Tkalčić
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije. 15./2011.
Tkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
15./2011., Zagreb 2011. (tiskan u listopadu 2011.),
br. 15, 879 stranica.
Cijena: 300,00 kuna.
Pregled sadržaja
Riječ Uredništva. Str. 5-7.
Rasprave
Bunjac, Branimir. Suđenje svećenicima u Međimurju u rujnu 1946. Uvod u postupak protiv nadbiskupa Stepinca. Izvorni znanstveni rad. Str. 9-75.
Sažetak (9),
U kolovozu i rujnu 1946. u Varaždinu su provedeni istraga i suđenje desetorici osoba iz Međimurja, među kojima su bila četiri svećenika: Dragutin Gazivoda, Ivan Kolenko, Josip Lukša i Norbert Žalig. Svi optuženi proglašeni su krivim zbog navodnog podpomaganja terorista, tzv. “križara”. Iako je sudski predmet nazvan po kapelanu iz Nedelišča, Dragutinu Gazivodi, istražitelji i tužitelji imali su cilj osuditi ponajprije djelovanje franjevačkoga samostana u Čakovcu, a neizravno i cjelokupno svećenstvo u Međimurju. Štoviše, dio istražnog materijala i osobito medijska prezentacija suđenja optuživali su i cijelu Katoličku crkvu u Jugoslaviji, na čelu s Alojzijem Stepincem. Naime, suđenje u Varaždinu poklopilo se s pripremama za suđenje zagrebačkom nadbiskupu, a presuda je donesena samo nekoliko dana prije njegova uhićenja. S obzirom na donekle neočekivane razmjere koje je postupak u Varaždinu poprimio, sačuvani arhivski materijal o istome je vrlo velik, a i posljedice su bile višestruke. Osuđeni u postupku kažnjeni su vrlo teškim kaznama, neki od njihovih prijatelja i poznanika su također kasnije bili uhićeni, a nekoliko njih je čak i ubijeno bez suda od strane vlasti. Dio iznuđenih i konstruiranih izjava osuđenih, dugo se, krajnje propagandistički, koristio za opisivanje navodne političke i moralne odgovornosti Katoličke crkve u vremenima neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, a čak ni danas ta stigma nije do kraja uklonjena u javnosti. Autor u članku raščlanjuje različite vrste izvora kako bi utvrdio svu slojevitost postupka u Varaždinu, pokušavajući ih objasniti u širem političkom, vremenskom, teritorijalnom i moralnom aspektu.
Uvod (10), Povod suđenju (12), Postupak protiv poslovođe Josipa Bendelje (13), Uhićenje svećenika Gazivode i Kolenka (20.VIII.1946.) (15), Ispitivanje svećenika Dragutina Gazivode (17), Ispitivanje svećenika Ivana Kolenka (18), Nastavak ispitivanja Josipa Bendelje (20), Ispitivanje gostioničara Antuna Turka (21), Ispitivanje radnika Bartola Mihaljevića (22), Uhićenje franjevaca Žaliga i Lukše (23.VIII.1946.) (23), Ispitivanje franjevca Josipa Lukše (24), Ispitivanje franjevca Norberta Žaliga (26), Nastavak ispitivanja svećenika Ivana Kolenka (26), Nastavak ispitivanja franjevca Josipa Lukše (27), Varaždinski postupak u širem okruženju progona Katoličke crkve (28), Daljnja ispitivanja Kolenka i Žaliga (30), Ispitivanje trgovca Kornela Hunjka (31), Ispitivanje učitelja Vladimira Hajnića (32), Daljnje ispitivanje i suočavanje franjevca Josipa Lukše (32), Daljnje ispitivanje svećenika Ivana Kolenka (35), Daljnje ispitivanje svećenika Dragutina Gazivode (36), Daljnje ispitivanje Mihaljevića i Turka (37), Ispitivanje činovnice Paule Kipke (38), Službena uvjerenja o političkom vladanju pritvorenika (39), Optužnica javnoga tužitelja Josipa Kolara (9. IX. 1946.) (42), Sudska rasprava i presuda (10.-11. IX. 1946.) (44), Optužujuće izjave na račun nadbiskupa Stepinca (48), Proturječnosti i nezakonitosti sudskoga postupka (49), Novinski pritisci i praćenje suđenja (51), Stvarna krivnja osuđenih (55), Pravo na samoobranu ugroženih (56), Nedosljednosti u cijelom postupku (57), O kakvoj je organizaciji riječ? (59), Tko su bili križari “Marko” i “Štef”? (61), Vlastodršci u prevratničkom vremenu (64), Događaji u Međimurju nakon sudskoga postupka (65), Zatočeništvo osuđenih (67), Kasnije posljedice osuđenih (70), Zaključak (71); Prilog: Biografske crtice iz života odvjetnika, dr. Milana Žigića (71); Izvori i literatura (73): Arhivsko gradivo (73), Novine (73), Mrežna sjedišta (73), Usmene izjave (73), Knjige i članci (74)
Summary: Clerical proceedings in Međimurje in September 1946 – introduction to the trial of archbishop Stepinac. Str. 75.
In August and September of 1946 in Varaždin, an investigation and trial has been conducted to ten people from Međimurje, among them, four were clergymen: Dragutin Gazivoda, Ivan Kolenko, Josip Lukša and Norbert Žalig. Everyone accused was convicted guilty for allegedly helping the terrorists, so called “crusaders”. Although the court trial was named after the chaplain from Nedelišče, Dragutin Gazivoda, the investigators and plaintiffs pursued their goal of accusing primarily the activities of the Franciscan monastery in Čakovec, while indirectly the entire clergy in Međimurje. Moreover, a part of the judicial investigation and especially the media presentation of the proceedings accused the entire Catholic Church in Yugoslavia and the head Alojze Stepinac. Namely, the proceedings in Varaždin coincided with the preparations for the trial of the archbishop of Zagreb, and the judgment was made only a few days prior to his arrest. Considering the somewhat unexpected proportions that the process in Varaždin has taken, the preserved archive material about it is quite large, and also the consequences were multiple. Those sentenced to the process were punished with severe retributions, also, some of their friends and acquaintances were later on arrested, and some were even killed from the authorities without court of law proceedings. A part of extorted and constructed declarations of the convicted were long after used for extreme propaganda in order to describe the allegedly political and moral responsibilities of the Catholic Church, and even today this stigma has not been entirely eradicated from the public. The author analyzes the different sources in order to determine the entire stratification of the proceedings in Varaždin, trying to explain them in a wider political, time, territorial and moral aspect.
Berljak, Matija. Dominik Premuš (1861.-1934.), pomoćni biskup zagrebački. Izvorni znanstveni rad. Str. 77-99.
Sažetak (77),
Biskup dr. Dominik Premuš (*Prelog, 2.VIII.1861. †Zagreb, 27.II.1934.) jedan je od hrvatskih velikana koji je sve svoje sposobnosti, djelovanje i sav svoj život usmjerio na dobrobit Crkve i hrvatskoga naroda. Ove godine (2011.) spominjemo se 150. obljetnice njegova rođenja.
Dominik Premuš – svećenik koji je obnašao mnoge službe u Zagrebačkoj nadbiskupiji, prebendar, kanonik, pomoćni biskup zagrebački, profesor, organizator, dobrotvor, prosvjetitelj, rodoljub, pjesnik – svojim je višestrukim djelovanjem ostavio duboki trag na mnogim područjima crkvenog i građanskog života. Sigurno je – makar toga nismo svjesni – da od njegovog djelovanja, od te prošlosti živi i naša sadašnjost.
Na temelju arhivskoga gradiva i ne baš bogate literature u članku predstavljamo njegovo podrijetlo i školovanje, službe i odlikovanja, bolest, smrt i pogreb. Također prikazujemo u glavnim crtama Premuševo djelovanje u Crkvi i na svjetovnom području, te ističemo njegov značaj. Dobro ga opisuje njegov suvremenik, kao čovjeka koji “se odlikuje zamjernim znanjem, rijetkom revnosti, osobitom plemenitošću, svijetlim karakterom, sjajnim svećeničkim življenjem” (“Katolički list”, 1915., str. 130). To je razlog da su ga ljudi cijenili i poštovali.
