Tkalčić
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije. 16./2012.
Tkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
16./2012., Zagreb 2012. (tiskan u studenome 2012.),
br. 16, 942 stranica.
Cijena: 300,00 kuna.
Pregled sadržaja
Riječ Uredništva. Str. 5-7.
Rasprave
Armanda, Ivan. Lik i djelovanje redovnice Amadeje Pavlović (1895.-1971.) iz Družbe milosrdnih sestara Sv. Križa. Izvorni znanstveni rad. Str. 9-58.
Sažetak (9),
Redovnicu Amadeja Pavlović (1895.-1971.) s pravom treba ubrojiti među velikane crkvene povijesti na našim hrvatskim prostorima. Nakon školovanja i redovničkog oblikovanja, posvetila se odgojno-obrazovnom radu u školama Družbe Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu (1926.-1941.), od 1937. bila je članica provincijskoga Vijeća, a od 1940. zamjenica provincijalne poglavarice. U iznimno teškim okolnostima postala je 1943. provincijalka i obnašala tu službu do 1955. Bilo je to teško doba Drugoga svjetskog rata i komunističkoga terora, koji je uslijedio nakon rata. Unatoč svim nevoljama i poteškoćama, majka Amadeja je učinila sve kako bi prvenstveno sačuvala dobar redovnički duh kod svojih sestara, a time i samu redovničku zajednicu. U ratnim danima hrabro je štitila jednu židovsku djevojčicu i spasila je od nacista, zbog čega joj je 2009. posmrtno dodijeljen naslov pravednice među narodima. No, s jednakom hrabrošću se odupirala komunističkim vlastima kada su pokušavale oduzeti redovnicama što više posjeda i zabraniti im nošenje redovničkoga odijela dok rade u javnim službama. Bez straha je štitila sestre od raznih pritisaka i maltretiranja od strane komunističkih službenika, te razvila prijateljsku suradnju sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem, ali i sa pravoslavnim biskupom Barnabom Nastićem. Po isteku službe provincijalne poglavarice, obnašala je službu kućne poglavarice na Sušaku (1955.-1959.) i odgojiteljice redovničkoga podmladka u Zagrebu (1959.-1966.). Nakon toga se povukla u provincijalnu kuću u Đakovu, gdje je provela zadnje godine života. Za sobom je ostavila glas uzorne i svete redovnice, kojoj se neki i danas u molitvama obraćaju za zagovor.
Uvod (10), Djetinjstvo i mladost (10), Mlada redovnica (12), Prve dvije godine uprave Provincijom (15), Provincijalka iza željezne zavjese (20), Briga za duhovno dobro sestara (31), Prijateljska suradnja sa nadbiskupom Stepincem (40), Ekumenski dodiri (47), Od Sušaka preko Zagreba do Đakova (51), Zaključak (56)
Summary: The Person and Work of Sister Amadeja Pavlović (1895 – 1971) a Religious of the Sisters of the Holy Cross. Str. 57-58.
Sister Amadeja Pavlović (1895-1971) should rightly be counted as one of the great figures in Church history in the region of Croatia. After completing her education and religious formation she dedicated herself to teaching and upbringing in schools founded by the Sisters of the Holy Cross in Đakovo (1926-1941). Since 1937 she was a member of the Provincial Council and as of 1940 she was the deputy Provincial Superior. She became the Superior in 1943 in extremely difficult historical circumstances and held that office until 1955. This was during the difficult period of the Second World War and communist oppression that followed after the war. Despite all the hardships and misfortunes Mother Amadeja undertook all she could to preserve the religious spirit amongst her sisters and in that way salvage that religious community. During the war she courageously protected Jewish children and saved them from Nazi terror which was recognized in 2009 when she way posthumously awarded Righteous Amongst Nations. She was just as courageous in opposing the communist authorities when they tried to confiscate several properties owned by the Order and when the sisters were ordered not to wear their uniforms while working in public institutions. She protected her sisters without fear and resisted various pressures and abuse imposed by communist officials. She developed and amicable relationship with Zagreb Archbishop Alojzije Stepinac and Orthodox Episcopate Barnaba Nastić. When her mandate as Provincial Superior expires she became the Mother Superior of their convent on Sušak (1955-1959). Later she became a mentor for young religious candidates in Zagreb (1959-1966). She later withdrew to their convent in Đakovo where she spent the last days of her life. She died leaving behind a legacy of an exemplary and holy religious woman to whom many to this day turn to with their votives and prayers.
Translated by s. Anđelita Šokić
Kožul, Stjepan. Kanonička kuća (kurija) Kaptol 6, s posebnim osvrtom na komunističko razdoblje vlasti. Izvorni znanstveni rad. Str. 59-119.
Sažetak (59),
Ovim prikazom želimo baciti pogled u povijest kanoničke kuće ili kurije na Kaptolu broj 6 i njezinih stanovnika kanonika, te posebice na dugu i bezuspješnu borbu kanonika Jurja Kocijanića i njegova odvjetnika s komunističkim stanbenim vlastima i podstanarima u kuriji (2. polovica XX. stoljeća), da ju sačuvaju u vlasništvu Prvostolnoga kaptola i da u njoj može kanonik i stanovati.
0. Uvod (59), 1. Pogled u povijest (60), 2. Posljednji kanonici koji su živjeli u staroj baroknoj kuriji Kaptol 6 (63): 2.1. Kanonik Juraj Muzler (1858.-1878.) (63), 2.2. Kanonik Ivan Miković (1864.-1882.) (64); 3. Kanonici koji su odabrali novu kanoničku kuću (kuriju) Kaptol 6, podignutu 1882. godine, za svoje stanovanje (67): 3.1. Kanonik arhiđakon Antun Kržan (1882.-1888.) (67), 3.2. Kanonik kantor Franjo (Fran) Iveković (1888.-1914.) (74), 3.3. Kanonik kustos Ljudevit Knežić (1914.-1937.) (76), 3.4. Kanonik prokustos Stjepan Korenić (1937.-1940.) (78), 3.5. Kanonik kustos Stjepan Bićanić (1941.-1954.) (81), 3.6. Kanonik arhiđakon Juraj Kocijanić (1954.) (85), 3.7. Stanje u kuriji Kaptol 6 u razdoblju od 1954. do 2012. godine (88); 4. Oduzimanje imovine od strane komunističke vlasti (89): 4.1. Što nam odkrivaju arhivska vrela (1954.-1959.)? (90), 4.2. Žalba kanonika Kocijanića od 29. siječnja 1956. (96), 4.3. Žalba Prvostolnog kaptola i kanonika Kocijanića od 30. siječnja 1956. (99), 4.4. Žalba Prvostolnog kaptola i kanonika Kocijanića od 31. siječnja 1956. (101), 4.5. Druga žalba Prvostolnoga kaptola i kanonika Kocijanića od 31. siječnja 1956. (102), 4.6. Pritužba Prvostolnoga kaptola Okružnom javnom tužilaštvu u Zagrebu od 31. siječnja 1956. (104), 4.7. Odvjetnik dr. Zlatko Kuntarić nastavlja pravnu borbu za vlasnička prava (107), 4.8. Borba između podstanara za stanarska prava u katu kurije Kaptol 6 (109); 5. Put do današnjeg stanja u kuriji Kaptol 6 (117)
Sommario: La curia canonicale a Zagreb, Kaptol no 6, con particolare riferimento al periodo del governo comunista. Str. 119.
Con questo articolo si vuole dare uno sguardo sulla storia della casa canonicale a Zagreb, Kaptol n. 6, e su suoi canonici abitanti, ed in particolare sulla lunga ed inutile lotta del canonico Juraj (Giorgio) Kocijanić e del suo avvocato con le autorità comuniste e gli inquilini residenziali in curia (seconda metà del XX secolo). Questa lotta aveva la fine di preservare la proprietà del capitolo metropolitano e di rendere possibile al canonico di abitare in essa.
Traduzione di Stjepan Razum
Lajnert, Siniša. Hrvatska Katolička banka, d.d. Zagreb (1907.-1949.). Izvorni znanstveni rad. Str. 121-226.
Sažetak (121),
Dana 15. prosinca 1906. objelodanjen je u službenim “Narodnim novinama” poziv na podpisivanje dionica novoga novčanog zavoda pod imenom Hrvatska katolička banka d.d. u Zagrebu. Podpisali su taj poziv kao utemeljitelji: Đuro Andrašević, posjednik; Josip Bašić, trgovac; Ante Biljan, posjednik; Ivan Čefuta, nadbiskupski ekonom; Josip Domines, odvjetnik; Franjo Gorničić, trgovac; Gustav Goršetić, posjednik; Julijo Hegedüs, magistar farmacije;dr. Vjekoslav Homotarić, župnik; Mijo Majnarić, posjednik; dr. Mirko Marchetti, sveučilišni profesor; Elizar Mlinarić, nadšumar; dr. Josip Pazman, sveučilišni profesor; dr. Dominik Premuš, kanonik; Antun Stiplošek, posjednik; Franjo Šantl, trgovac; Eugen Šlangenberg, obrtnik; Dragutin Vasić, draguljar i urar, te Niko Vragović, posebnik. Temeljna glavnica ustanovljena je sa 250.000,00 kruna, rok podpisa do 31. siječnja 1907., a kao prijavno mjesto Hrvatska katolička gospodarska udruga u Zagrebu. Nakon što je podpisivanje dovršeno, sazvana je za dan 18. travnja 1907. ustanovljujuća glavna skupština novog bankovnog zavoda u dvorani Hrvatskoga katoličkog kasina u Zagrebu. Na ovoj je konstituirajućoj skupštini imenovano prvo ravnateljstvo i za kratko su obaviješteni svi dioničari posebnim dopisima, da je banka odpočela 15. svibnja 1907. sa svojim poslovanjem u Kukovićevoj ulici, br. 3.
