Zagrebačka crkvena pokrajina.
Zbornik radova znanstvenoga skupa „150. obljetnica uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije“, Marija Bistrica, dom „Salve Regina“, 10.-11. prosinca 2003.
Uredio Stjepan Razum.

knjiga_pokrajina2Niz: Radovi, knj. 5. Zagreb 2004.

Zagrebačka crkvena pokrajina.
Zbornik radova znanstvenoga skupa „150. obljetnica uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije“, Marija Bistrica, dom „Salve Regina“, 10.-11. prosinca 2003.
Uredio Stjepan Razum.

Zagreb 2004., 372 stranice.
ISBN 953-6729-04-0
Cijena: 200,00 kuna

Pregled sadržaja:

Kardinalova riječ (stož. Josip BOZANIĆ). Str. 5-6.

Raspored rada znanstvenoga skupa. Str. 7-8.

Juraj KOLARIĆ, Pozdravno slovo. Str. 9-10.

Agneza SZABO, Uloga Hrvatskog sabora i bana Josipa Jelačića u uzdignuću Zagrebačke biskupije na nadbiskupiju. Str. 11-28.

Sažetak (11),

U radu se iznose daljnje i bliže povijesne okolnosti koje su dovele do uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije 1852. godine. U cjelokupnom postupku uzdignuća, nezaobilaznu ulogu ima Hrvatski sabor koji ga je 1845. pokrenuo, te hrvatski ban Josip Jelačić koji je, nakon hrvatskoga oslobađanja od mađarske hegemonističke politike, pozivajući se na navedenu saborsku odluku ponovno pokrenuo postupak uzdignuća. Za njegov doprinos, papa Pio IX. odlikovao je bana Josipa Jelačića Velikim križem reda Sv. Grgura.

I. (13), II. (15), III. (22), IV. (27).

Sommario: Il ruolo del Parlamento croato e del bano Josip Jelačić nel processo dell'elevazione della diocesi di Zagreb ad arcidiocesi, p. 28.

L’autrice presenta le circostanze remote e prossime, che hanno condotto fino all’elevazione della diocesi di Zagreb al grado dell’arcidiocesi nell’anno 1852. Nel processo complessivo dell’elevazione, il ruolo rilevante ha il parlamento croato, il quale nel 1845 l’ha mosso. Altrettanto, il ruolo rilevante ha il bano (vice re) Josip Jelačić, il quale, dopo la liberazione croata dalla politica egemonica magiara, riferendosi alla decisione del Parlamento del 1845, ha mosso nuovamente il processo dell’elevazione. Per il suo contributo, il papa Pio IX ha onorato il bano Josip Jelačić con la croce di commendatore di S. Gregorio Magno.

Tomislav MRKONJIĆ, Uloga Svete Stolice i bečkog nuncija u postupku uzdignuća Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju. Str. 29-42.

Sažetak (29),

Autor najprije predstavlja do sada objavljene radove na navedenu temu, zatim iznosi tijek postupka upozoravajući na pitanja koja su bila uzrokom povremenog zastoja samoga postupka. Na kraju zaključuje da je nova hrvatska metropolija sa sjedištem u Zagrebu značila i prvo hrvatsko crkveno osamostaljenje od Ugarske , što je istovremeno imalo utjecaja i na postupak narodnog osamostaljenja hrvatskoga naroda. Osim toga, autor opaža da se za Hrvate tako »napredan« događaj mogao ostvariti samo uz pomoć Sv. Stolice, tada karakterizirane kao osobito tradicionalističke, te u vrijeme »nenapredne« Restauracije poslije 1848. Sve to predstavlja svojevrstan fenomen u hrvatskoj povijesti, koji autor naziva »inverzna politička konjunktura«, koji će se do danas ponoviti više puta.

Uvod (29), Sudionici i crkveno-političke okolnosti (32), Tijek događanja na crti Beč-Vatikan (34), Zaključne misli (38).

Sommario: Il ruolo della Santa Sede e del nunzio di Vienna nel processo dell’elevazione della diocesi di Zagreb ad arcidiocesi, p. 41.