0. Uvod (77), I. Životopis (79): 1. Podrijetlo i školovanje Dominika Premuša (Premuža) (79), 2. Ređenja, službe i odlikovanja (83), 3. Bolest, smrt i pogreb (88); II. Djelovanje (90): 1. Književni, rodoljubni zanos (91), 2. Društvo ‘Hrvatski katolički kasino’ (92), 3. Predsjednik odbora za Sinodu (92), 4. Pomagao je potrebnima (93); III. Značaj biskupa Premuša (94); Zaključak (95); Prilog: Oporuka dr. Dominika Premuša (96)
Résumé: Dominik/Dominique Premuš (né à Prelog le 2 août 1861 – mort à Zagreb le 27 février 1934), évêque auxiliaire de Zagreb. Str. 99.
L’évêque Dominik/Dominique Premuš (docteur ès lettres) dédia tous ses talents, ses activités et toute sa vie au bien-être de l’Église et du peuple croate. Cette année – 2011 – l’on célèbre le 150e anniversaire de sa naissance.
L’évêque Premuš – qui, au cours de sa vie, occupa les différents postes au sein de l’Archevêché de Zagreb (il y fut prébendier, chanoine, évêque auxiliaire de Zagreb, en étant en même temps professeur, organisateur, mécène, réformateur, patriote, poète) – laissa, par ses multiples activités, une trace profonde dans maints domaines de la vie ecclésiastique et civil. Assurément – bien que l’on en soit peu conscients – ses activités – donc le passé – font également vivre notre présent.
Se basant sur les matériaux des archives et une bibliographie peu exhaustive, l’auteur présente ici l’origine familiale et la formation de l’évêque Premuš, ses fonctions et les décorations dont il était titulaire, sa maladie, sa mort et son enterrement. L’on présente également – en traits généraux – l’activité de l’évêque dans le cadre de l’Église, ainsi que dans le domaine laïque, en soulignant son importance et sa contribution. L’un de ses contemporains le décrit comme un homme “possédant un grand savoir, une application rare, une noblesse particulière, un caractère noble et une vie du prêtre brillante” (“Katolički list”/Journal catholique, 1915, p. 130). Pour ces raisons-là il était estimé et respecté par les gens de son temps.
Armanda, Ivan. Ladislav Anđelko Fazinić (1902.-1983.), zaslužni dominikanac, glazbenik i spisatelj. Izvorni znanstveni rad. Str. 101-152.
Sažetak (101),
Dominikanac Anđelko Fazinić (1902.-1983.) nedvojbeno je jedan od najznačajnijih hrvatskih dominikanaca 20. stoljeća. Nakon studija posvetio se odgojno-obrazovnim službama na dominikanskim gimnazijama i zavodima za odgoj srednjoškolske mladeži u Bolu na Braču (1928.-1934.; 1939.-1942.; 1950.-1963.) i u Zagrebu (1934.-1939.), a kasnije i na riječkoj Visokoj bogoslovnoj školi (1970.-1983.), te obavljao neke upravne službe u svojoj redovničkoj zajednici. Zaslužan je za utemeljenje Dominikanske klasične gimnazije u Zagrebu (1941.) i Caritasa u Rijeci (1970.), te za pokretanje Vjesnika Hrvatske dominikanske provincije (1964.), koji neprekidno izlazi do danas. Kao provincijal, kroz tri mandata (1942.-1946.; 1946.-1950.; 1963.-1967.), u teškim i prelomnim vremenima upravljao je Dalmatinskom, tj. Hrvatskom dominikanskom provincijom, čije granice je proširio do Subotice (1945.), postavio temelje za povratak dominikanaca u Sloveniju (1965.) i utemeljio samostan u Rijeci (1949.). Bavio se i spisateljskom djelatnošću surađujući u brojnim časopisima, uglavnom u domovini, pišući ponajviše o crkveno-povijesnim temama i književnosti. Također se bavio prevodilačkom i glazbeno-umjetničkom djelatnošću, ostavivši iza sebe jednu objavljenu zbirku i mnoštvo rukopisa skladbi različitoga sadržaja i opsega. Blisko je surađivao s nadbiskupom Alojzijem Stepincem i obavljao starješinsku službu u dominikanskim samostanima u Bolu na Braču (1940.-1942.), Rijeci (1971.-1977.) i Zagrebu (1978.-1981.).
Uvod (101), Djetinjstvo i mladost (102), Odgojno-obrazovne službe u Bolu i Zagrebu (106), Provincijal u teškim vremenima (111), Prijateljska suradnja s nadbiskupom Stepincem (127), Na službi u Bolu, Korčuli, Rijeci i Zagrebu (137), Glazbena djelatnost (142), Spisateljska i prevoditeljska djelatnost (146), Zaključak (150)
Summary: Ladislav Anđelko Fazinić (1902-1983). A deserved Dominican, musician and writer. Str. 151.
Dominican friar Anđelko Fazinić (1902-1983) is undoubtedly one of the most significant Croatian Dominicans in the 20th century. After completing his studies he dedicated himself to education in Dominican high schools and institutes established to educate youth in Bol on the island of Brač, (1928-1934; 1939-1942; 1950-1963) and in Zagreb (1934-1939), and then later at the Major Seminary in Rijeka(1970-1983). He also conducted several administrative positions in his religious community. He founded the Dominican Classics High School in Zagreb (1941). He founded the Caritas organisation in Rijeka (1970) and launched the Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (1964), (Herald of the Croatian Dominican Province) which has been continuously published to this day. He was provincial in three mandates (1942-1946; 1946-1950; 1963-1967). He administered the Dalmatian, that is, Croatian Dominican Province expanding its boundaries all the way to Subotica (1945). He laid the way for the Dominicans to return to Slovenia (1965) and established the monastery in Rijeka (1949). He was also a writer and wrote for many magazines, mostly in the homeland, writing mostly about church-historical topics and literature. He was also involved in translating and with music, leaving behind an unpublished collection and multitude of manuscripts of musical pieces with various contents and ranging in scope. He was a close associate of Archbishop Alojzije Stepinac and at one time conducted the duties of the senior elder in Dominican monasteries in Bol on the island of Brač (1940-1942), Rijeka (1971-1977) and Zagreb (1978-1981).
Resumo: Ladislav Anđelko Fazinić (1902.-1983.), meritplena dominikano, muzikisto kaj verkisto. Str. 151-152.
La dominikano Anđelko Fazinić (1902.-1983.) sendube estas unu el la plej elstaraj kroataj dominikanoj de la 20-a jarcento. Post la studoj, li dediĉis sin al eduk-instruistaj servoj ĉe la dominikanaj gimnazioj kaj institutoj por la eduko de la mezlerneja junularo en Bol sur la insulo Brač (dum la periodoj 1928.-1934.; 1939.-1942.; 1950.-1963.), en Zagreb (1934.-1939.), kaj poste ĉe la Supera teologia lernejo en Rijeka (1970.-1983.). Li plenumis ankaŭ gravajn servojn en sia monaĥeja komunumo. Li meritas pro la fondo de la Dominikana klasika gimnazio en Zagreb (1941.) kaj de Caritas en Rijeka (1970.), kaj li iniciatis “Heroldon de la Kroata dominikana provinco” (1964.) kiu ĝis nun senĉese aperas. Kiel provincestro dum tri mandatoj (1942.-1946.; 1946.-1950.; 1963.-1967.) dum la malfacilaj kaj decidigaj tempoj li estris la Dalmatian, t.e. Kroatan dominikanan provincon, kies limojn li plivastigis ĝis Subotica (1945.), li starigis la bazon por la reveno de la dominikanoj en Slovenion (1965.) kaj li fondis la monaĥejon en Rijeka (1949.). Kiel verkisto li kunlaboris kun diversaj gazetoj, precipe en la patrolando, verkante unuavice pri la eklezi-historiaj temoj kaj pri literaturo. Li okupiĝis ankaŭ pri tradukado kaj muzik-arta agado, lasante post si unu publikigitan kolekton kaj aron da diversenhavaj kaj diversgrandaj komponaĵoj en manuskriptoj. Li proksime kunlaboris kun la ĉefepiskopo Alojzije Stepinac kaj li plenumis monaĥestan servon en la dominikanaj monaĥejoj Bol sur la insulo Brač (1940.-1942,), Rijeka (1971.-1977.) kaj Zagreb (1978.-1981.).