Prvomu je ravnateljstvu bio predsjednik dr. Mirko Marchetti, podpredsjednici: nadarbenik Stjepan Bićanić i Mijo Majnarić, a članovi: Ante Biljan, Josip Domines, Franjo Gorničić, Gustav Goršetić, Julijo Hegedüs, profesor dr. Ladislav Jambreković, obrtnik Ivan Kralj, obrtnik Dragutin Marchesi, zamjenik kr. javnog bilježnika Milan Mihaljinec, sveučilišni profesor dr. Hugo Mihalović, dr. Josip Pazman, Antun Stiplošek, Eugen Šlangenberg, Dragutin Vasić i Niko Vragović. Temeljna glavnica od 250.000,00 kruna uplaćivana je postupno, tako da je cijela bila podpuno uplaćena do 30. lipnja 1908. Prva poslovna godina trajala je od 15. svibnja 1907. do 31. prosinca 1908. Tada je mladi zavod zatekla prva neugodnost: novčana kriza uslijed pripojenja Bosne, a s njom i njezina neizbježiva posljedica: skupoća novca. Unatoč toga, krajem prve poslovne godine, dok zavod nije bio objelodanio još nijedne svoje bilance, štedni su ulošci iznosili već skoro 800.000,00 kruna, dakle trostruku temeljnu dioničku glavnicu, a koncem druge poslovne godine poskočili su gotovo na 1.200.000,00 kruna. U međuvremenu se zavod preselio u svoje nove poslovne prostorije na Jelačićevom trgu, br. 3. U godini 1910. preuzeo je zavod likvidaciju Prve hrvatske gostioničarske banke i kupio posjed Selno kod Krapinskih Toplica, da ga parcelira. Ova je parcelacija trajala do godine 1916. U godini 1911. nabavio je zavod zgradu u Jurišićevoj ulici, br. 10, u koju se uselio naredne godine. U godinama 1915.-1917. nije se pod pritiskom teških ratnih prilika poslovanje moglo povoljno razvijati. Godine 1917. kupila je banka neka dobra u Đakovštini, koja je sljedeće godine s uspjehom rasprodala.
Odmah iza rata nastala je velika potražba za novcem, te je godine 1918. povišena temeljna dionička glavnica na 1.000.000,00 kruna, zatim godine 1919. na 2.000.000,00 kruna i iste godine opet na 5.000.000,00 kruna, te godine 1920. na 10.000.000,00 kruna. Iste godine osnovala je banka sa sinovima Josipa Svobode iz Bjelovara dioničko društvo pod imenom “Prva bjelovarska tvornica suhomesnate robe Josipa Svobode sinovi”, koju je podigla na zamjernu visinu i godine 1930. prepustila braći Svoboda. Osim toga, banka je godine 1920. kupila i kuću u Zagrebu na cesti Svetice, br. 15, sa zemljištem u površini od oko 3 i ½ rali. Pazeći uvijek na mobilitet zavoda, povišena je godine 1924. temeljna dionička glavnica na 4.000.000,00 dinara, a godine 1927. konačno na 5.000.000,00 dinara, koja je dionička glavnica podpuno uplaćena. Godine 1943. dionička glavnica povišena je od 5.000.000,00 kuna na 12.500.000,00 kuna, a godine 1944. od 12.500.000,00 kuna na 20.000.000,00 kuna.
Zbog obtužbe za suradnju s neprijateljem, Okružni narodni sud za grad Zagreb u krivičnom predmetu protiv upraviteljstva Hrvatske katoličke banke: Julija Susanića, Josipa Hrustića, Mirka Kapića, Dragutina Marchesia, Josipa Magića, ing. Ladislava Jovića i Franje Jurinca, osudio je na glavnoj raspravi, održanoj 4. prosinca 1945., pod brojem Kz. 619/1945.: Julija Susanića na dvije godine lišenja slobode s prinudnim radom, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava i zapljenu cjelokupne imovine; Josipa Hrustića na dvije godine lišenja slobode s prinudnim radom, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, te zapljenu cjelokupne imovine; Mirka Kapića na dvije godine lišenja slobode, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, te zapljenu cjelokupne imovine; Dragutina Marchesija na tri godine gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, te zapljenu cjelokupne imovine, te Franju Jurinca na dvije godine lišenja slobode, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava. Josip Magić i inž. Ladislav Jović oslobođeni su od svake kazne. Ujedno je naložena zapljena cjelokupne imovine Hrvatske katoličke banke d.d. u Zagrebu. Narodna banka FNRJ – Centrala za NRH Zagreb, kao likvidator, 17. studenoga 1949. objavljuje da je likvidacija Hrvatske katoličke banke d.d. Zagreb završena pravomoćnim sudskim rješenjem, a po propisima Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća.
Uvod (123), Ustroj novčarskoga sustava (124), Djelovanje Hrvatske katoličke banke u Austro-Ugarskoj Monarhiji (130), Djelovanje Hrvatske katoličke banke u Kraljevini SHS/Jugoslaviji (157), Djelovanje Hrvatske katoličke banke u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (200), Dioničari i zaposlenici Hrvatske katoličke banke (206), Likvidacija Hrvatske katoličke banke u socijalističkoj Jugoslaviji (211), Zaključak (223)
Summary: Croatian Catholic Bank, D.D. Zagreb (1907-1949). Str. 225-226.
On 15 December 1906 the National Gazette advertised a call for signatures for shares in the newly established institute to be known as the Croatian Catholic Bank d.d. in Zagreb. The signatories of the Call for Signatures as the founders included: Đuro Andrašević, proprietor; Josip Bašić, trader; Ante Biljan, proprietor; Ivan Čefuta, archdiocesan treasurer; Josip Domines, attorney; Franjo Gorničić, trader; Gustav Goršetić, proprietor; Julijo Hegedüs, pharmacist; Dr. Vjekoslav Homotarić, parish priest, Mijo Majnarić, proprietor; Dr. Mirko Marchetti, university professor; Elizar Mlinarić, forest supervisor; Dr. Josip Pazman, university professor; Dr. Dominik Premuš, prebendary; Antun Stiplošek, proprietor; Franjo Šantl, trader; Eugen Šlangenberg, artisan; Dragutin Vasić, jeweller & watchmaker and Niko Vragović, proprietor. The founding capital amounted to 250,000.00 crowns, and the deadline for signatures was set at 31 January 1907, to be submitted at the Croatian Cham¬ber of Commerce in Zagreb. Once the signatures were submitted on 18 April 1907 a general assembly was convened of the new bank institute held in the Croatian Catholic Casino in Zagreb. During the assembly the forum elected the first directorate and each shareholder was advised of the election results and the bank began operating on 15 May 1907 seated in Kukovićeva ulica No. 3.
The first president to be appointed was Dr. Mirko Marchetti. The vice-presidents were: prebendary Stjepan Bićanić and Mijo Majnarić. The committee members were: Ante Biljan, Josip Domines, Franjo Gorničić, Gustav Goršetić, Julijo Hegedüs, Profesor Ladislav Jambreković, artisan Ivan Kralj, artisan Dragutin Marchesi, deputy notary Milan Mihaljinec, university professor Dr. Hugo Mihalović, Dr. Josip Pazman, Antun Stiplošek, Eugen Šlangenberg, Dragutin Vasić and Niko Vragović. The founding capital of 250,000.00 crowns was deposited gradually with the final amount completed on 30 June 1908. The first business year was recorded from 15 May 1907 to 31 December 1908. The newly founded institute was then confronted with its first inconvenience: the monetary crisis following the annexation of Bosnia as well as the unavoidable consequences that followed: the high cost of money. Nevertheless, in that first business year, while the institute had still not released its balances savings deposited amounted to almost 800,000.00 crowns which was three times the founding capital. At the end of the second business year this deposit had grown to virtually 1,200,000.00 crowns. In the meantime the institute moved to its new premises on Jelačić square, No. 3. In 1910 the institute took over the First Croatian Inn keepers Bank following the bank’s liquidation. The institute purchased the Selno estate near Krapinske Toplice which was then subdivided. Subdivision continued on until 1916. In 1911 the institute purchased a building in Jurišićeva ulica No 10, and moved in the following year. During the war years, 1915-1917 business slowed down. In 1917 the institute bought the Đakovština estate which was then successfully sold the following year.