L’autore presenta la bibliografia sul tema finora pubblicata e lo svolgimento del processo analizzando i problemi sollevati dalle diocesi ungheresi. Infine conclude che la nuova arcidiocesi di Zagreb e la rispettiva chiesa metropolitana era la prima organizzazione ecclesiastica non dipendente dall’Ungheria, il fatto che aveva riflessi positivi anche sul processo dell’autonomia nazionale croata. Inoltre avverte, che un evento di carattere prettamente “progressivo” fu realizzato con l’aiuto della Santa Sede, allora caratterizzata essenzialmente conservatrice, e nel periodo della cosiddetta “Restaurazione” (dopo il 1848). Tutto questo rappresenta un fenomeno nella storia croata, che dall’autore viene chiamato “la congiuntura politica inversa”, fenomeno che fino ai giorni nostri si ripeterà più di una volta.

Stjepan RAZUM, Uloga i značenje nadbiskupa Jurja Haulika u uzdignuću Zagrebačke nadbiskupije. Str. 43-94.

Sažetak (43),

U desetogodišnjem postupku (1845.-1855.) uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije i uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, zagrebački (nad)biskup Juraj Haulik ima bitnu ulogu. Prije svega, on je u to vrijeme predstojnik Zagrebačke crkve , pa se u biskupiji ili oko biskupije nije ništa događalo, a da on to nije potaknuo, pokrenuo ili dopustio.

Biskup Haulik je sudionik zasjedanja Sabora Trojednoga kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koji se održao u Zagrebu u jesen 1845. Štoviše, on je predsjednik saborskog Odbora za sabiranje i sređivanje zahtjeva izaslanika hrvatskih oblasti, koji je odbor u 32. točki svoga izlaganja predložio da se kralju Ferdinandu IV. (I.) sa saborskoga zasjedanja pošalje predstavka za promaknuće Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju, s podređenim biskupijama Senjskom, Križevačkom i Đakovačkom. Redovi i staleži hrvatskoga Sabora prihvatili su prijedlog ovoga Haulikovog Odbora. Odborski prijedlog i saborska odluka predstavljaju početak desetogodišnjega razdoblja osamostaljenja hrvatskoga crkvenog vodstva od mađarskoga crkvenoga vodstva.

Ugarska dvorska uredovnica poslala je saborski zaključak ostrogonskom nadbiskupu Ivanu Scitovszkom da se o njemu očituje, ali od njega nije stizalo nikakvo očitovanje ni nakon nekoliko godina. Prošla su burna ratna i politička događanja 1848. godine, u kojima je hrvatski narod izborio unutar Carevine veći stupanj upravno-političke samostalnosti. Tada je ban Josip Jelačić zatražio svojim pismom bečkoj vladi, od 14. siječnja 1850. da se provede uspostava Zagrebačke nadbiskupije kao jedna od mjera u okviru tadašnjega općenitog preustroja zemlje. Zahvaljujući političkoj snazi bana Jelačića i važnosti Hrvatskoga naroda, postupak osamostaljenja je pokrenut i on se tada događao u Beču, središtu Carevine. Biskup Haulik u tom stupnju postupka mogao je biti samo promatrač i očekivatelj kraljevsko-carskoga rješenja. Mladi kralj Franjo Josip I. odlučio je 12. kolovoza 1850. u skladu s banovim zahtjevom. Zbog protivljenja ugarskoga crkvenoga vodstva, papino rješenje trebalo je čekati duže od godinu dana. Papa Pio IX., konačno, uzdiže Zagrebačku nadbiskupiju i uspostavlja Hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu svojom pečatnicom od 11. prosinca 1852.

Proglašenje i provedba papine pečatnice događa se u Zagrebu 8. svibnja 1853. To se dogodilo u okviru velike svečanosti koja je do tada jedinstvena u hrvatskoj povijesti i osobito povijesti Zagreba. Novo nadbiskupsko sjedište posjećuje apostolski poslanik Mijo Viale Prelà , koji dotadašnjega biskupa Haulika proglašava nadbiskupom Haulikom. Pripremama i samom svečanošću rukovodio je sam nadbiskup Haulik. Primio je čestitke iz cijele Hrvatske i iz svih dijelova Carevine . U čestitkama mnogi ističu njega kao najzaslužnijega za taj veliki dar hrvatskoj Crkvi i Hrvatskom narodu.