Razum, Stjepan. Josip Barbarić (1937.-2010.), objavljivatelj isprava. Izvorni znanstveni rad. Str. 153-244.
Sažetak (153),
Dr. Josip Barbarić rođen je 16. ožujka 1937. u Vukovaru, a umro je 10. rujna 2010. u Zagrebu. Osnovnu školu polazi u rodnome Vukovaru (1944.-1951.), a gimnaziju u Zagrebu (1951.-1957.), gdje je polaznik i Rimokatoličkoga bogoslovnog fakulteta (1959.-1965.). Kao mladi franjevac primio je 2. veljače 1964. u Zagrebu svećenički red. Stekavši 1965. godine u Zagrebu naslov magistra bogoslovlja, krajem iste godine odlazi u Rim gdje radi u Međunarodnom skotističkom povjerenstvu koje priprema kritičko izdanje svih djela franjevca Ivana Dunsa Skota. U isto vrijeme izrađuje doktorski rad koji je obranio 1975. godine na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu. U kolovozu 1976. vraća se u Zagreb. Nastavlja stručno i znanstveno djelovati unutar Hrvatskoga državnog arhiva, tada Arhiv Hrvatske (1977.-1985.) i unutar Hrvatske, tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u Zavodu, odnosno Odsjeku za povijesne znanosti (1985.-2003.). Posljednjih sedam godina živi kao umirovljenik. Priredio je veliki broj knjiga u kojima objavljuje srednjovjekovne i novovjekovne isprave na latinskom jeziku, kao i ljetopise franjevačkih samostana u Slavonskom Brodu i Šarengradu. U “Glasu Koncila”, godišnjaku “Tkalčić” i drugim časopisima objavio je veliki broj prikaza knjiga. Odjeljak “Knjige” u “Glasu Koncila” zaživio je upravo s njegovim člancima, počevši 1991. godine prikazivati povjesničke i arhivističke knjige. Bio je od samoga osnivanja (23.V.1996.) član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, pa mu ono ovim životopisom zahvaljuje za članstvo, za pisanu suradnju i za njegov sveukupni doprinos hrvatskoj povjesnici.
Rođenje i obitelj (154), Osnovna škola u Vukovaru (1944./45.-1950./51.) (154), Gimnazija u Zagrebu, na Šalati (1951./52.-1952./53.), te na Kaptolu (1954./55.-1956./57.) (155), Redovničko oblikovanje (158), Polaganje gimnazijskih predmeta na državnoj gimnaziji (1960./61.) (158), Rimokatolički bogoslovni fakultet u Zagrebu (1959.-1965.) (161), Sveti redovi (168), Poslijediplomski studij na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1965.) (169), Član Međunarodnoga skotističkoga povjerenstva u Rimu (1965.-1976.) (170), Poslijediplomski studij u Rimu (1966./1967.) (171), Doktorat znanosti (1975./1976.) (171), Napuštanje franjevačke zajednice (1976.) (172), Zaposlenik Arhiva Hrvatske, danas Hrvatski državni arhiv (6.IX.1977.-31.VIII.1985.) (173), Slušač pomoćnih povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru (1977./78.-1978./79.) (174), Zaposlenik Jugoslavenske, odnosno Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1985.-2003.) (177), Javni nastupi i znanstveni skupovi (178), Član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” (23.V.1996.-10.IX.2010.) (179), Članstvo u uredništvima časopisa (181), Pisana djelatnost (183), Prevoditeljski rad (184), Zahvalnice i priznanja (186), Prebivališta u Zagrebu (1976.-2010.) (187), Umirovljenik (2003.-2010.) i prijelaz (188), Zaključak (188); Prilog I. Popis pisanih djela (189-228); Prilog II. Izvori i tisak (literatura) (228-243): Izvori (228), Tisak (literatura) (228-243)
Summary: Josip Barbarić (*16.III.1937 †10.IX.2010), document publisher. Str. 243.
Dr. Josip Barbarić was born on 16 March 1937 in Vukovar. He died on 10 September 2010 in Zagreb. He attended primary school in his hometown Vukovar 1944-1951), and high school in Zagreb 1951-1957), where he later enrolled in the Faulty of Roman Catholic Theology (1959-1965). As a young Franciscan on 2 February 1964, he was ordained in Zagreb. In 1965 he obtained his Masters in Theology in Zagreb and later that year went to Rome where he worked for the International Scott Commission in Rome to prepare a critical review of all the works by Franciscan John Duns Scott. At the same time he prepared his doctorate which he successfully defended in 1975 at the Pontifical Lateran University in Rome. In August 1976 he returned to Zagreb where he continued to work in his field and the sciences within the Croatian State Archives the then Arhive of Croatia, (1977-1985), and within Croatian, the then Yugoslav Academy of Arts and Sciences, the Institute of Historical Sciences (1985-2003). During the last seven years of his life, he lived in retirement. He prepared a great number of books in which he published medieval and new age documents in Latin as well as the annals of the Franciscan monasteries in Slavonski Brod and Šarengrad. He published a great number of book reviews in the “Glas Koncila”,“Voice of the Council”- Catholic Weekly paper, the “Tkalčić” annals and other magazines. The “Knjige”- “Books” section of the “Glas Koncila” (in fact emerged due to his book reviews which he began writing in 1991. From the very start (23.V.1996) he was a member of the “Tkalčić” Association of Historians of the Zagreb Archdiocese. We wish to thank him for his membership, for his written cooperation and his overall contribution to Croatian history.
Resumo: Josip Barbarić (*16.III.1937. - †10.IX.2010.), publikiganto de la dokumentoj. Str. 244.
D-ro Josip Barbarić naskiĝis la 16an de marto 1937 en Vukovar kaj li mortis la 10an de septembro 2010 en Zagreb. La bazlernejon li vizitis en sia naskiĝurbo Vukovar (1944.-1951.) kaj la mezlernejon en Zagreb (1951.-1957.), kie li studis ĉe la Romkatolika teologia fakultato (1959.-1965.). Kiel juna franciskano li estis ordinita pastro. En la jaro 1965 en Zagreb li akiris la titolon de la magistro pri teologio. Fine de la sama jaro li foriris al Romo, kie li eklaboris ĉe la Internacia skotista komisiono kiu pretigas la kritikajn eldonojn de ĉiuj verkoj de la franciskano Ivan Duns Skot. Samtempe li ellaboris la doktoran disertacion kiun li sukcese defendis en la jaro 1975 ĉe la Papa laterana universitato en Romo. En aŭgusto 1976 li revenis al Zagreb. Li daŭrigis agi fake kaj science kadre de la Kroata ŝtata arkivo, tiam la Arkivo de Kroatio (1977.-1985.), kaj kadre de la Kroata, tiam la Jugoslavia akademio de artoj kaj sciencoj, la Instituto, ĝia Sekcio de la historiaj sciencoj (1985.-2003.). La lastajn sep jarojn li vivis kiel emerito.
Li redaktis multajn librojn en kiuj li prilaboris la mezepokajn kaj la novepokajn dokumentojn en la latina lingvo, kaj la kronikojn de la franciskanaj monaĥejoj en Slavonski Brod kaj Šarengrad. En “Glas Koncila”, en la analo “Tkalčić” kaj en aliaj revuoj li publikigis multnombrajn librorecenzojn.