Immediately following the war and the increased demand for money in 1918 the founding capital was increased to 1,000,000.00 crowns and in 1919 to 2,000,000.00 crowns and later that year to 5,000,000.00 crowns and then in 1920 to 10,000,000.00 crowns. That same year the bank merged with Josip Svoboda’s sons from Bjelovar and their shareholding company “First Bjelovar Salami – Josip Svoboda and Sons”, which then raised its business to an enviable level and in 1930 the factory was handed over to the Svoboda brothers. Apart from that the bank purchased a house in Zagreb in 1920 located on Svetice, No. 15 and surrounding land with an area of 3 ˝ acres. Keeping in mind the institute’s mobility, in 1924 its founding capital was raised to 4,000,000.00 dinars and in 1927 to 5,000,000.00 dinars which was paid in full. In 1943 the shareholders capital was increased from 5,000,000.00 kuna to 12,500,000.00 kuna and in 1944 from 12,500,000.00 kuna to 20,000,000.00 kuna.
Due to accusations of collaborating with the enemy, the People’s County Court in Zagreb raised charges against the directorate of the Croatian Catholic Bank: Julije Susanić, Josip Hrustić, Mirko Kapić, Dragutin Marchessi, Josip Magić, Ladislav Jović and Franje Jurinac,who were sentenced during a trail held on 4 December 1945 and registered as Case no. 619/1945. Julije Susanić was sentenced to two years of hard labour, and stripped of civil and political rights for a period of one year. His entire assets were confiscated. Josip Hrustić was sentenced to two years of hard labour and stripped of civil and political rights for a period of one year and his assets were confiscated. Mirko was sentenced to two years of hard labour and stripped of civil and political rights for a period of one year and his assets were confiscated. Dragutin Marchesi was stripped of political and civil rights for a period of three years and his assets and property confiscated. Franjo Jurinac was sentenced to two years jail with the loss of political and civil rights. Josip Magić and Ladislav Jović were acquitted. The court also ordered that the entire assets of the Croatian Catholic Bank d.d. in Zagreb be confiscated. The National Bank of the Federative Peoples’ Republic of Yugoslavia – on behalf of the Peoples’ Republic of Croatia Zagreb as the liquidator on 17 November 1949 declared the Croatian Catholic Bank d.d. in Zagreb insolvent which was concluded with a court decree pursuant to the Regulations on Insolvency Relations Consequent to the Confiscation of Property Owned by Private Loan Companies
Translated by s. Anđelita Šokić
Bobesić, Nikolina. Kapela svetih Apostolâ ili Sv. Ivana Krstitelja u Buševcu. Pregledni rad. Str. 227-302.
Sažetak (227),
Kapela svetih Apostolâ ili Sv. Ivana Krstitelja u Buševcu jedno je od najznačajnijih ostvarenja drvene sakralne arhitekture u Hrvatskoj. Prvi spomen kapele seže u 1668. godinu kada se opisuje kao ‘noviter erecta’ odnosno novopodignuta. Prema izvorima, trošna kapela srušena je stoljeće kasnije te je, 1768. godine, na istome mjestu izgrađena nova, također drvena kapela. Pri gradnji kapele korišteni su gotički tipološki obrasci: glavni brod pravokutna oblika završava trostrano zaključenim svetištem užim od glavnoga broda. Zidovi kapele oslikavani su od XVII. do XX. stoljeća: najraniji su slojevi ispod prikaza ‘Srce Isusovo’, ‘Sv. Margareta’ i ‘Sv. Ivan’, te prikaz ‘Rastanak apostola’. Važan dio opreme čini barokni oltar Sv. Ivana Krstitelja, rad Mihaela Komersteinera, s kraja XVII. stoljeća. Osim glavnoga oltara, kapeli su pripadali i bočni oltari Sv. Roka i Sv. Josipa, kao i niz štafelajnih slika te liturgijski predmeti i namještaj, a osobito je vrijedan kalež iz 1635. godine. Kapela je obnavljana u više navrata, a ističe se obnova poduzeta 1907. godine. Obsežni konzervatorsko-restauratorski radovi započeli su 2005. godine, a završetak je bio predviđen za kraj 2011. godine.
Kapela svetih Apostola u Buševcu pobuđuje zanimanje istraživača od 1911. godine, što je čini predmetom zanimanja čitavo stoljeće. Tada je Janko Barlè iznio povijest gradnje kapele u djelu “Povijest turopoljskih župa”. Nešto kasnije, 1938. godine, oprema kapele je fotografski dokumentirana zaslugom Arthura Schneidera, a kapelu je obradila i Ljeka Topali u djelu “Drvene crkvice i seljačko drveno graditeljstvo u Turopolju” (1941.). U novije doba kapelom su se bavili Đurđica Cvitanović (1974.), Igor Maroević (1997.), Katja Matković Mikulčić (1998.), Sanja Cvetnić (2005.) te Lara Černicki i Stašo Forenbaher (2008.), a kapela je zauzela mjesto i u najznačajnijim pregledima barokne umjetnosti u Hrvatskoj: u prilogu Anđele Horvat u knjizi “Barok u Hrvatskoj” (1982.), u prilogu Doris Baričević u knjizi “Hrvatska i Europa. Barok i prosvjetiteljstvo” (2004.) te u knjizi “Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske” (2008.) iste autorice. Osim istraživačima, kapela je bila izvor nadahnuća i književ¬nicima, o čemu svjedoče “Skitnje” Matka Peića (1967.).
Ovaj vrijedni rad mlade povjesničarke umjetnosti je njezin dotjerani diplomski rad, nastao pod vodstvom redovite profesorice, dr. zn. Sanje Cvetnić, koji je obranjen 21. ožujka 2011. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
1. Uvod (228), 2. Ime i prostor Turopolja (229), 3. Povijesni kontekst (233): 3.1. Povijest Turopolja do gradnje današnje kapele u Buševcu (233), 3.2. Povijest Buševca do gradnje današnje kapele (238); 4. Opis kapele svetih Apostola (270): 4.1. Tipologija i raščlamba pročelja (270), 4.2. Povijest gradnje (272), 4.3. Okružje kapele svetih Apostola (275); 5. Uređenje kapele i oprema: oltari, zidne slike, štafelajne slike (276): 5.1. Glavni oltar (276), 5.2. Bočni oltari (279), 5.3. Zidne slike (280), 5.4. Štafelajne slike (283), 5.5. Liturgijski predmeti i namještaj (285); 6. Konzervatorski i restauratorski radovi (287): 6.1. Uloga fotografske dokumentacije i Šnajderov fotografijski arhiv (287), 6.2. Prijašnje obnove (290), 6.3. Stanje prije sadašnje obnove (292), 6.4. Sadašnja obnova (292); 7. Zaključak (297); 8. Izvori i literatura (298): 8.1. Izvori (298), 8.2. Literatura (298), 8.3. Mrežne stranice (301)
Summary: Chapel of the Holy Apostles or St. John the Baptist in Buševec. Str. 302.
The Chapel of St. Apostles in Buševec is one of the most significant examples of wooden sacral architecture in Croatia. It was first mentioned in 1668 and it was described as ‘noviter erecta’ or newly erected. According to sources, one century later, the dilapidated chapel was torn down and a new one was built in its place in 1778. Gothic typological forms were used: the rectangular nave of the chapel finishes with a trilateral ending of the choir, narrower than the nave. The walls of the chapel were painted from the 17th to the 20th century: the oldest layers are the ones beneath the scenes ‘Sacred Heart of Jesus’, ‘St. Margaret’ and ‘St. John’ and the scene ‘The Separation of the Apostles’. An important part of the inventory is the Baroque altar of St. John the Baptist, made by Michael Komersteiner at the end of the 17th century. Apart from the central altar of St. John the Baptist, the chapel also has two side altars: the altar of St. Rocco and the altar of St. Joseph, as well as several easel paintings, liturgical objects and furniture, among which the most valuable piece is a chalice from 1635. The chapel has been renovated several times: we shall only mention the renovation which took place in 1907. Comprehensive conservation and restoration work began in 2005 and should be finished by the end of 2011.
The Chapel of St. Apostles in Buševec has attracted the attention of researchers since 1911, which makes it an object of interest for nearly one hundred years. Back then, Janko Barlè described the history of the chapel’s construction in his book ‘The history of Parishes in Turopolje’ (1911). Later on, in 1938, a photographic documentation of the chapel’s inventory was made, thanks to Arthur Schneider. Ljerka Topali described it in her work ‘Wooden Chapels and Rural Architecture of Churches’ (1941). Recently, the chapel was studied by Đurđica Cvitanović (1974), Igor Maroević (1997), Katja Matković Mikulčić (1998), Sanja Cvetnić (2005) and Lara Černicki and Stašo Forenbaher (2008). Moreover, it was included in some of the most important overviews of Baroque art in Croatia: in Anđela Horvat’s contribution to the book ‘The Baroque in Croatia’ (1982), in Doris Baričević’s contribution to the book ‘Croatia and Europe. The Age of Baroque and Enlightenment’ (2004) and in the book ‘Baroque Sculpture in Continental Croatia’ (2008) written by the same author. The chapel was a source of inspiration not only to researchers, but also to writers such as Matko Peić in his ‘Wanderings’ (1967).
