di Zagabria fu uno dei 25 primi professori nominati, divenne prodecano, poi decano della Facoltà di teologia, quindi nel 1876 rettore della stessa Università per un anno. Nel 1879 l’arcivescovo lo nominò rettore del Seminario arcivescovile. Lo stesso anno fu nominato canonico della cattedrale di Zagabria, poi il canonico a latere dell’arcivescovo. Morì il 6 novembre 1888 a Zagabria, nella sua curia nel Kaptol n. 6.

L’autore, che ha contribuito a erigere questa lapide e ha partecipato alla rispettiva cerimonia del 16 dicembre 1998, descrive l’avvenuto riportando anche le circostanze e le notizie che meglio illustrano questa iniziativa culturale e religiosa. Traduzione di Tomislav Mrkonjić

Ante SEKULIĆ, Pisana ostavština Jose Šokčića u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Prinos. Str. 341-345.

Sažetak (329).

Osobno poznavajući Josu Šokčića (1902.-1968.), poznatog kulturnog djelatnika bačkih Hrvata u Subotici, pisac je pregledao njegovu pisanu ostavštinu nedavno pristiglu u Nadbiskupski arhiv u Zagrebu i procijenio njezinu vrijednost. Donosi kratki Šokčićev životopis, popis njegovih glavnih djela i sadržajno predstavlja njegovu ostavštinu.

 

Riassunto: Il lascito dei manoscritti di Joso Šokčić nell'archivio dell'arcidiocesi di Zagabria, p. 345.

L’autore, che ha conosciuto personalmente Joso Šokčić (1902-1968), noto uomo di cultura e scrittore appartenente alla minoranza etnica croata di Subotica nella Bačka (Jugoslavia), ha fatto una prima valutazione del materiale manoscritto dello Šokčić pervenuto all’Archivio dell’arcidiocesi di Zagabria. Riporta quindi una breve biografia dello Šokčić, la sua principale bibliografia e fa un inventario sommario del suddetto materiale manoscritto. Traduzione di Tomislav Mrkonjić

Josip BARBARIĆ, priredio, Znanstveni skup o tristotoj obljetnici smrti fra Luke Ibrišimovića. Prinos. Str. 347-355.

Sažetak (347),

Pisac u uvodnom dijelu ocrtava osnovne životopisne podatke franjevca Luke Ibrišimovića (Požega, 1620. – Požega, 1698. ), namjesnika za Slavoniju zagrebačkih biskupa Martina Borkovića, Aleksandra Ignacija Mikulića i Stjepana Želiščevića, od 1675. do 1698. U daljnjem dijelu, sastavljenom prema “sažetcima” predavanja na znanstvenom skupu “Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba”, održanom u Požegi 3. i 4. prosinca 1998., predstavlja predavanja koje su iznijeli sedamnaestorica znanstvenika na tom skupu.

Uvodni dio (347), Predavanja na Znanstvenom skupu “Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba” (349): Dr. Franjo Emanuel Hoško (349), Dr. Vitomir Belaj (349), Dr. Josip Barbarić (350), Dr. Andrija Šuljak (350), Dr. Ivan Damiš (351), Vatroslav Frkin (351), Dr. Agneza Szabo (351), Dr. Ante Sekulić (351), Robert Skenderović (351), Dr. Andrija Zirdum (352), Dr. Diana Vukčević-Samaržija (353), Dr. Vlado Košić (353), Dr. Filip Potrebica (353), Dr. Mijo Lončarić (354), Dr. Zlata Šundalić (354), Miljenko Holzleitner (354), Petar Antun Kinderić (354).

Riassunto: Convegno in occasione del terzo centenario dalla morte di fra Luka Ibrišimović, p. 355.

L’autore nella parte introduttiva riporta i dati biografici principali del francescano Luka Ibrišimović (Požega, 1620 – Požega, 1698), vicario per la Slavonia dei vescovi di Zagabria Martin Borković, Aleksandar Ignacije Mikulić e Stjepan Želišćević, dal 1675 al 1698. Nella seconda parte del lavoro l’autore riassume gli interventi dei diciassette relatori presentati nel menzionato Convegno tenutosi a Požega dal 3 al 4 dicembre 1998. Traduzione di Tomislav Mrkonjić

Vladimir MAGIĆ, Priopćenje o knjižnici biskupa Đure Kokše. Priopćenje. Str. 357-359

Sažetak (357).