La rubriko “Libroj” en “Glas Koncila” ekvivis ĝuste dank’ al liaj artikoloj de la jaro 1991 kiam li komencis rezenci la historiajn kaj la arkivajn librojn. De la fondo (23.V.1996.) li membris en la Societo por historio de la Zagreba ĉefdiocezo “Tkalčić”, pro tio per ĉi tiu biografio la Societo dankas al li pro la membreco, por la skriba kontribuo kaj por lia kompleta kontribuo al la kroata historio. Tradukis: Marija Belošević.
Deželić, Gjuro. Kardinal Juraj Haulik, nadbiskup zagrebački – značajni crkveni i građanski dostojanstvenik u hrvatskoj povijesti 19. stoljeća. Pregledni članak. Str. 245-266.
Sažetak (245),
Nakon uvodnog dijela u kojem predstavlja sveukupni dosadašnji povjesnički prinos o zagrebačkom nadbiskupu Jurju Hauliku, pisac u glavnom dijelu donosi opširan pregledni životopis toga zagrebačkoga nadbiskupa iz sredine 19. stoljeća. Budući da je jugoslavenska povjesnica pisala o Haulikovu životu i djelu neobjektivno i neznanstveno, uspostavom slobodne Republike Hrvatske dogodio se zaokret, te hrvatski povjesničari daju nove ocjene i ispravno vrednuju njegovu povijesnu ulogu, kako na crkvenom, tako i na javnom, političkom, gospodarstvenom i kulturnom području. Značajan preokret u tom smislu dogodio se 2003. godine, održavanjem znanstvenoga skupa u povodu 150. obljetnice uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije, kada je upravo on postao prvi zagrebački nadbiskup. Posebno vrijedan povjesnički doprinos ovoga članka sastoji se u prikazu međusobne povezanosti triju hrvatskih Slovaka, Aleksandra Alagovića, Stjepana Moysesa i Jurja Haulika, te njihove povezanosti s ostrogonskim nadbiskupom Aleksandrom Rudnayem, također znamenitim Slovakom. Sva trojica, odnosno četvorica, odigrala su značajne uloge, kako u Hrvatskom, tako i u Slovačkom narodnom preporodu.
Uvod (245), Životopis kardinala Jurja Haulika, nadbiskupa zagrebačkog (248), Nove ocjene Haulikova života i djela (259), Haulikov lik u Slovačkoj i njegov odnos s drugim Slovacima važnim i zaslužnim za hrvatsku crkvenu i kulturnu povijest (261), Zaključna misao (264)
Résumé: Le cardinal Juraj/Georges Haulik, archevêque de Zagreb – un éminent dignitaire ecclésiastique et civil dans l'histoire croate du 19e siècle. Str. 265-266.
Après avoir présenté – dans la partie introductoire de l’article – l’ensemble de la contribution historiographique sur le cardinal Haulik, l’auteur nous apporte une biographie exhaustive de cet archevêque de Zagreb qui occupa le siègle archiépiscopal au milieu du 19e siècle. Vu que l’historiographie yougoslave ne pouvait poser qu’un regard peu objectif et peu scientifique sur la vie et l’oeuvre de Haulik, l’établissement d’une République de Croatie souveraine et libre entraîna après soi – dans ce sens-là – un changement radical. Ainsi les nouvelles études historiographiques apportent-elles des estimations correctes concernant le rôle historique de Haulik, tant sur le plan ecclésiastique que dans les domaines politique, économique et culturel de l’époque. Un événement particulièrement important fut, en 2003, l’organisation du colloque sur le 150e anniversaire de l’établissement de la Province ecclésiastique croato-slavone à l’occasion duquel l’évêché de Zagreb fut élevé au statut d’archevêché. Une valeur particulière de l’article consiste dans le fait qu’il démontre également les liens qui existaient entre les trois Slovaques croates, Aleksandar/Alexandre Alagović, Stjepan/Étienne Moyses et Juraj/Georges Haulik, ainsi que ceux reliant les derniers à l’archevêque de Strigonie (Esztergom), Aleksandar/Alexandre Rudnay, un autre éminent Slovaque de l’époque. Tous les quatres furent porteurs de rôles importants dans les mouvements nationaux et populaires du milieu du 19e siècle (Printemps des peuples) tant croate que slovaque.
Traduit par Jelena Puškarić.
Zusammenfassung: Kardinal Juraj Haulik, Zagreber Erzbischof – ein bedeutender kirchlicher und bürgerlicher Würdenträger in der kroatischen Geschichte des 19. Jahrhunderts. Str. 266.
Nach der Einführung, in der er den vollständigen bisherigen historiogra¬fischen Beitrag über den Zagreber Erzbischof Juraj Haulik vorstellt, präsentiert der Autor in dem Hauptteil eine umfangreiche übersichtliche Biographie dieses Erzbischofs von Zagreb aus der Zeit der Mitte des 19. Jahrhunderts. Da die jugoslawische Geschichtsschreibung das Leben und Werk Hauliks unsachlich und unwissenschaftlich darstellte, geschah mit der Errichtung der freien Republik Kroatien eine Wende, so dass die kroatischen Historiker eine Neubewertung vollzogen und nun dessen historische Rolle im kirchlichen, öffentlichen, politischen, wirtschaftlichen sowie kulturellen Bereich korrekt würdigen. Ein entscheidender Umschwung in dieser Hinsicht vollzog sich im Jahre 2003 durch das wissenschaftliche Symposium anlässlich des 150. Jahrestages der Errichtung der Kroatisch-slawonischen Kirchenprovinz und der Erhebung des Zagreber Bistums in den Rang eines Erzbistums, als Haulik der erste Agramer Erzbischof wurde. Der besondere wertvolle historiografische Beitrag dieses Artikels besteht in der Darstellung, wie die drei kroatischen Slowaken Aleksandar Alagović, Stjepan Moyses und Juraj Haulik miteinander verbunden waren, sowie deren Beziehung zu dem Erzbischof von Gran (Esztergom), Aleksandar Rudnay, einem ebenfalls berühmten Slowaken. Alle drei, beziehungsweise vier, spielten sowohl in der Kroatischen als auch Slowakischen Nationalen Wiedergeburt eine wichtige Rolle.
Übersetzung: Janko Schandor.
Jembrih, Alojz. “Vrhovčeva Biblija” kojoj se iznova u trag ušlo. Predhodno priobćenje. Str. 267-292.
Sažetak (267),
U prilogu autor otkriva široj javnosti, dosad neprimijećen, rukopisni prijevod ‘Novoga zavjeta’ na kajkavskom književnom jeziku. Prijevod je nastao u doba zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca i Tomaša Mikloušića (u prvoj polovici 19. st.). Doduše, na rukopis su već ukazali Rudolf Strohal (1910.) i Vatroslav Jagić (1913.). Obojica spominju i ime prevoditelja. Budući da je riječ o prijevodu ‘Novoga zavjeta’ na kajkav¬skome književnom jeziku, kroatiste i hrvatske bibliciste on nije zanimao, jer oni su ipak više bili okrenuti prijevodu ‘Biblije’ na štokavštini. Tako je do danas taj horvatski (kajkavski) prijevod široj javnosti (i mnogim stručnja¬cima) gotovo nepoznat. U slavistici se uvriježila predpostavka da je autor spomenuta prijevoda zagrebački kanonik Stjepan Korolija, Vrhovčev savjetnik. No, kako se iz predočena rada razabire, autor je svećenik jastrebarskoga kraja, rođen u Vivodini, Ivan Gusić, kojemu je redovničko ime bilo Rupert (bivši benediktinac).
Autor ovim radom želi aktualizirati spomenuti prijevod ‘Novoga zavjeta’, jer to je plod rada Vrhovčeva “Biblijskoga društva” koje je trebalo prevesti čitavu ‘Bibliju’ na horvatski (kajkavski) književni jezik. Prema tome, imamo razloga reći, da je rukopis, o kojemu je ovdje riječ, “Vrhovčeva Biblija” kojoj se iznova u trag ušlo.
Prijevod Biblije XE “Biblija” na hrvatski kajkavski jezik (267), Tko je autor horvatskoga (kajkavskoga) prijevoda Novoga zavjeta? (272), Tko je Ivan Rupert Gusić? (287), Zaključna misao (289), Literatura (289)
Résumé: “La Bible de Vrhovac” dont la trace fut retrouvée. Str. 291-292.