Kaniški, Ana. Kapela Sv. Josipa u franjevačkoj crkvi u Varaždinu: ikonografija i naručitelj. Pregledni rad. Str. 303-412.
Sažetak (303),
Kapela Sv. Josipa u franjevačkoj crkvi u Varaždinu nalazi se uzduž sjeverne strane svetišta. Tu je prostoriju krajem XVII. stoljeća uspješan varaždinski građanin i imućni trgovac Danijel Praunsperger (1635.-1692.) likovnom i kiparskom opremom dao pretvoriti u kapelu, posljednje počivalište njegovo i njegove druge supruge Ivane Kordule Hailek. Ova posebnička kapela smještena u redovničkoj crkvi predstavlja zanimljivo svjedočanstvo razdoblja obilježenoga spregom kasnomanirističkih i ranobaroknih utjecaja, odraženih u jedinstvenosti oblikovanja svoda stucco-uresom i zidnim slikama, a u ikonografiji neobičnih zbog pojave prikaza alegorijskih figura “Smrti”, te poslijetridentskih utjecaja, jer je posvećena Sv. Josipu, zaštitniku Crkve i “utočištu umirućih” (lat. “refugium agonizantium”), te svetcu čija ikonografija i čašćenje doživljavaju procvat u XVI. i XVII. stoljeću. Odabir svetca zaštitnika kapele povezan je s vlastitošću, životom i htijenjem naručitelja Praunspergera, osobe bez osobite političke moći, ali koja potječe iz plemićkoga staleža, te je svjesna eshatološkoga putovanja vlastita života. S tim ozbiljnim mislima, ali i onima prožetim nadom u vječni život, željom za besmrtnošću i stjecanjem slave pravednika i čovjeka čija duša posjedovanjem pobožnosti i vrlina nadilazi pakao i muke čistilišta te dolazi u nebeska prostranstva raja, naručitelj je u kapeli svjesno dao prikazati najvećega, uz Blaženu Djevicu Mariju, zagovornika i posrednika prelaska vjernikove duše i tijela iz zemaljskoga u nebeski život, naglašujući pritom njegovu ulogu kao roditelja i zaštitnika Sina.
Ovaj vrijedni rad mlade povjesničarke umjetnosti je njezin dotjerani diplomski rad, nastao pod vodstvom redovite profesorice, dr. zn. Sanje Cvetnić, koji je obranjen 22. rujna 2011. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
1. Uvod (304), 2. Kapela Sv. Josipa (304): 2.1. Željezna vrata (305), 2.2. Zapadni zid kapele (305), 2.3. Prozori i niše (307), 2.4. Oltar Svete Obitelji (308), 2.5. Svod: stucco-ures i zidne slike (314), 2.6. Oratorij kapele (319); 3. Kritički osvrt na literaturu (336); 4. Naručitelj Danijel Praunsperger (344): 4.1. Prilog istraživanju naručitelja (346), 4.2. Prilog istraživanju kapele Sv. Josipa (359); 5. Čašćenje i ikonografija Sv. Josipa (360); 6. Ikonografija kipova i slika u kapeli (376): 6.1. Prikaz života Sv. Josipa (376), 6.2. Oltar i zapadni zid – eshatološke teme (385); 7. Zaključak (395); 8. Bibliografija (401): 8.1. Arhivski izvori (401), 8.2. Literatura (402), 8.3. Mrežne stranice (410)
Summary: St. Joseph’s Chapel in Franciscan church in Varaždin: Iconography and its comissioner. Str. 410-411.
St. Joseph’s Chapel is located along the north side of the sanctuary of the Franciscan church of St. John the Baptist in Varaždin. It was transformed into an artistically and monumentally crafted tomb by anonimous artists at the end of the seventeenth century. The chapel was designed for a citizen of Varaždin, the wealthy merchant Daniel Praunsperger (1635-1692), who was buried in it next to his second wife Johanna Kordula Hailek (†1689). Being a part of the public church and monastery, this private chapel bares testimony to a period marked by the pluralism of the late-mannerist and early baroque influences, reflected in the uniqueness of design of its sculptures, stucco-decorated vault and its wall paintings. The iconographical influences are visible in the peculiar representation of the two allegorical figures of Death as a skeletonon on the one hand and post-tridentine on the other, since this chapel is dedicated to St. Joseph, the patron saint and the protector of the Catholic Church and patron of the dying (lat. refugium agonizantium), whose iconography, cult and worship flourished in the 16th and 17th century. The choice of St. Joseph as this chapel’s patron saint is connected to the identity, life and intention of Daniel Praunsperger, the commissioner of the transformation of the chapel into a tomb, an aristocrat without any political influences, who was aware of the eschatological destiny of his own life, it’s imminent end. These melancholic ideas were joined with the ones of hope for eternal life, desire for immortality, attainment of fame and desire for becoming a righteous man whose soul on account of its piety and virtues, transcends hell and torments of purgatory and continues straight into heaven. Daniel Praunsperger had consciously shown these ideas by depicting non-other than St. Joseph on the chapel’s easel and wall paintings, a saint who is, alongside Virgin Mary, the greatest intercessor and mediator of transition of one’s body and soul from the earthly to the heavenly life, emphasizing the saint’s role as a father and protector of his son, Jesus Christ.
Translated by s. Ana Kaniški
Resumo: Capela de São José na igreja fanciscana em Varaždin: A sua iconografia e mecenas. Str. 411-412.
A capela de São José está localizada ao longo do lado norte do santuário da igreja franciscana de São João Baptista em Varaždin. No final do século XVII, ela foi transformada por um artista anônimo numa tumba artisticamente desenhada e monumental, projectada para um cidadão de Varaždin, o rico comerciante Daniel Praunsperger (1635-1692), que foi enterrado nela, ao lado da sua segunda esposa Johanna Kordula Hailek († 1689). Como esta capela faz parte do espaço público da igreja e do mosteiro franciscano, ela é testemunha de um período marcado pelo pluralismo das influências do maneirismo tardio e barroco, reflectidas na forma e modelagem excepcional das esculturas, na abóbada decorada com estuques e nas pinturas de mural. As influências iconográficas são visiveis na representação incomum de duas figuras alegóricas da Morte como Esqueleto e nas pós-tridentinas, já que esta capela é dedicada a São José, o santo padroeiro, protector da Igreja Católica e padroeiro dos moribundos (em Latim refugio agonizantium), cuja iconografia, culto e adoração floresceram no século XVI e XVII. A escolha de São José como padroeiro da capela está relacionada com a identidade, vida e intenções do mecenas que patrocinou a sua transformação. Ele é Daniel Praunsperger, um aristocrata sem qualquer influência política e origem aristocrática, que estava consciente do destino escatológico da sua própria vida e da morte imminente. Estas ideias melancólicas foram unidas com aquelas de esperança da vida eterna, da imortalidade, da aquisição de fama e do desejo para se tornar um homem justo cuja alma, graças a sua piedade e virtudes, ultrapassa inferno e tormentos do purgatório e alcança o céu. Daniel Praunsperger, conscientemente, mandou exibir essas ideias nas pinturas de cavalete e de murais na abóbada da capela, representadas nas imagens de São José, um santo que, ao lado da Virgem Maria, é o maior intercessor e mediador de transição do corpo e da alma terrestre de pessoas para a vida eterna celestial, sendo enfatizado o papel do santo como pai e protector de seu filho, Jesus Cristo.
Traduzido por Ana Kaniški
Maček, Pavao. Plemeniti rod Saića od Pernice. Pregled rodoslovlja. Izvorni znanstveni rad. Str. 413-502.