Pokojni biskup Đuro Kokša ostavio je svom hrvatskom narodu i Crkvi neprocjenjivo kulturno blago umjetnina i knjiga. Nakon smrti dio najvrednijih knjiga prenesen je u Metropolitansku knjižnicu. Ovim priopćenjem upozoravam na vrijednost Kokšine knjižnice koja je prava riznica za proučavanje povijesti umjetnosti, ali isto tako pravo bogatstvo starih i rijetkih knjiga, te nacionalne književnosti. Ova vrijednost ne bi smjela ostati zakopana u prašini, već bi je trebalo pomno istraživati i što prije omogućiti da se njome može služiti.

Riassunto: Comunicazione circa la biblioteca del vescovo Đuro Kokša, p. 359.

Il vescovo ausiliare di Zagabria mons. Đuro Kokša, recentemente scomparso, lasciò al suo popolo croato e alla Chiesa in Croazia diversi oggetti d’arte e libri di valore inestimabile. Dopo la morte una parte dei libri fu trasportata nella Biblioteca Metropolitana di Zagabria. Con questa communicazione l’autore rileva il valore della Biblioteca di Kokša, ricca specialmente di tittoli riguardanti la storia d’arte, libri rari e antichi, e quelli concernenti la letteratura croata. Infine, l’autore fa appello e propone un adeguato ordinamento e catalogazione, al fine di offrirla alla consultazione degli studiosi. Traduzione di Tomislav Mrkonjić

Izvori

Stjepan RAZUM, Krčelićeva spomenica župe Sela kraj Siska (1745.). Liber memorabilium parochiae Sellensis ad Sisciam Balthasaris Adami Kerchelich. Izvorni znanstveni rad. Str. 361-437.

Sažetak (361),

Župa Sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska posjeduje Spomenicu koju je napisao njezin nekadanji župnik, a kasnije širom poznati povjesnik Blatazar Adam Krčelić (1739.-1745.). Napisao ju je prigodom svoga odlaska iz župe 1745. godine. U dosadašnjim važnijim povjesničkim djelima koja opisuju Krčelića i njegova djela, ta Spomenica nije ni spomenuta, a još manje obrađena. Zbog važnosti Krčelićevog imena u hrvatskoj povjesnici i u prigodi skore 300. godišnjice osnutka župe Sela (1702.-2002.) čitateljstvu “Tkalčića” pruža se cjeloviti Krčelićev tekst. Iz njega će doznati vrlo zanimljive podatke iz života Selske župe sredinom 18. stoljeća, koji mogu kao uzor poslužiti za shvaćanje života i u drugim župama Zagrebačke biskupije. Radi lakšeg razumijevanja, Krčelićevom latinskom tekstu prethodi uvod u kojem je ukratko prikazan rukopis i njegov sadržaj. Samom tekstu dodan je još popis Selskih župnika koji su sastavili Krčelićevi nasljednici u 19. stoljeću.

Povod i prigoda (362), Naslov knjige (362), Rukopis i autorstvo (363), Pregled sadržaja (365), Sadržaj (366), Nastavak Krčelićeve spomenice (371); Baltazar Adam Krčelić, Liber parochiae Szellensis in quo omnia ad dominum parochum attinentia pro notitia eiusdem continentur… (372): 1. De fundatione parochiae (372), 2. Fundationales litterae parochiae Szellensis (373), 3. sine titulo (377), 4. De foenilibus parochi (378), 5. De vinea parochi (381), 6. De pagis parochiae, saponibus aliisque obventionibus parochianorum cum annotationibus super illas (382), 7. De stolla actuali parochi (386), 8. De aliis iuribus parochi (387), 9. De altariis parochi (388), 10. De colonorum obventionibus et servitiis in communi (388), 11. De colonis in particulari et quidem Laurentio Dernich in sessione Matthaei olim Gregorecz habitante (391), De sessione coloni alterius nempe Georgii Domitovich vulgo Szebegh (393), De sessione coloni tertii Benedicti Gregorecz (395), De sessione coloni quarti Ioannis Szekulich dicti Bonek, Janchecz et Krussek (396), 12. De aliis colonorum terris, foenilibus, vineis (398), 13. De fundo et curia parochiali (399), 14. De inventariis parochi, et primo inventarium rerum et suppelectilis (399), Inventarium librorum (401), 15. De litterariis instrumentis (403), 16. De ecclesia parochiali, coemeterio etc. (403), 17. De solennitatibus ecclesiae parochialis (405), 18. De viciniis quas cum aliis servat parochus (407), 19. De congretatione Doctriae christianae (408), 20. De confessione paschali, usu sacramentorum et devotionibus practicatis, uti et verbo Dei (409), 21. De campanatore ecclesiae parochialis (415), 22. De aedituis et organista (417), 23. De capella filiali in pago Greda (418), 24. De decretis et statutis illustrissimi domini archidiaconi, quae tempore meo promanarunt (421), 25. De trivialibus crucibus (424), 26. Referuntur quaedam consuetudines, potius coruptelae partim sublatae, partim tollendae (424), 28. De votis populi (425), 29. De festis et processionibus (426), 30. De denunciationibus copulandorum (426), 31. De populo (427); I. Decreta de contributione floreni unius ad solennitates ecclesiae Sanctae Mariae Magdalenae et Omnium sanctorum (428), II. Decretum de obligatione colonorum dandi parochis perticas (431), Vita Sancti Achatii et sociorum 10.000 militum martyrum, scripta ab Anastasio, bibliothecario apostolico, qui illa ex Graeco in Latinum transtulit, item ex Sancto Antonino, archiepiscopo Florentino (432); Dodatak: Series parochorum Sellensium ad Sisciam (435).