Le présent article dévoile au public l’existence d’une traduction manuscrite en kaïkavien littéraire – dont l’on n’avait pas jusqu’ici eu connaissance – du texte du Nouveau Testament. La traduction date de l’époque de l’évêque de Zagreb Maksimilijan/Maximilien Vrhovac et Tomo/Thomas Mikloušić (première moitié du 19e siècle). L’existence dudit texte fut déjà signalée par Rudolf/Rodolphe Strohal (en 1910) et Vatroslav/Ignace Jagić (en 1913). Les deux font également mention du nom du traducteur. Puisqu’il s’agissait de la traduction du Nouveau Testament en kaïkavien littéraire, les croatistes et les biblicistes croates ne manifestaient pas d’intérêt particulier pour ledit texte, étant plutôt orientés vers les traductions de la Sainte Écriture en stokavien. Ainsi jusqu’à présent cette traduction croate (kaïkavienne) resta-t-elle quasiment inconnue au public général, mais à de nombreux spécialistes aussi. En slavistique l’opinion qui prévaut veut que l’auteur de ladite version soit le chanoine de Zagreb Stjepan/Étienne Korolija, un conseiller de l’évêque Vrhovac. Cependant le présent article démontre que l’auteur du texte est Ivan/Jean Gusić, un prêtre des environs de la petite ville de Jastrebarsko, né en Vivodina, et ancien bénédictin dont le nom religieux fut Rupert.
Avec cet article l’auteur veut-il renouveler l’intérêt pour ladite traduction du Nouveau Testament, celle-ci étant le fruit du travail accompli au sein de la “Société biblique” – fondée et dirigée par l’évêque Vrhovac – où l’on s’était donné pour objectif de traduire l’ensemble du texte biblique en croate (kaïkavien) littéraire. De fait, l’on peut dire ici que le manuscrit en question n’est l’autre que “La Bible de Vrhovac” dont l’on réussit à retrouver la trace.
Zusammenfassung: Die “Bibel von Vrhovac”, der man wieder auf die Spur kam. Str. 292.
In seinem Beitrag enthüllt der Autor der breiten Öffentlichkeit eine bislang unbeachtete, handschriftliche Übersetzung des Neuen Testaments in kajkavischer Schriftsprache. Die Übersetzung entstand zur Zeit des Zagreber Bischofs Maximilian Vrhovac und Thomas Mikloušić (in der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts). Jedoch wiesen auf diese Handschrift schon Rudolf Strohal (1910) und Vatroslav Jagić (1913) hin, wobei beide auch den Namen des Übersetzers nannten. Da es sich um eine Übersetzung des Neuen Testaments auf Kajkavisch handelt, fand sie weder bei Kroatisten noch kroatischen Bibelwissenschaftlern Beachtung, weil sie eher an einer Übersetzung der Bibel auf Štokavisch interessiert waren. Auf diese Weise blieb bis heute diese kajkavische (im kroat. Original: horvatski; Anm. d. Übers.) Übersetzung der breiten Öffentlichkeit (wie auch vielen Experten) nahezu unbekannt. In der Slawistik setzte sich die Annahme fest, dass der Autor der genannten Übersetzung der Zagreber Kanoniker Stjepan Korolija, ein Berater Vrhovacs, sei. Wie man aber der vorliegenden Arbeit entnehmen kann, ist dies jedoch Ivan Gusić, ein Priester aus der Gegend von Jastrebarsko, der in Vivodina geboren wurde und dessen Ordensname Rupert lautete (ein ehemaliger Benediktiner).
Der Autor möchte mit dieser Arbeit die genannte Übersetzung des Neuen Testaments wieder in das Bewusstsein rücken, weil sie die Frucht der “Bibelgesellschaft” Vrhovacs ist, die die gesamte Bibel in das Kajkavische (im kroat. Original: horvatski; Anm. d. Übers.) übertragen sollte. Demnach haben wir allen Grund zu sagen, dass die Handschrift, von der hier die Rede ist, die “Bibel von Vrhovac” ist, der man wieder auf die Spur kam.
Schlüsselwörter: Bibel, kroatische Übersetzung der Bibel, kajkavische Schriftsprache, Ivan Gusić. Maximilian Vrhovac, Thomas Mikloušić.
Buturac, Lojzo. O dječjem prihvatilištu u Sisku 1942. godine. Stručni članak. Str. 293-306.
Sažetak (293),
O ratnim logorima u Hrvatskoj, u vrijeme Drugoga svjetskog rata, godinama su se iznosile stravične priče, a naročito o dječjim logorima u Jastrebarskom i Sisku. Izmišljale su se laži da su u Jastrebarskom časne sestre ubijale djecu, a da se masovno ubijalo i u Sisku. Tek nakon što je komunizam sišao s vlasti, može se o tim logorima ili prihvatilištima govoriti realno i istinito. Što se tiče Doma, a ne logora, za ratnu siročad u Jastrebarskom, već su javno opovrgnute sve ranije iznošene neistine i laži. U ovom uradku pisac pokušava bar djelomično iznijeti istinu o ratnoj siročadi, koja se 1942. godine zatekla u Sisku.
Prihvatilište za djecu u Sisku (293), Prvi dobrotvori za spašavanje djece (294), Najveći dobrotvor djece – nadbiskup Alojzije Stepinac (294), Tko se brinuo za djecu u Sisku (295), Što je utvrdila predstavnica HCK-a? (296), Znanstveni skup u Sisku o dječjem logoru (297), Smrtnost djece u sisačkom Prihvatilištu (297), Kozaračka djeca u ratnim izvještajima (298), Za spas djece najzaslužniji je nadbiskup Stepinac (299), Spomen-fontana 1964. u Sisku (299), Skupina djece logoraša 1986. u Sisku (300), Svjedočenje bivših logoraša (300), Veselko Zlojutro – jedan između desetak tisuća (302), Riječ – dvije na kraju (303)
Sommario: Del rifugio per i bambini a Sisak nell'anno 1942. Str. 305-306.
Sui campi di raccolta in Croazia, durante la Seconda guerra mondiale, soprattutto sui campi per i bambini a Jastrebarsko e Sisak, per un lungo tempo sono state presentate terribili storie. Sono state inventate le menzogne al riguardo delle suore che avrebbero ucciso i bambini a Jastrebarsko, nonché che a Sisak sarebbero stati uccisi bambini in massa. Soltanto dopo il crollo del comunismo, è possibile parlare e scrivere di questi campi di raccolta in modo reale e vero. Riguardo al duomo, e non al campo di raccolta degli orfani di guerra a Jastrebarsko, sono già state confutate tutte le menzogne. In questo articolo l’autore, invece, prova almeno parzialmente esporre la verità sugli orfani di guerra che sono stati ospitati nel 1942 a Sisak.
Traduzione di Stjepan Razum.
Buturac, Lojzo. Izgradnja crkvenih građevina za komunističke vladavine u Sisku, Pleternici i Požegi. Stručni članak. Str. 307-338.
Sažetak (307),
U Godišnjaku “Tkalčić”, broj 13 iz 2009., Miroslav Akmadža je opisao brojne poteškoće u gradu Zagrebu pri izgradnji crkava za komunističke protuvjerske vladavine. To je potaklo pisca ove rasprave da opiše slične poteškoće pri izgradnji crkvenih građevina u Sisku, Pleternici i Požegi. Pisac, kao građevinski inženjer, suradnik i prijatelj sa župnicima u navedenim gradovima, iznosi svoje osobno svjedočenje, od kojih su mnoga zapisana u njegovim bilješkama, člancima i knjigama, objavljenima neposredno nakon samih događanja.