Sažetak (413),
U radu su predočeni rezultati istraživanja izvornoga gradiva o rodu Saića od Pernice, najvažnijeg od rodova nižega plemstva samoborskog okruga. Cilj je bio proučiti rodbinske odnose unutar samoga roda, ali i njihovih nasljednika po tankoj krvi, među kojima su i neki od najznačajnijih hrvatskih rodova, i koji su po utrnuću roda vodili mnogobrojne imovinsko-pravne parnice, česte u hrvatskoj povjesnici. Proučeni su najvažniji izvori, ponajprije žalosni ostatci njihova obiteljskog arhiva, kao i arhivi obitelji s kojima su Saići stupali u rodbinske odnose i s kojima su dijelili baštinu po različitim osnovama, zatim arhivi mjesta gdje su kršteni, vjenčani i pokapani, zajedno s matičnim knjigama koje čuvaju o tome sigurne podatke. Prikazani su i osnovni posjedovni odnosi između pojedinih loza roda, koristeći pritom odgovarajuće obće arhivske zbirke, ali i sudske arhive pojedinih županija. Istražen je ukupno 91 pripadnik roda, što uključuje i njihove supružnike, raspravljeni su njihovi međusobni odnosi, kao što su i utvrđene službe, zvanja i pozivi za svakoga pojedinog pripadnika roda. Tako je potvrđen Martin iz druge polovice 16. st. kao prvi sigurni pripadnik roda kojeg spominju izvori i od kojeg potječu svi pripadnici roda kroz sedam koljena, do utrnuća polovicom 19 st., s Josipom i Jurjem, vjerojatno posljednjim muškim pripadnicima roda. Kao konačni rezultat istraživanja sastavljena je i rodoslovna ploča roda Saića
I. Uvod (413): Cilj i način rada (413), O imenima i pojmovima ()414, Izvori (416), Dosadašnja rodoslovlja (419), Kratki rodoslov roda Saića od Pernice (425); II. Podatci o pripadnicima plemenitog roda Saića od Pernice, s tumačenjem (426): I. naraštaj (426), II. naraštaj (427), III. naraštaj (430), IV. naraštaj (438), V. naraštaj (458), VI. naraštaj (475), VII. naraštaj (489); III. Zaključci (490); Rodoslovna tabela pripadnika roda Saića od Pernice (491), Abecedni popis pripadnika roda Saića od Pernice (493); Popis izvora i korištene literature (498): Izvori (498), Literatura (499), Ostale kratice (501)
Résumé: La noble famille des Saić de Pernica. La généalogie. Str. 502.
L’ouvrage présente les résultats des recherches sur les documents d’archives originaux se référant à la famille des Saić de Pernica, la plus importante famille de la petite noblesse de la région de Samobor. Le but des recherches était d’analyser les relations de famille au sein de la famille même, ainsi qu’entre leurs héritiers selon le lignage féminin, parmi lesquels l’on trouve quelques-unes des plus importantes familles croates qui menèrent au tribunal, suite à la disparition de la ligne masculine de la famille, de nombreux procès en matière de propriété. L’on analysa les sources principales, tout d’abord les pitoyables restes des archives familiales de la famille, ainsi que les archives des familles avec lesquelles les Saić entraient en relations de famille et avec lesquelles ils partageaient l’héritage sur divers fondements, puis les registres de baptêmes, mariages et enterrements qui contiennent, quant à eux, des données sûres. L’auteur de l’article présente également les principaux rapports de propriété ayant existé entre plusieurs lignes de la famille, en se servant – dans son travail – des collections d’archives générales ainsi que des archives judiciaires de certaines provinces historiques. En tout, l’on analysa 91 membres de la famille, ci-inclu leurs conjoints en mariage. L’on réussit également à établir la nature des relations qui existaient entre les membres de la famille, ainsi que les services, métiers et vocations de chacun desdits 91 membres de la famille recensés. Ainsi affirma-t-on l’existence d’un certain Martin, ayant vécu dans la seconde moitié du 16e siècle, comme étant le premier membre de la famille dont le nom fut attesté par les sources historiques et à qui il est possible de retracer l’origine de tous les membres de la famille à travers sept générations, jusqu’à sa disparition au milieu du 19e siècle. En résultat final des présentes recherches un arbre généalogique de la famille fut-il dressé.
Traduit par Jelena Puškarić..
Arhivsko i knjižno gradivo
Jembrih, Alojz. Školski učbenik za učenje latinskoga jezika u zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji. “Syntaxis ornata ad usum Croaticae juventutis accomodata” (1747.). Stručni članak. Str. 503-518.
Sažetak (503),
U prilogu autor aktualizira školski učbenik za učenje latinskoga jezika iz 1747. koji se je upotrebljavao u zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji, razredu “humanitas sive poesis”, u kojemu je učenik trebao djelatno znati i razumjeti latinski jezik. Autor je toga učbenika bio austrijski isusovac Franz Wagner (1675.-1748.) pa je za hrvatsku mladež prilagođeno izdanje iz 1747. u Zagrebu. Zato je i u naslovu naglašeno: “Syntaxis ornata ad usum Croaticae juventutis accomodata”. Pisac ovoga rada prikazuje sadržaj knjige s posebnim naglaskom na hrvatske kajkavske primjere, ističući kako je i tada bilo važno metodičko načelo kod učenja stranoga jezika: preko majčinskoga jezika do znanja stranoga jezika, u ovome slučaju latinskoga.
To je načelo posebno koristio i hrvatski isusovac Juraj Habdelić (1609.-1678.) u svome rječniku “Dictionar…” (1670.) u kojemu na prvo mjesto stavlja hrvatsku kajkavsku natuknicu, a potom latinsko značenje.
Uvod (503), Dva latinska učbenika (506), Sadržaj učbenika “Ukrašena sintaksa” (507), Nekoliko primjera vezničke službe vremenskih i mjesnih veznika (particulae temporis et loci) (517), Zaključak (518)
Zusammenfassung: Schullehrbuch für Latein im Zagreber Jesuitengymnasium. “Syntaxis ornata ad usum Croaticae juventutis accomodata” (1747.). Str. 518.
In diesem Beitrag wird das Lehrbuch für Latein aus dem Jahre 1747 aktualisiert. Dieses Buch wurde im Zagreber Jesuitengymnasium in der Klasse “humanitas sive poesis” für Unterricht in der lateinischen Sprache verwendet. Der Autor dieses Lehrbuches ist der österreichische Jesuit Franz Wagner (1675-1748). Für die kroatischen Schüler wurde eine neue Ausgabe 1747 in Zagreb adaptiert und herausgegeben. Aus diesem Grunde ist folgendes in der Überschrift hervorgehoben: “Syntaxis ornata ad usum croaticae juventutis accomodata”. Der Autor dieses Beitrages weist mit besonderem Augenmerk auf kajkawische Beispiele hin, da es auch damals als wichtig erachtet wurde, die Fremdsprache – in diesem Fall Latein – methodisch anhand der Muttersprache zu erlernen. Dieser Methode bediente sich insbesondere der kroatische Jesuit Juraj Habdelić (1609-1678) in seinem Wörterbuch “Dictionar…” (1670), in welchem er an erster Stelle das kaikawische Stichwort und an zweiter die lateinische Bedeutung stellt.
Botica, Dubravka. Knjižni fond Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije iz 18. stoljeća. Prosvjetiteljske ideje u knjigama biskupa Maksimilijana Vrhovca. Predhodno priobćenje. Str. 519-542.
Sažetak (519),
U radu je izloženo istraživanje dijela knjižnoga fonda Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije iz 18. stoljeća. Prikazana je u kratkim crtama povijest Metropolitanske knjižnice, jedne od najvažnijih zbirki starih knjiga i rukopisa ne samo u Hrvatskoj, nego i u širem srednjoeuropskom prostoru. Uvid u fond knjiga 18. stoljeća omogućuje podpuniju rekon¬strukciju kulturnog konteksta zagrebačke sredine, koji se oblikuje oko Kaptola. Prema podatcima iz kataloških kartica, načinjenih početkom 20. stoljeća, analizirana je jezična zastupljenost naslova, od kojih prevladavaju naslovi na latinskom i njemačkom jeziku. Analizirana je i zastupljenost izdavača te mjesta objavljivanja knjiga, a na temelju tih podataka može se steći iscrpan uvid u razvoj tržišta knjiga u 18. stoljeću. Uočava se okretanje “novim” izdavačkim središtima u sjevernonjemačkom području, uz dominaciju bližih središta Beča i Venecije. Kao treća tema istraživanja prikazan je raspon tema i sadržaja obrađenih naslova, a u radu su izdvojeni i razmatrani naslovi s kraja 18 stoljeća, koji su objavljeni i nabavljeni za vrijeme biskupa Maksimilijana Vrhovca. Širok raspon zastupljenih tema odražava svestrane interese biskupa Vrhovca – od naslova koji se bave podukom i odgojem, preko trgovine i poboljšavanja zemljoradnje, do djela koja se bave aktualnim političkim i društvenim događajima, kao što su Francuski prevrat i donošenje Ustava Sjedinjenih Američkih Država – ti naslovi jasno govore o njegovom prihvaćanju ideja i tema prosvjetiteljskog pokreta. Kroz naslove i sadržaje knjiga moguće je tako steći neposredan uvid u ideje koje su oblikovale to prijelomno vrijeme brojnih reformi, i upodpuniti sliku o biskupu Vrhovcu kao najistaknutijem provoditelju reformatorskih zamisli prosvjetiteljstva u našoj hrvatskoj sredini. Provedena istraživanja tek manjeg dijela fonda Metropolitanske knjižnice pokazuju koliko je poznavanje te zbirke bitno za poznavanje povijesti i kulture Zagreba i Zagrebačke (nad)biskupije.