No, nakon slavljeničkih dana trebalo se suočiti s još uvijek nazočnim težnjama ugarskog prvostolnika Ivana Scitovszkog da izvršava svoje prvostolničko pravomoćje i nad hrvatskim biskupima. Nadbiskup Haulik zauzima čvrsti i jasni stav te, suprotstavljajući mu se, ističe da je novo-uspostavljena crkvena pokrajina u crkvenim pitanjima podložna samo rimskome papi. Takav stav potvrdio je i kralj svojom odlukom od 25. listopada 1855. Time je zaključen desetogodišnji postupak osamostaljivanja hrvatskoga crkvenog vodstva od ugarskoga.

Ključni nadnevci u tom desetogodišnjem razdoblju su, dakle, sljedeći: 10. listopada 1845. (saborska odluka), 14. siječnja 1850. (pismo bana Josipa Jelačića bečkoj vladi), 12. kolovoza 1850. (kraljevsko-carska odluka o uspostavi Zagrebačke nadbiskupije ), 11. prosinca 1852. (papinska pečatnica o uspostavi Zagrebačke nadbiskupije), 8. svibnja 1853. (proglašenje papinske pečatnice i ustoličenje nadbiskupa Haulika), 25. listopada 1855. (kraljevsko-carska presuda u sporu nadbiskupa Haulika i Scitovszkoga u korist Haulika).

Premda događaj uzdignuća Zagrebačke nadbiskupije i uspostave nove crkvene pokrajine nadilazi važnost jedne osobe, pa bila ona i prva osoba u Nadbiskupiji, taj se događaj nije mogao dogoditi mimo te osobe, a još manje protiv te osobe. Dapače, on se mogao dogoditi samo zato jer je ta osoba svojim životom, značenjem i djelovanjem doprinijela tom povijesnom događaju. Odlike i sposobnosti nadbiskupa Haulika dopri­nijele su da je banov zahtjev podržala bečka vlada, te da su svoju povoljnu odluku i rješenje donijeli, najprije kralj Franjo Josip I., a onda papa Pio IX. Nadbiskup Haulik omogućio je donošenje takvih odluka svojim zalaganjem i promicanjem svekolikoga crkvenog i društvenog života u Zagrebu tijekom četrdesetih godina 19. stoljeća.

I. Uvod: Pregled života Jurja Haulika (45), II. Uzdignuće Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije (1845.-1852.) (51), 1. Prijedlog Odbora za sabiranje i sređivanje zahtjeva izaslanika hrvatskih oblasti na zasjedanju sabora (1845.) (52), 2. Molba kralju Ferdinandu IV. (I.) od 23. rujna 1845. (53), 3. Zaključak hrvatskog Sabora iz 1845. (57), 4. Zaključak saborskog Odbora iz 1847. (58), 5. Do kraljevsko-carske odluke (12. VIII. 1850.) i papine pečatnice (11. XII. 1852.) (59), 6. Pečatnica “Kad se svidjelo Bogu” (11. XII. 1852.) (60), III. Pripreme i proglašenje pečatnice (63), 1. Dogovori između Viale Prele i Haulika (63), 2. Čestitke suvremenika (65), 3. Nadbiskupski plašt (pallium) (66), 4. Pozvanici na svečanost proglašenja (67), 5. Izrada spomen-medalje (68), 6. Provedbena odluka (23. IV. 1853.) (69), 7. Neposredne pripreme za svečanost (71), 8. Svečanost proglašenja i promaknuća (8. V. 1853.) (73), 9. Zahvala papi Piju IX. (78), 10. Darivanje spomen-medalje i knjige “Jurja Ves” (79), 11. Tiskanje papine pečatnice i govora (81), IV. Novi odnos hrvatskog i ugarskog crkvenog vodstva (82), 1. Povezanost hrvatskog i ugarskog crkvenog vodstva (82), 2. Preuzetnost ostrogonskoga i ugarskog prvostolnika (82), V. Zaključak: Doprinos nadbiskupa Haulika uzdignuću Zagrebačke nadbiskupije (88).

Summary: The role and meaning of archbishop Haulik in the process of the elevation of the Zagreb diocese to an arhcdiocese, pp. 91-93.

Arch(Bishop) Juraj Haulik played the most important part in the process of elevating the Zagreb Diocese to an archdiocese. The process continued over ten years – 1845-1855. In that period the formation of the Croatian-Slavonian church region took place. Firstly, Juraj Haulik at that time was the head of the Zagreb Church. There was not anything that could occur without his knowledge or that he did not stimulate or that he had not approved.