0. Uvod (307); 1. Sisak (308): 1.1. Župna crkva Sv. Križa (308), 1.2. Kapela Svete Marije (310), 1.3. Kapela Sv. Kvirina (310), 1.4. Župa Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku (311), 1.5. Župa Sv. Josipa Radnika u Sisku (313), 1.6. Župa Sv. Kvirina u Sisku (318); 2. Pleternica (321): 2.1. Osnovno o gradu Pleternici i župi Sv. Nikole (321), 2.2. Crkva Sv. Nikole i njeno rušenje (322), 2.3. Početak komunističke vladavine u Pleternici (323), 2.4. Pokušaj obnove župne crkve (324), 2.5. 13 godina vedro nebo je crkva (327), 2.6. Ipak uspjeh nakon 19 godina (l944.-1963.) (327), 2.7. Riječ-dvije o župniku Petraku (329); 3. Požega (330): 3.1. Nešto iz starije požeške prošlosti (330), 3.2. Također nešto iz novije prošlosti (331), 3.3. Pripreme za osnivanje nove župe (331), 3.4. Utemeljenje župe Bl. Leopolda Mandića (332), 3.5. Za župu kupljena obiteljska kuća (333), 3.6. Prvi mjeseci u novoj župi (333), 3.7. Pokušaj povećanja crkvenog prostora (334), 3.8. Devetogodišnja borba za građevinsku dozvolu (334), 3.9. Izgradnja župne crkve Sv. Leopolda Mandića u Požegi (335), 3.10. Riječ – dvije o župniku Vjekoslavu Mariću (337)
Sommario: La costruzione degli edifici ecclesiastici a Sisak, Pleternica e Požega durante il periodo del governo comunista. Str. 338.
Nell’annuario “Tkalčić”, numero 13 del 2009, Miroslav Akmadža ha descritto i numerosi problemi nella città di Zagreb riguardo alla costruzione delle chiese durante il governo comunista antireligioso. Questo testo ha stimolato l’autore di questo articolo di descrivere simili problemi al riguardo della costruzione degli edifici ecclesiastici a Sisak, Pleternica e Požega, allora nell’arcidiocesi di Zagreb. L’autore, ingegnere edile, collaboratore e amico dei parroci nelle città menzionate, esprime la sua testimonianza personale. Molte di queste sue testimonianze sono state iscritte nelle sue note, negli articoli e nei libri, pubblicati immediatamente dopo gli eventi stessi.
Traduzione di Stjepan Razum.
Damjanović, Dragan. Gradnja i opremanje župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini. Izvorni znanstveni rad. Str. 339-386.
Sažetak (339),
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini, mjestu sjeveroistočno od Zagreba (danas u granicama grada), na obroncima Medvednice, jedan je od najvažnijih spomenika sakralne arhitekture historicizma središnje Hrvatske. Zahvaljujući pokroviteljstvu Prvostolnoga kaptola zagrebačkog nad župom, projektiranje nove građevine, na mjestu starije srednjovjekovne barokizirane crkve stradale u potresu 1880. godine, povjereno je arhitektu Hermanu Bolléu koji je, usprkos ograničenim sredstvima koje je imao na raspolaganju ostvario u Granešini jednu od svojih najranijih i najkvalitetnijih novosagrađenih sakralnih građevina.
Crkva je građena u razdoblju od 1885. do 1886. kao trobrodna jednotoranjska novogotička bazilika s transeptom i višestraničnim svetištem. Oblikovno rješenje Bollé je izveo pod snažnim utjecajem crkve Svete Brigitte u Brigittenauu, predgrađu Beča, građene prema projektima Friedricha Schmidta, u razdoblju od 1867. do 1874. godine.
Tijekom 1887. opremljena je novim oltarima, propovjedaonicom, orgu¬ljama, klupama i ispovjedaonicama, izvedenima po Bolléovim nacrtima od strane uglednih zagrebačkih obrtnika (Slavoljuba Wagmeistera, Friedricha Häckera, Antuna Mesića i drugih). Od značajnijih dijelova opreme stare crkve zadržan je u novoj građevini samo kasnogotički kip Bogorodice s Kristom u naručju, izrađen vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća.
Unutrašnjost je oslikana 1899. najvećim dijelom ukrasnim oslikom s nekoliko figurativnih polja. Izradu oslika započeo je Richard Rojnik. No, zbog sukoba sa župnikom, završio je samo svodove. Skupina slikara koje je nadzirao Ivan Tišov: Josip i Mijo Butković, Ivan Zenc, Antun Špende i Neihäusler izveli su ostatak ukrasnog oslika zidova brodova i svetišta crkve, a Lovro Sirnik figurativne kompozicije. Bogata višebojnost oslika i variranje motiva postavljaju ukrasno slikarstvo granešinske crkve na istaknuto mjesto u umjetnosti historicizma u Hrvatskoj.
Uvod (340), Stara granešinska župna crkva i njezino stradanje u potresu 1880. godine (340), Gradnja nove župne crkve (344), Stilsko rješenje arhitekture crkve (349), Opremanje crkve (368), Oslikavanje crkve (376), Gradnja novoga župnog stana, 1893.-1895. (382), Zaključak (382); Korišteni izvori i literatura (383): Arhivski fondovi (383), Literatura (383)
Résumé: La construction et l'aménagement de l'intérieur de l'église paroissiale de la Nativité-de-la-Bienheureuse-Vierge-Marie à Granešina. Str. 385-386.
L’église paroissiale de la Nativité-de-la-Bienheureuse-Vierge-Marie à Granešina, village situé au nord-est de Zagreb (aujourd’hui dans les limites de la ville), sur les collines du mont Medvednica, constitue l’un des plus importants monuments de l’architecture sacrale du période de l’historicisme dans la Croatie centrale. Grâce au patronage du Chapitre cathédral de Zagreb, le projet du nouvel édifice qui devait être érigé à l’emplacement d’une église médiévale – plus tard baroquisée, laquelle avait été détruite dans le tremblement de terre de 1880, fut confié à l’architecte Herman Bollé qui, malgré les moyens financiers limités dont il disposait à l’époque, réalisa à Granešina l’un de ses premiers projets – à la fois des mieux réussis – d’édifices sacraux.
L’église, dont la construction dura de 1885 à 1886, fut conçue comme une basilique néogothique, composée de trois nefs, d’un transept et d’un sanctuaire polygonal, et flanquée d’un clocher. Dans son concept Bollé s’inspira fort de l’église de Sainte-Brigitte à Brigittenau, faubourg de Vienne, édifiée selon le projet de Friedrich Schmidt dans la période de 1867 à 1874.
Durant 1887 l’église fut dotée de nouveaux autels, d’une chaire, d’un orgue, de bancs et de confessionaux, le tout exécuté – selon les projets de Bollé – par les artisans de Zagreb connus à l’époque, tels Slavoljub Wagmeister, Friedrich Häcker, Antun/Antoine Mesić et d’autres. Des éléments de l’intérieur de la vieille église l’on ne garda qu’une statue gothique tardive représentant la Notre-Dame avec le petit Christ dans les bras datant probablement de la seconde moitié du 15e siècle.
L’intérieur fut peint en 1899 principalement en fresques décoratives avec quelques représentations figuratives. L’exécution des peintures murales fut commencée par Richard Rojnik. Cependant, s’étant fâché avec le curé, il ne finit que les voûtes. Le groupe de peintres sous la direction de Ivan/Jean Tišov – Josip/Joseph et Mijo/Michel Butković, Ivan/Jean Zenc, Antun/Antoine Špende et Neihäusler achevèrent la peinture des murs des nefs et du sanctuaire de l’église, tandis que Lovro/Laurent Sirnik réalisa les compositions figurales. Le riche chromatisme des fresques ainsi que la variation des motifs assurent à la peinture décorative de l’église de Granešina une place distinguée dans l’art de l’historicisme croate.
Traduit par Jelena Puškarić.
Izvori
Razum, Stjepan. Bratovština Sv. Barbare u Brdovcu. Stručni članak. Str. 387-458.