Riassunto: Libro degli avvenimenti memorabili della parrocchia Sela presso Sisak di B. A. Krčelić. Liber memorabilium parochiae Sellensis ad Sisciam, p. 437.

La parrocchia di S. Maddalena a Sela presso Sisak possiede il Libro degli avvenimenti memorabili scritto dal parroco di allora, il noto storico croato Baltazar Adam Krčelić (1739-1745). Lo scrisse in occasione della sua partenza dalla stessa parrocchia nel 1745. Gli studi storici più importanti sulla vita e sull’opera del Krčelić non menzionano e tanto meno analizzano questa sua opera. Dal momento che si tratta di un nome importante per la storia croata e in occasione della prossima celebrazione dei 300 anni dalla fondazione della parrocchia di Sela (1702-2002), ai lettori del Tkalčić offriamo il testo integrale del Libro di Krčelić. Il lettore vi troverà dei dati molto interessanti che riguardano la vita della suddetta parrocchia verso la metà del Settecento, che possono aiutare a capire meglio come si svolse la vita delle altre parrocchie della diocesi di Zagabria. Al fine di rendere il testo latino del Krčelić più comprensibile, all’inizio abbiamo premesso un’introduzione che contiene una breve descrizione del manoscritto e un riassunto del suo contenuto. Alla fine vi è aggiunto l’elenco dei parroci di Sela compilato nell’Ottocento dai successori del Krčelić. Traduzione di Tomislav Mrkonjić

S. Lina Slavica PLUKAVEC, Zbirka medalja, plaketa i odlikovanja biskupa Đure Kokše. Stručni rad. Str. 439-480.

Sažetak (439),

U Riznici zagrebačke katedrale, uz već postojeće zbirke medalja, od siječnja 1999. godine pohranjena je i zbirka medalja, odlikovanja, znački i raznih kipića i reljefa koje je sakupio zagrebački pomoćni biskup dr. Đuro Kokša (1922.-1998.). Većinom su zlatne i pozlaćene, te srebrne i brončane, a ima ih i od raznih drugih materijala i smjesa prikladnih za izradu sitnih oblika. Biskup Kokša ih je skupljao tijekom svoje ravnateljske službe u Rimu i biskupske službe u Zagrebu. Većina od njih svjedoči o pojedinim važnim događajima najnovijega vremena, pa će jednog dana vrijediti i kao izvor za proučavanje druge polovice 20. stoljeća.

Uvod: I. Medalje i plakete (440), II. Odlikovanja (441), III. Razno (442), Popis Kokšine zbirke: I. Medalje i plakete (443): A. Hrvatska (443), B. Vatikan (448), C. Italija (455), D. Austrija (459), E. Češka (460), F. Engleska (461), G. Filipini (461), H. Francuska (462), I. Mađarska (462), J. Njemačka (463), K. Slovenija (464), L. Španjolska (465); II. Odlikovanja biskupa mons. dr. Đure Kokše (465), III. Razno (468): A. Hrvatska (468), B. Papinski i talijanski oblici (472), C. Austrija (473), D. Engleska (474), E. Indija (474), F. Njemačka (475), G. Nabožni predmeti (476), I. Likovi svetaca (477).