1. Uvod (520), 2. Pregled povijesti Metropolitanske knjižnice (521), 3. Sadašnje stanje Metropolitanske knjižnice (523), 4. Knjige iz razdoblja biskupa Maksimilijana Vrhovca (524), 5. Jezik (526), 6. Izdavačka središta (527), 7. Sadržaj knjiga (532): 7.1. Knjige o odgoju i poduci (534), 7.2. Enciklopedijska djela (535), 7.3. Pravna djela (535), 7.4. Slobodnozidarske knjige (536), 7.5. Prirodnoznanstvene knjige (536): 7.5.1. Medicina (537), 7.5.2. Prirodne znanosti (537), 7.5.3. Gospodarstvo (537), 7.5.4. Igra i kuharstvo (538); 8. Obnoviteljsko djelovanje biskupa Vrhovca (538), 9. Zaključak (541)
Zusammenfassung: Der Bibliotheksbestand der Bibliothek Metropolitana aus dem 18. Jahrhundert – die Ideen der Aufklärung in der Büchersammlung vom Bischof Maksimilian Vrhovac. Str. 542.
Im Text sind Ergebnisse der Erforschung von einem Teil der Bibliotheks¬bestände der Metropolitana aus dem 18. Jh. dargestellt. Die Bibliothek Metropolitana, Bibliothek der Erzdiözese Zagreb, heute untergebracht im Gebäude des Kroatischen Staatsarchivs, ist eine der wichtigsten Sammlungen alter Bücher und Handschriften, nicht nur im Kroatien, sondern in sudosteuropäischem Raum. Die Einsicht in die Sammlungsbestände aus dem 18. Jahrhundert ermöglicht eine Rekonstruktion des kulturellen Lebens in Zagreb, das sich um Kaptol entwickelte, sowie der Ideen die in diesem kulturellen Kontext damals aktuell waren. Auf Grund der Katalog-Karteien (die ersten 5 Karteikästen), die aus der Zeit anfangs des 20. Jahrhunderts stammen, ist Analyse der Sprachdistribution der Titel durchgeführt. Es überwiegen die Titel in Latein und Deutsch. Eine weitere Forschungsfrage war die Distribution der Verleger, die in der Sammlung vertreten sind. Dabei wurde festgestellt, dass die “neuen” Verlagszentren, vor allem aus dem norddeutschen Raum, immer wichtigere Rolle haben, aber weiterhin dominierende Rolle haben benachbarte Zentren Wien und Venedig. Diese Ergebnisse ermöglichen Einsicht in die Entwicklung des Buchhandels und – Markt im 18. Jh. in Europa. Anschließend werden die Inhalte und Themen der Titel dargestellt, wobei den Schwerpunkt dieser Arbeit die Titeln aus der Zeit vom Bischof Maximilian Vrhovac, (1752-1827, Bischof von Zagreb seit 1787.) d.h. aus dem letzten Jahrzehnt des 18. Jahrhunderts, bilden. Auffällig ist die Breite und Vielfalt der Inhalte, die die verschiedenen Interessen des Bischofs Vrhovac widerspiegeln – von den Titel über Erziehung und Pädagogik, über Handel und Verbesserung der Landwirtschaft, bis zu den Bücher die sich mit aktuellen politischen und gesellschaftlichen Ereignissen befassen, wie z. B. die Bücher über französische Revolution oder Verfassung der Vereinigten Staaten. Diese Titel sprechen klar über den weit verbreiteten Reformgeist der Epoche und können zu der Vervollständigung von der Rolle vom Bischof Vrhovac als Hauptvertreter der Aufklärung in Kroatien beibringen. Die durchgeführten Erforschungen von einem kleinerem Teil der Metropolitanabestände zeigen deutlich, wie inhaltlich reich und aktuell die Sammlung war, und dass die Erforschung der kulturellen Geschichte von Zagreb unvermeidlich diese Sammlung einbeziehen sollen.
Magić, Ivanka i Zvonar, Ivica. Rukopisna ostavština mons. dr. Andrije Živkovića u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu. Pregledni rad. Str. 543-568.
Sažetak (543),
U radu je u kratkim crtama prikazan život i znanstveno djelovanje hrvatskog svećenika mons. dr. Andrije Živkovića (1886.-1957.). Posebna je pozornost posvećena njegovoj rukopisnoj ostavštini (znanstveni članci, rasprave, osvrti i knjige) koja se nalazi u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu u okviru fonda Zbora duhovne mladeži zagrebačke. Autori su gradivo popisali i popratili odgovarajućim objašnjenjima i bibliografskim napomenama.
Uvodne napomene (543), Život i djelovanje mons. dr. Andrije Živkovića (546): Osnovne životopisne crtice (546), Opći okvir za razumijevanje znanstvenog rada dr. Živkovića (548); Popis rukopisne ostavštine (knjige, rasprave, članci) mons. dr. Andrije Živkovića (553): 1. Za obranu kršćanskog nazora na svijet i život: članci i rasprave (553), 2. Razmatranja o etici i moralu. Komunistički “moral” pred sudom filozofije i znanosti (554), 3. Stari i novi problemi morala (555), 4. Čist naraštaj – jak narod. Katolička nauka o čistom životu izvan braka i u braku (556), 5. Razgovori o vjeri i nevjeri: (suvremena razmatranja) (556), 6. i 7. Tekstovi priređeni za tisak (557), 8. Katolička društvena nauka (558), 9. Friedrich Nietzsche kao protivnik kršćanskog morala (559), 10. Zdravo Marijo. Razmatranja o Gospinoj molitvi (560), 11. Članci i rasprave, I. sv. (560), 12. Članci i rasprave, II. sv. (563), 13. Ispovijesti Svetog Augustina, knjiga I-X. (565), 14. Mir i slava. In memoriam (565), 15. Katoličko moralno bogoslovlje (566); Zaključak (566);
Obširni sažetak (567)
U radu je posebna pozornost posvećena rukopisnoj ostavštini hrvatskog svećenika mons. dr. Andrije Živkovića (*Sikirevci, 1886. †Zagreb, 1957.), koja se nalazi u arhivskoj cjelini Zbora duhovne mladeži zagrebačke u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu. Ostavština količinski obuhvaća četiri i pol arhivske kutije, a sadrži znanstvene tekstove, članke, rasprave, osvrte i knjige što ih je sam A. Živković objavio ili pripremao za tisak. Većina tekstova pisana je strojopisom. Dio ostavštine čine tekstovi objavljeni u raznim časopisima, dok je manji dio pisan rukom.
Tijekom svojega života A. Živković je zauzeto djelovao na raznim područjima crkvenog, znanstvenog, kulturnog i političkog života hrvatskog naroda, pa je tako u svojim djelima stručno i znanstveno obradio niz tema (npr. razne socijalne teme, pitanje braka, obitelji i ljudske seksualnosti, filozofske sustave, odnos čovjeka spram vjere i Boga, te moderne znanosti, fenomen nacizma i komunizma, papine okružnice i dr.) koje su zanimale čovjeka i društvo njegova vremena. Rukopisna ostavština koju su autori ovoga članka popisali i popratili odgovarajućim objašnjenjima i bibliografskim napomenama omogućit će da se u određenoj mjeri nadopune dosadašnje spoznaje o životu i radu marnoga svećenika, vrijednoga teologa i zaslužnoga znanstvenika, mons. dr. A. Živkovića.
Résumé: Legs manuscrit du monseigneur Andrija (André) Živković (docteur ès sciences) conservé aux Archives archiépiscopales de Zagreb. Str. 568.
L’ouvrage traite avec une attention particulière le legs manuscrit du prêtre croate, monseigneur Andrija (André) Živković (*Sikirevci, 1886 – †Zagreb, 1957), conservé aujourd’hui aux Archives archiépiscopales de Zagreb (collection de la Société de la jeunesse catholique de Zagreb). Le legs englobe quatre boîtes archivage et demie et contient textes scientifiques, polémiques, études, critiques et livres que le monseigneur Živković avait soit publiés soit préparés en vue d’être imprimés. La plupart des textes sont tapés à la machine. Les textes parus dans diverses revues font également une partie du legs tandis qu’une moindre partie des textes sont écrits à la main.
Au cours de sa vie le monseigneur Živković s’était engagé avec dévouement sur divers champs de la vie ecclésiastique, scientifique, culturelle et politique du peuple croate en ayant ainsi – en tant que spécialiste et scientifique – traité dans son œuvre maints sujets (par ex. divers sujets sociaux, questions du mariage, de la famille et de la sexualité de l’homme, systèmes philosophiques, rapport de l’homme envers la foi, Dieu et la science moderne, phénomènes du nacisme et du communisme, encycliques papales), lesquels sujets intéressaient l’homme et la société de son époque. Ledit legs manuscrit que les auteurs du présent article ont recensé et accompagné de commentaires et notes bibliographiques permettra d’ajouter – dans une certaine mesure – aux connaissances qu’on avait jusqu’à présent sur la vie et l’œuvre d’un prêtre dévoué ainsi que théologue et scientifique appliqué, le monseigneur Andrija (André) Živković.
Izvori
Razum, Stjepan. Prilog Franje Brdarića Spomenici župe Štrigova. Prilog za povijest župe Štrigova. Stručni članak. Str. 569-585.