Sažetak (387),
Predmet ovoga članka jest Bratovština Sv. Barbare u Brdovcu, odnosno njezina matica u kojoj su upisani svi njezini članovi, od 1676. do 1758., te od 1791. do 1813. godine. Nakon uvodnih tumačenja, pregleda sadržaja i opisa tvarnoga stanja matice, glavnina članka sastoji se od cjelovitoga prijepisa matice, u kojoj su zasebno upisivani pučani, zasebno plemići i zasebno građani. Prema općem uvidu u ovaj popis, članovi bratovštine bili su iz širega okruženja središnje Hrvatske i susjedne Slovenije. Cjelovitim objavljivanjem ovoga popisa, kojim su se i dosada bavili pojedini istraživači, budući će istraživači moći sustavno proučiti brojnost članova, njihov socijalni položaj, zemljopisnu rasprostrajnenost, kao i druge pojedinosti koje su sačuvane u ovom popisu.
Uvod (387), Pregled sadržaja (389), Opis matične knjige (391), Način prijepisa i objave (393), Cjeloviti prijepis Matice (393-458): Navuk kratki od ove szvete Bratouchine (393), Regule ove Bratouchine (394), Indulgentie iliti proschenya (395), Par brevis apostolici (397), Prvi niz popisa (398-435), Drugi niz popisa (435-442), Treći niz popisa (442-455), Četvrti niz popisa (455-458)
Sommario: La confraternità di Santa Barbara a Brdovec. Str. 458.
L’oggetto di questo articolo è la confraternità di Santa Barbara a Brdovec, nell’arcidiocesi di Zagreb, cioè la sua matricola, in cui sono stati iscritti tutti i suoi membri, dal 1676 fino al 1758 e dal 1791 fino al 1813. Dopo le spiegazioni introduttive, la panoramica del contenuto e la descrizione dello stato materiale della matricola, la maggior parte dell’articolo consiste nella trascrizione completa della matricola, in cui sono iscritti separatamente i plebei, i nobili ed i cittadini. Secondo una visione generale in questo elenco, i membri della confraternità provengono dall’ampia circoscrizione della Croazia centrale e dalla vicina Slovenia. Con la pubblicazione di questo elenco integrale, che è stato, del resto, oggetto di ricerche scientifiche anche fino ad oggi, i futuri ricercatori potranno sistematicamente esaminare la numerosità dei membri, il loro stato sociale, la divulgazione geografica, come anche le altre particolarità che si trovano in questo elenco.
Traduzione di Stjepan Razum.
Razum, Stjepan. Prilog Franje Brdarića Spomenici župe Rasinja. Povijest župe Rasinja. Stručni članak. Str. 459-486.
Sažetak (459),
Franjo Brdarić (*16.I.1885. †6.XII.1941.) sastavio je 1934. godine u Spomenici župe Rasinja, u Podravini, popis svih rasinjskih župnika i povjesnicu župe Rasinja, te je dopisao mnoge rubne bilješke uz tekstove rasinjskih župnika. S obzirom na to da se radi o poznatom crkvenom povjesničaru, pisac u ovom radu, nakon kratkog Brdarićeva životopisa i uvodnih napomena (dio 1.), objavljuje cjeloviti Brdarićev doprinos rasinjskoj Spomenici (dio 2.).
1. Uvod (459), 1.1. Životopisne crtice o Franji Brdariću (459), 1.2. Brdarićeva djela (461), 1.3. Pisci Spomenice župe Rasinja (462), 1.4. Brdarićev rukopis o Rasinji (462), 1.5. Vrijednost Brdarićeva doprinosa povjesnici Rasinje (463), 1.6. Način objavljivanja (464); 2. Brdarićev urednički i spisateljski doprinos Spomenici župe Rasinja – cjeloviti prijepis (464-485): 2.1. Rubne bilješke Franje Brdarića uz tekstove župnika rasinjskih (464), 2.2. Tekst Franje Brdarića pisan umjesto župnika Ivana Romiha (468), 2.3. Series parochorum (469), 2.4. Povijest župe Rasinja (473),
Sommario: Il contributo di Franjo Brdarić al Libro memoriale della parrocchia di Rasinja. La storia della parrocchia di Rasinja. Str. 486.
Franjo (Francesco) Brdarić (*16.I.1885 †6.XII.1941) ha composto nell’anno 1934 nel Libro memoriale della parrocchia di Rasinja, in Podravina, allora l’arcidiocesi di Zagreb, l’elenco di tutti i parroci di Rasinja, come anche la storia della parrocchia di Rasinja, nonché ha aggiunto molte note marginali accanto ai testi dei parroci di Rasinja. Siccome si tratta di un noto storico ecclesiastico dell’arcidiocesi di Zagreb, l’autore in questo lavoro, dopo la breve biografia di Brdarić e le annotazioni introduttive (parte I), pubblica il completo contributo di Brdarić al Libro memoriale di Rasinja (parte II).
Traduzione di Stjepan Razum.
Požgan, Jasna. Provedba agrarne reforme na posjedima župe Sv. Leonarda u Goričanu. Stručni članak. Str. 487-520.
Sažetak (487),
Župa Sv. Leonarda u Goričanu utemeljena je uz još nekoliko župa u Međimurju 1789. godine, a dotad se nalazila u sastavu župe Svetog Jurja u Trnju kao njezina podružnica. Već potkraj 17. stoljeća u zapisnicima kanonskih pohoda spominje se kapela Sv. Leonarda koja će nakon utemeljenja župe 1789. godine postati župnom crkvom. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, u tadašnjoj Jugoslaviji, u novonastalim okolnostima župa u Goričanu će poput ostalih biti obuhvaćena tzv. agrarnom reformom u kojoj će joj biti oduzet dio dotadašnjih posjeda (oranice, livade, šume), o čemu svjedoče spisi koji se ovdje objavljuju. Iako je 1989. godine obilježena 200. obljetnica osnutka župe Sv. Leonarda u Goričanu, objavom monografije o samoj župi, objavljivanjem 16 spisa iz Državnog arhiva za Međimurje želi se dati prilog poznavanju povijesti župe Sv. Leonarda u Goričanu polovicom 20. stoljeća. U radu je, nakon općeg uvodnog dijela, prikazan postupak provedbe tzv. agrarne reforme na posjedima župe, opisane su tvarne značajke spisa, te se objavljuje svih 16 spisa.
Uvod (487), Oduzimanje imovine župi Sv. Leonarda XE “Sv. Leonard:Goričan” u Goričanu (491), Opis spisa i način njihove objave (492), Predmetni spisi (493-519)
Résumé: La mise en oeuvre de la réforme agraire sur les propriétés de la paroisse de Saint-Léonard à Goričan. Str. 520.
La paroisse de Saint-Léonard à Goričan fut fondée, avec quelques autres paroisses à Međimurje (une région du nord de la Croatie), en 1789. Avant cette époque-là elle faisait partie de la paroisse de Saint-Georges à Trnje en tant que sa filiale. Déjà à la fin du 17e siècle les procès-verbaux des visites canoniques font mention de la chapelle de Saint-Léonard, laquelle deviendra, après l’établissement de la nouvelle paroisse en 1789, l’église paroissiale. Après la Seconde guerre mondiale, en ce qui était alors la Yougoslavie, la paroisse à Goričan sera affectée, comme les autres, par la soi-disant réforme agraire, laquelle la privera d’une partie de ses propriétés (champs, prés, forêts), dont témoignent les documents que l’on publie dans le cadre du présent article. Bien qu’en 1989 l’on ait célébré le 200e anniversaire de l’établissement de la paroisse de Saint-Léonard à Goričan, et cela avec la publication d’une monographie sur la paroisse, en publiant les 16 documents provenant des Archives nationales pour Međimurje l’on veut contribuer ici à l’historiographie de ladite paroisse dans la période du milieu du 20e siècle. Après une introduction générale l’auteur de l’article présente les processus de la mise en oeuvre de ladite réforme agraire sur les propriétés de la paroisse, décrit les caractéristiques matérielles des documents publiés et apporte l’intégralité des 16 documents.
Traduit par Jelena Puškarić.
Akmadža, Miroslav. Katolička crkva u zapisnicima sa sjednica vjerskih komisija NR Hrvatske i FNR Jugoslavije, 1955.-1958. godine. Stručni članak. Str. 521-630.