Zusammenfassung: Die Sammlung von Medaillen, Plaketten und Orden des Zagreber Hilfsbischofs Msgr. Dr. Đuro Kokša in der Schatzkammer der Zagreber Kathedrale, p. 480.

In der Schatzkammer der Zagreber Kathedrale wird seit Januar 1999 die Sammlung von Medaillen, Plaketten und Orden des Zagreber Hilfsbischofs Msgr. Dr. Đuro Kokša (1922-1998) aufbewahrt. Er hat sie als Rektor der Päpstlichen Kroatischen Anstalt des Heiligen Hieronymus in Rom (1957-1978) und danach als Zagreber Hilfsbischof (1978-1998) gesammelt. Die Sammlung ist in drei Gruppen klassifiziert und zwar: 1. Medaillen und Plaketten; 2. Orden; 3. Verschiedenes.

Die meisten Medaillen und Plaketten sind in Gold (vergoldet), Silber und Bronze geprägt. Sie umfassen den neuesten Zeitabschnitt und sind Zeugen von Ereignissen bei denen er persönlich anwesend war. Unter anderem gibt es päpstliche Medaillen, viele sind aus Kroatien, Italien, Österreich, Deutschland, England usw.

In der zweiten Gruppe befinden sich Orden. Unter anderem befinden sich Orden mit denen Bischof Kokša vom kroatischen Präsidenten Dr. Franjo Tuđman ausgezeichnet worden war.

Es gibt auch noch zahlreiche Gegenstände der Kleinplastik, die wegen ihrer verschiedenartigen Formen und Materialien zu einer besonderen Gruppe zusammengefaßt sind. Hauptsächlich handelt es sich um Abzeichen, Badges, Medaillen mit Anhängseln, Skulptürchen usw.

Prikazi knjiga

Ante SEKULIĆ, Knjiga o isusovcu Franji Ksaveru Pejačeviću. Prikaz knjige: Vlado Košić, Teolog Franjo Ksaver Pejačević. Izd. Kršćanska sadašnjost, (= Teološki radovi, 30), Zagreb, 1997., str. 311. Str. 481-484.

Stjepan RAZUM zc, Obljetnica župe Savski Nart. Uz prikaz knjige: Kalendar Spomenica 1999., prigodom 220. obljetnice crkve u Savskom Nartu, glavni i odgovorni urednik Dragan Majić, D. I. Izd. Župni ured Savski Nart. Savski Nart, 1998., 240 stranica s brojnim svjetlopisima i crtežima. Str. 485-489.

Stjepan RAZUM zc, Prvijenac Anđelka Košćaka. Prikaz knjige: Anđelko Košćak, Remetinec i Oštrice pod okriljem čudotvorne Majke Božje Čiselske. Izd. Župni ured Remetinec, Zagreb-Remetinec, 1998., str. 1-271 (s mnoštvom svjetlopisa). Str. 489-493.

TAJNIK (Stjepan RAZUM), Predstavljanje 1. i 2. broja godišnjaka “Tkalčić” u Zagrebu i Križevcima, Str. 493-500.

1) Predstavljanje dr. Franje Emanuela Hoško (493); 2) Predstavljanje dr. Tomislava Premrla (498); 3) Predstavljanje glavnog urednika dr. Mije Korade (499).

Prilog

Stjepan RAZUM, Tisak o biskupu Đuri Kokši. Stručni rad. Str. 501-774.

Nepoznatog nadnevka (772), Predavanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (773).

Pravila Društva za povjesnicu zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«. Str. 775-779

TAJNIK, Ljetopis Društva za povjesnicu zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«. Str 781-801

I. Druga redovita godišnja skupština (781); II. Sjednice Upravnog odbora (795): Dvanaesta sjednica (795), Trinaesta sjednica (799); III. Sastanci uredništva (800).

TAJNIK, Popis društvenih članova. Str. 803-807.

TAJNIK, Popis svjetlopisa. Str. 809-812.

Stjepan RAZUM, Kazalo osoba, mjesta i pojmova. Str. 813-919.

Naručbenica

knjiga_tkalcic_3BTkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
3./1999.

Zagreb, 1999.
926 stranica.

cijena: 300 kn (+odpremnina)

Ime i prezime / Naziv pravne osobe *

Ulica i kućni broj *

Mjesto *

Poštanski broj *

Država *

Telefon *

GSM

E-adresa

Broj primjeraka *

* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!


Ključne riječi:,