Sažetak (569),
Povodom 30. obljetnice smrti zagrebačkoga nadbiskupa i rimskoga stožernika Franje Šepera (*1905. †1981.) ovdje se objavljuju dva sjećanja na nadbiskupa Šepera i jedan prilog o njemu. Prvo sjećanje napisao je njegov školski vršnjak, Josip Deči, neposredno nakon njegove smrti (1983.-1984. godine), drugo je napisao svećenik Zagrebačke nadbiskupije, Stjepan Mlinarić (2011. godine), a prilog o nadbiskupu napisala je njegova vjeroučenica, Brigita Kurelac (2012. godine).
1. Uvod (569): 1.1. Pisci Spomenice župe Štrigova (570), 1.2. Brdarićev rukopis o Štrigovi (571), 1.3. Vrijednost Brdarićeva doprinosa povjesnici Štrigove (571), 1.4. Način objavljivanja (572); 2. Brdarićev prilog Spomenici župe Štrigova – cjeloviti prijepis (573): 2.1. Prilozi za povjest župe Štrigova (573), 2.2. Series parochorum (583), 2.3. Bilješka o župniku Tomi Dolaru (584)
Sommario: Il contributo di Franjo Brdarić al Libro memoriale della parrocchia di Štrigova. Il contributo per la storia della parrocchia di Štrigova. Str. 585.
In occasione del 30° anniversario della morte dell’arcivescovo di Zagabria e cardinale romano Francesco Šeper (*1905 †1981) qui vengono pubblicati due ricordi dell’arcivescovo Šeper e un contributo su di lui. Il primo ricordo è stato scritto dal suo compagno di scuola, Josip (Giuseppe) Deči, poco dopo la sua morte (nell’anno 1983-1984), il secondo è stato scritto da un sacerdote dell’arcidiocesi di Zagabria, Stjepan (Stefano) Mlinarić (2011.), mentre il contributo sull’arcivescovo ha scritto la sua studentessa, Brigita Kurelac (2012.).
Traduzione di Stjepan Razum.
Požgan, Jasna. Provedba agrarne reforme na posjedima župe Sv. Marije Magdalene u Štrigovi. Stručni članak. Str. 587-611.
Sažetak (587),
Župa Sv. Marije Magdalene u Štrigovi spada među najstarije međimurske župe, te je kao takva spomenuta u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine. Kako je oduvijek bila sastavni dio Međimurja, župa Štrigova priznavala je vlast njegovih gospodara koji su se mijenjali kroz prošlost. U crkveno-upravnom pogledu župa Štrigova je kao i čitavo Međimurje bila dio Bekšinskoga arhiđakonata Zagrebačke biskupije (odnosno nadbiskupije). Takvo stanje će ostati nepromijenjeno tijekom 19. te 20. stoljeća. Premda je područje Međimurja od 1861. do 1918., te od 1941. do 1945. godine bilo pod mađarskom upravom, tijekom koje je činjena mađarizacija cjelokupnoga javnog života Međimurja, ono je zadržalo hrvatsko obilježje, zahvaljujući činjenici da je podpadalo pod Zagrebačku nadbiskupiju, te odporu hrvatskoga svećenstva po međimurskim župama toj upravi. Po završetku Drugoga svjetskog rata i promjeni društveno-političkog uređenja župa Sv. Marije Magdalene će kao i mnoge druge župe i vjerske ustanove biti zahvaćena tzv. agrarnom reformom u kojoj će joj biti oduzet znatni dio imovine. O prošlosti župe Štrigove postoje rijedki objavljeni radovi, te se ovim radom želi dati prinos boljem poznavanju njezine prošlosti sredinom 20. stoljeća. U radu je, nakon općeg uvodnog dijela, prikazan postupak provedbe tzv. agrarne reforme na posjedima župe, opisane su tvarne značajke spisa, te je objavljeno 12 spisa.
Uvod (587), Oduzimanje imovine župi Sv. Marije Magdalene u Štrigovi (590), Opis spisa (591); Predmetni spisi (592)
Résumé: La mise en oeuvre de la reforme agraire sur les proprietes de la paroisse de Sainte-Marie-Madeleine a Štrigova. Str. 611.
FLa paroisse de Sainte-Marie-Madeleine à Štrigova est l’une des plus vieilles paroisses de Medjimurje et, en tant que telle, elle est recensée par le registre des paroisses de l’évêché de Zagreb de 1334. Faisant de tous les temps partie intégrante de Medjimurje, la paroisse avait toujours acquiescé au régime de divers gouverneurs de la région. Du point de vue ecclésiastique et administratif la paroisse de Štrigova, ainsi que tout le Medjimurje, faisait partie de l’archidiaconat de Bekšin (aujourd’hui Becsehely en Hongrie). Ledit état des choses restera sans changement tout au cours des 19e et 20e siècles. Malgré le fait que la région de Medjimurje était soumise – dans les périodes de 1861 à 1918 et de 1941 à 1945 – au gouvernement hongrois, durant lequel l’ensemble de la vie publique était marqué par une forte hongrisation, la région avait tout de même gardé son caractère croate, grâce également au fait que Medjimurje faisait partie de l’évêché de Zagreb ainsi qu’à l’opposition que les prêtres croates manifestaient à l’égard du gouvernement hongrois. Après la Seconde guerre mondiale et à la lumière du changement du système socio-politique la paroisse de Sainte-Marie-Madeleine sera, comme maints autres paroisses et établissements religieux, frappée par la soi-disante réforme agraire dans laquelle la paroisse sera privée d’une partie considérable de ses biens. Il existe peu d’ouvrages publiés sur le passé de la paroisse de Štrigova et l’on voulait, par le présent ouvrage, contribuer à une meilleure connaissance de l’histoire de la paroisse dans les années 1950. Après une introduction générale, l’ouvrage décrit les processus de la mise en oeuvre de la réforme agraire sur les propriétés de la paroisse ainsi que les qualités matérielles des 12 documents apportés en appendice.
Traduit par Jelena Puškarić
Uspomene
Razum, Stjepan, priredio. Sjećanja na nadbiskupa i stožernika Franju Šepera. Uspomene. Str. 613-658.
Sažetak (613),
Povodom 30. obljetnice smrti zagrebačkoga nadbiskupa i rimskoga stožernika Franje Šepera (*1905. †1981.) ovdje se objavljuju dva sjećanja na nadbiskupa Šepera i jedan prilog o njemu. Prvo sjećanje napisao je njegov školski vršnjak, Josip Deči, neposredno nakon njegove smrti (1983.-1984. godine), drugo je napisao svećenik Zagrebačke nadbiskupije, Stjepan Mlinarić (2011. godine), a prilog o nadbiskupu napisala je njegova vjeroučenica, Brigita Kurelac (2012. godine).
Uvod (613)
- Deči, Josip. Moja sjećanja na kardinala Šepera. Str. 616-624/647.
Školsko razdoblje (616), Ponovni susret (618), Susreti nadbiskupa sa svojim vršnjacima (619), Odlazak u Rim (621), Poslije smrti (623), Zaključak (624)
- Mlinarić, Stjepan. Sjećanja na nadbiskupa kardinala Franju Šepera. Str. 647-649.
- Kurelac, Brigita. Vlastoručni zapisi Franje Šepera u priručnom Misalu. Str. 650-658.
Uvod (650), Opis Misala (650), Vlastoručni zapisi (651), Osvrt na rukopisne zapise (656), Zaključak (658)
Sommario: Ricordo dell’arcivescovo e cardinale Franjo Šeper. Str. 658.
In occasione del 30° anniversario della morte dell’arcivescovo di Zagabria e cardinale romano Francesco Šeper (*1905 †1981) qui vengono pubblicati due ricordi dell’arcivescovo Šeper e un contributo su di lui. Il primo ricordo è stato scritto dal suo compagno di scuola, Josip (Giuseppe) Deči, poco dopo la sua morte (nell’anno 1983-1984), il secondo è stato scritto da un sacerdote dell’arcidiocesi di Zagabria, Stjepan (Stefano) Mlinarić (2011.), mentre il contributo sull’arcivescovo ha scritto la sua studentessa, Brigita Kurelac (2012.).
Traduzione di Stjepan Razum.
Repić, Mato. Da se ne zaboravi! Uspomene lepoglavskog župnika u miru, II. dio. Uspomene. Str. 659-666.
Sažetak (659),
Pisac, dugogodišnji župnik u Lepoglavi (1946.-1999.), objavio je 2002. godine knjigu “Uspomene lepoglavskog župnika, 1946.-1999.” (Varaždinske Toplice 2002.), a pet godina kasnije naš je godišnjak “Tkalčić” (11./2007., str. 509-532) objavio nastavak tih uspomena pod naslovom: “Da se ne zaboravi! Uspomene lepoglavskog župnika u miru”. Kako u knjizi, tako i u navedenom članku opisao je svoj život i djelovanje u Lepoglavi, te iznio svoja osobna sjećanja i posredovao predaju starijih. Nakon proteka novih pet godina, pisac ovdje iznosi pred javnost svoja novija prisjećanja.