Sažetak (521),
Uz mnogobrojne dosadašnje radove o odnosima između komunističke vlasti i Katoličke crkve u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata te dvije objavljene knjige isprava o tim odnosima, pisac ovdje objavljuje 31 zapisnik sa sjednica Komisije za vjerska pitanja Sabora NR Hrvatske, iz Zagreba, i istoimene komisije Saveznog izvršnog vijeća iz Beograda, iz razdoblja od 1955. do 1958. godine. Ti zapisnici predstavljaju dragocjeni izvor za upoznavanje stvarne politike tadašnje komunističke vlasti koja je provodila sustavnu borbu protiv Katoličke crkve i vjere kao takve.
Uvodne napomene (521), Zapisnici (523-628), Zaključak (628)
Summary: The Catholic Church in the minutes of Religious commissions in the National Republic of Croatia and Federative National Republic of Yugoslavia 1955-1958. Str. 630.
In addition to the many papers dealing with relations between the communist government and Catholic Church in Croatia after World War II, and two books published containing documents referring to these relations, the author now releases 31 minutes taken during meetings of the Commission for Religious Matters in the parliament of the National Republic of Croatia in Zagreb and the identical commission of the Federal Executive Council in Belgrade during the period from 1955 to 1958. These minutes represent a valuable source to be informed about the actual politics of the then communist authorities and its systematic battle against the Catholic Church and religion as such.
Translated by: s. Anđelita Šokić.
Resumo: Katolika Eklezio en la protokoloj de la kunsidoj de la Komisio pri religiaj problemoj de la Popola Respubliko Kroatio kaj la Federacia Popola Respubliko Jugoslavio, periodo de la 1955-a ĝis la 1958-a jaroj. Str. 630.
Krom multaj antaŭaj verkoj kiuj traktis la rilatojn inter la komunisma registaro kaj la Katolika Eklezio en Kroatio post la Dua Mondmilito, kaj du publikigitaj libroj kun dokumentoj pri tiuj rilatoj, la verkinto ĉi tie prezentas 31 protokolojn de la kunsidoj de la Komisiono pri la Religiaj problemoj de la Parlamento de la Popola Respubliko Kroatio, el Zagreb, kaj de la samnoma komisiono de la Federacia plenumkomitato en Beograd, en la periodo de la 1955-a ĝis la 1958-a jaroj. Tiuj protokoloj prezentas valoran fonton por esplorado de la vera politiko de la tiama komunisma registaro kiu emfazis konstantan batalon kontraŭ la Katolika Eklezio kaj la religio kiel tia.
Tradukis: Marija Belošević.
Priobćenje
Szabo, Agneza. 120. obljetnica osnivanja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1890.-2010.). Priobćenje. Str. 631-642.
Sažetak (631),
Pisateljica izvješćuje o proslavi 120. obljetnice osnivanja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, koja je održana u Zagrebu, u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta i u zagrebačkoj prvostolnici.
Uvodne pripomene (631), Tijek i značenje svečane akademije (632), Prigodna predavanja na svečanoj akademiji (634), Svečano misno slavlje (638), Zaključna misao (641)
Sommario: 120° Anniversario della fondazione della Congregazione delle Suore Serve del Gesù Bambino (1890-2010). Str. 642.
L’autrice informa sulla celebrazione del 120° anniversario della fondazione della Congregazione delle Suore Serve del Gesù Bambino, la quale fu celebrata a Zagreb, nell’aula “Vijenac” dell’Istituto pastorale arcivescovile e nella chiesa metropolitana a Zagreb. Traduzione di Stjepan Razum.
Prikazi knjiga
Košćak, Anđelko. Ključni podatci za crkvenu povijest. Predstavljanje knjige: Razum, Stjepan. Vjeroispovijedi i župničke prisege Zagrebačke nadbiskupije. Professiones fidei et iuramenta parochorum ecclesiae Zagrebiensis, 1648.-1997. Niz: Radovi, knj. 21. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2010., 606 stranica. Str. 643-646.
Kožul, Stjepan. Hrvatski franjevci konventualci (braća zajednice). Prikaz knjige: Veličina malenih. Povijest i kulturna baština Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb 2010., veliki oblik, stranica 330. Str. 647-654.
Kožul, Stjepan. Blagdan knjige. Tekst predstavljanja knjige: Prilozi za povijest župe Sv. Vida Brdovec. Priredio Vladimir Trkmić. Uredio Božidar Novak. Izdavač Župni ured Sv. Vida u Brdovcu. Brdovec, 2010., 191 stranica. Str. 655-664.
Prikaz sadržaja (656), Svjedoci vjere (663), Preporuka (664)
Mirnik, Ivan. Rodoslovnim raspravama protiv lažnih prinčeva. Predstavljanje knjige: Maček, Pavao. Plemeniti rodovi Jelačića. I. Rod Jelačića od Prigorja, Pušče, Buzina i Pretkovca (Krapine). II. Rod Jelačića od Biševića. S priloženim rodoslovnim stablima. Niz: Radovi, knj. 20. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2010., 1001 stranica + 2 lista. Str. 665-669.
Razum, Stjepan. Svjedočanstvo života. Predstavljanje knjige: Deželić, Velimir, sin. Kakvi smo bili? Zapisi mojoj unučadi. Život zagrebačke obitelji od 1827. do 1953. I.-II. knjiga. Nakl. Družba “Braća hrvatskoga zmaja”, Zagreb. Niz: Biblioteka Acta et studia Draconica. Sunakl. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, Zagreb. Niz: Opera scriptorum ecclesiae Zagrebiensis, knj. 2. Izvršni nakl. Meridijani, Samobor. Zagreb, 2011.: I. knjiga, str. 1-782; II. knjiga, str. 783-1452. Str. 671-676.
Uvod (671), Prikaz sadržaja (672), Zaključna zgoda (675)
Szabo, Agneza. Izvorno gradivo koje nas otima povijesnome zaboravu. Predstavljanje knjige: Akmadža Miroslav. Crkva i država. Dopisivanje i razgovori između predstavnika Katoličke crkve i komunističke državne vlasti u Jugoslaviji. Svezak II. 1953.-1960. Urednik dr. Stjepan Razum. Nizovi: Radovi, knj. 22; Crkva i država, knj. 2. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, Zagreb; Hrvatski institut za povijest – podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod. Zagreb, 2010., 864 stranica. Str. 677-680.
Szabo, Agneza. Otajstva čovjekova spasenja u likovnim djelima. Prikaz monografije: Marijan Gajšak – sakralna umjetnost. Zbornik. Skupina autora. Urednici Vladimir Horvat i Tonči Trstenjak. Izd. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Grad Klanjec, Ogranak Matice hrvatske u Klanjcu, Galerija Laudato. Zagreb, 2010., 198 stranica (veliki oblik) + kolorirani Prilozi bez obrojčenja. Str. 681-690.
Umjesto uvoda – osvrt na biografiju isusovca Marijana Gajšaka (681), Osvrt na sadržaj i strukturu monografije (682)
Pravila Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Str. 691-695.
Ljetopis Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” (Tajnik). Str. 696-751.
I. Godišnja skupština (696): Sedamnaesta, t. j. četrnaesta redovita godišnja skupština (696-729); II. Sjednice upravnog odbora (730): Trinaesta, ili sveukupno pedeseta sjednica (730-738), Četrnaesta, ili sveukupno pedesetiprva sjednica (738-750); III. Sastanak uredništva (751): Deseti, odnosno sveukupno šesnaesti sastanak (751)
Popis društvovnih članova (Tajnik). Str. 752-757.
Popis svjetlopisa. Str. 758-761.
Kazalo osoba, mjesta i pojmova / Index personarum, locorum et rerum. Str. 762-872.
Pregled sadržaja. Str. 873-878.
Ispravci pogrešaka u 14. broju godišnjaka “Tkalčić” (Zagreb, 2010.) – Errata corrige! Str. 879.
Naručbenica
Tkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
15./2011.
Zagreb, 2011.
879 stranica.
cijena: 300 kn (+odpremnina)
* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!