Zrakoplov u Varaždinu (659), Bračno putovanje u Edinburg. “Kako Škoti štede?” (660), Smrt i pogreb sudruga Franje Glumpaka – 1960. godine (660), Mara Kramarić i njezin slijepi Ivek (661), Stjepan Godinić i njegovi konji na pogrebu (661), Akrobat u Novoj Rači (662), Golubov Joža, “Capukov Sijeri” i lepoglavski župnik na vojnoj vježbi (663), Obitelj Končevski u kaznionici i u župi (664)
Summary: Lest we forget! Memories of Lepoglava's parish priest emeritus, II. part. Str. 666.
The author who was the long standing parish priest in Lepoglava (1946-1999), in 2002 published a book entitled: “Uspomene lepoglavskog župnika [Memories of the Lepoglava Parish Priest], 1946-1999″ (Varaždinske Toplice 2002). Five years later our Anal: “Tkalčić” (11./2007, pp. 509-532) released the continuation of his memoirs in an article entitled: “Da se ne zaboravi! Uspomene lepoglavskog župnika u miru [Lest We Forget! Memories of the Lepoglava Parish Priest Emeritus]. His book and the subsequent article described his life and activities during his service in Lepoglava. He wrote about his own personal memories and of those that had been passed down from generation to generation. Now a further five years later, the author presents his memories to the public.
Osvrt
Razum, Stjepan. Uloga Ivana Hrena u podizanju župe Sv. Kvirina u Sisku. Osvrt. Str. 667-671.
Sažetak (667)
Dopunjujući i ispravljajući članak Lojze Buturca iz godišnjaka “Tkalčić” (15./2011.), pisac opisuje ulogu Ivana Hrena, upravitelja župe Sv. Kvirina u Sisku (1993.-2002.), u dovršetku gradnje župne kuće i u gradnji župne crkve Sv. Kvirina (1996.-2002.).
Prikazi knjiga
Babić, Marko. Biografsko-bibliografska istraživanja franjevca dr. Ivana Damiša. Str. 673-682.
Broj svećenika po župama rođenja (674), Broj uvrštenih svećenika i redovnika prema redovničkoj i biskupijskoj pripadnosti (675), Broj redovnika prema redovničkoj pripadnosti (675), Zaključak (681)
Jurić, Mirjana. Arhivsko obavijesno pomagalo. Predstavljanje knjige: Magić, Ivanka i Razum, Stjepan. Imovnici Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu. Niz: Obavijesna pomagala Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu, knj. 1. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2011., 176 stranica. Str. 683-684.
Kožul, Stjepan. Zbornik o Čuntiću. Prikaz zbornika: Osam stoljeća Čuntića, 1211.-2011. Zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog 19. studenoga 2011. u Hrvatskom Čuntiću. Urednici Jakša Raguž, Hrvoje Kekez i Vladimir Krpan. Izd. Matica hrvatska u Petrinji; Hrvatski institut za povijest, Zagreb. Petrinja-Zagreb, 2012., 590 stranica. Str. 685-703.
Kožul, Stjepan. Marčanska unija iz 1611. godine. Prikaz knjižice: Ivanišević, Goran. Marčanska unija 1611. Ljetopis i pojmovnik. Vlastita naklada. Zagreb, 2012., 68 stranica. Str. 704-705.
Majić, Dragan. Znameniti isusovac 18. stoljeća. Predstavljanje knjige: Kevrić, Ivan. O. Josip Milunović, život i djelo (Visočane, 1709. – Požega, 1759.). Nakl. Župni ured Visočane. Zadar, 2011., 158 stranica. Str. 706-710.
Pozdravi (706), Hvalospjev piscu (706), O knjizi (707), Isusovac Josip Milunović (708), Završetak (710)
Razum, Stjepan. Založeni katolički umnik i radnik. Predstavljanje knjige: Deželić, Velimir, sin. Kakvi smo bili? Zapisi mojoj unučadi. Život zagrebačke obitelji od 1827. do 1953. I.-II. knjiga. Nakl. Družba “Braća Hrvatskoga zmaja”, Zagreb. Niz: Biblioteka Acta et studia Draconica. Sunakl. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, Zagreb. Niz: Opera scriptorum ecclesiae Zagrebiensis, knj. 2. Izvršni nakl. Meridijani, Samobor. Zagreb, 2011.: I. knjiga, str. 1-782; II. knjiga, str. 783-1452.. Str. 711-715.
Uvod (711), Tajnik Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza (1923.-1929.) (712), Ravnatelj Hrvatskoga književnog društva Sv. Jeronima (1928.-1940.) (714), Zaključak (715)
Razum, Stjepan. Bjelovarski Jurići. Predstavljanje knjige: Kožul, Stjepan. Znameniti Jurići porijeklom iz Starih Pavljana kod Bjelovara. Podnaslov: Službenik Ivan Ev. Jurić (*1843. †1919.), kći književnica Marija Jurić Zagorka (*1873. †1957.), učitelj Martin Jurić (*1873. †1957.) i svećenik Mijo Jurić (*1883. †1961.). Niz: Radovi, knj. 23. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2011., 254 stranice. Str. 716-720.
Razum, Stjepan. Novomarofski kraj podno Grebengrada. Predstavljanje knjige: Podno Grebengrada. Sub castro Greben. Pn: Zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa “Povijesno-umjetnički pregled pisane i spomeničke baštine novomarofskoga kraja i okolice” u prigodi 540. obljetnice od prvoga pisanoga spomena mjesta i crkve u Remetincu (1467.-2007.) i u povodu 300. obljetnice Remetinečkoga kantuala (1707.-2007.), održanoga 13. listopada 2007. u Remetincu, te članaka vezanih uz Grebengrad, a u prigodi proslave 800. obljetnice (1209.-2009.) od prvog spomena te utvrde. Proslava obljetnice je održana 14. studenoga 2009. godine u Mađarevu. Urednik Anđelko Koščak. Izd. Ogranak Matice hrvatske Novi Marof; Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, Zagreb. Niz: Posebna izdanja, knj. 2. Zagreb-Novi Marof, 2011., 192 stranice. Str. 721-724.
Razum, Stjepan. Knjiga hrabrog novinara istraživatelja. Predstavljanje knjige: Vuković, Tomislav. Drugačija povijest (o Srbu, Jasenovcu, Glini…). Niz: Hrvatska povjesnica, knj. 8. Izd. GK. Zagreb, 2012., 412 stranica. Str. 725-731.
Razum, Stjepan. Drevnost Siska. Prikaz zbornika: Antiquam fidem. Radovi sa znanstvenoga skupa, Sisak, 3.-5. prosinca 2010. Nn: Sisačka biskupija. Ur. Darko Tepert i Spomenka Jurić. Izd. Sisačka biskupija, Sisak. Nakl. GK, Zagreb. Niz: Hrvatska povjesnica, knj. 7. Zagreb, 2011., 496 stranica. Str. 732-740.
Tekst predstavljanja (732), Prikaz pojedinih radova (733), Zaključak (740)
Szabo, Agneza. Vrijedna knjiga o povijesti i kulturi grada Varaždinske Toplice. Predstavljanje knjige: Filipan, Božena. Varaždinske Toplice u hrvatskoj povijesti i kulturi. Svezak 2. Izd. Ogranak Matice hrvatske. Varaždinske Toplice, 2011., 319 stranica. Str. 741-745.
Tomljenović, Ivan. Učiti iz povijesti. Prikaz knjige: Marković Štedimlija, Savić. Zavjere protiv svjetskog mira. Izd. Alfa. Zagreb, 2005. Str. 746-750.
Tomljenović, Ivan. Sjećanja Ivana Supeka. Prikaz knjige: Supek, Ivan. Tragom duha kroz divljinu. Izd. Profil. Zagreb, 2006. Str. 751-756.
Odluka o izmjeni i dopuni Pravila te Pravila Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Str. 757-764.
- Odluka o izmjeni i dopuni Pravila Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Str. 757-758.
- Pravila Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Str. 759-764.
Ljetopis Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” (Tajnik). Str. 765-834.
I. Godišnja skupština (765): Osamnaesta, t. j. petnaesta redovita godišnja, izborna Skupština (765); II. Sjednice Upravnog odbora (805): Prva, ili sveukupno pedesetidruga sjednica (805), Druga, ili sveukupno pedesetitreća sjednica (815), Treća, ili sveukupno pedesetičetvrta sjednica (816), Četvrta, ili sveukupno pedesetipeta sjednica (821); III. Sastanak uredništva (834): Jedanaesti, odnosno sveukupno sedamnaesti sastanak (834)
Popis društvovnih članova (Tajnik). Str. 835-840.
Popis svjetlopisa. Str. 841-849.
Kazalo osoba, mjesta i pojmova / Index pesonarum, locorum et rerum. Str. 850-934.
Pregled sadržaja. Str. 935-941.
Ispravci pogrešaka u 15. broju godišnjaka “Tkalčić” (Zagreb, 2011.). Str. 942.
Naručbenica
Tkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
16./2012.
Zagreb, 2012.
942 stranica.
cijena: 300 kn (+odpremnina)
* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!