Bishop Haulik took part during the sitting of Parliament of the Three Kingdoms of Croatia, Slavonia and Dalmatia that took place in Zagreb in the autumn of 1845. He was a president of a Committee for the collection and arranging of all information and data from various Croatian regions with regard to the elevation of the Zagreb diocese to an Archdiocese as presented in Point 32 of a submission to King Ferdinad IV. (I.). Point 32 requested for the following diocesan suffragans to be part of the Zagreb Archdiocese: Senj, Križevci and Đakovo. All the parliamentary members involved in the matter agreed to Haulik’s Committee’ proposal. Therefore, the Committees’ proposal and subsequent decree by the Parliament marked the beginning of the ten-year long process of the secession of Croatia’s church leaders from Hungary’s jurisdiction.

Hungarian court personnel sent the Parliament’s conclusions to Ostrogon Archbishop Ivan Scitovszky to manifest his opinion with regard to the request. Some years went by and he did not react to the Conclusions. The turbulent war times of 1848 had gone by in which Croatian people won some degree of juridical-political autonomy within the Empire.

At that time, Vice-Roy, Josip Jelačić, in a known letter to the Viennese Parliament, dated 14. January 1850 asked that the formation of the Zagreb Archdiocese be formed. This was considered as a vital point of the restructure of the country. It is only through the Vice-Roy’s political impact and importance of Croatian people that the process of autonomy began which took place in Vienna XE “Vienna” , the seat of the Empire. At the time, Bishop Haulik could only wait for a reply from Vienna. The young king Franjo Josip I made his decision in favour of the Vice-Roy, on 12 August 1850. Due to resistance from the Hungarian Church leadership, the Pope’s decision on the matter took an entire year to execute. Finally, Pope Pius IX elevated the Zagreb Archdiocese, thus creating the Croatian-Slavonian ecclesial region with his seal, dated 11 December 1852.

Promulgation and implementation of the Pope’s Decree occurred in Zagreb on 8 May 1853. This occasion was marked in a solemn manner, in such a unique way unbeknown to Croatia and Zagreb history. The newly created Archdiocesan seat in Zagreb was visited by the Apostolic delegate Mijo Viale Prelà, who promulgated the then bishop to an archbishop. The preparations for the ceremony itself was all led by the Archbishop Haulik, himself. He received many well-wishes from the whole of Croatia and from the entire Empire. Most of the well-wishers highlighted that it was due to Archbishop Haulik’s merits that this great gift was bestowed upon the Church and the Croatian people.

However, after the celebrations, there was the problem of facing the Hungarian metropolitan Ivan Scitovszky who still practiced his authority over the Croatian bishops. Archbishop Haulik took a firm and clear stand with regard to church matters and the newly-created ecclesiastic region which was only responsible to the Roman Pope. This stand was sealed by a royal decree dated 25 October 1855 which concluded the ten-year process towards Croatian ecclesial independence from Hungary.

The main points of this ten-year period were: 10 October 1845 (the Parliamentary decision), 14 January 1850 (Vice-Roy Josip Jelačić ‘s letter to the Viennese Parliament), 12 August 1850 (the Royal decree regarding the creation of the Zagreb Archdiocese) 11 December 1852 (Pope’s Seal –Decree of the creation of the Zagreb Archdiocese), 8 May 1953 (promulgation of the Pope’s Decree and installation of Archbishop Haulik), 25 September 1855 (king-emperor’s verdict with regard to disagreement between Archbishops Haulik and Scitovszky, in Haulik ‘s favour).

Even though, the event of elevation of the Zagreb Archdiocese and creation of the new ecclesial region, is above the importance of one person that event could not have taken place without that person, and still more against that person’s will. It could only have occurred because that person with his life, his image and his actions contributed to that historical event. Haulik’s superiorities and capabilities influenced that the Vice-Roy’s request be accepted and supported by the Vienna Government resulting with King Franjo Josip I’s positive decision followed by Pope Pius IX’s blessing. Archbishop Haulik enabled that these decisions be made only due to his overall interventions and an overall ecclesial and civil life in Zagreb during the forties of the19th century.

Matija BERLJAK, Značenje Zagrebačke nadbiskupije – metropolije. Pravno-povijesni i pravno-bogoslovni pristup. Str. 95-110.

Sažetak (95),

Dana 11. prosinca 1852. papa Pio IX. bulom “Ubi primum placuit Deo” (“Kad se svidjelo Bogu”) uzdiže Zagrebačku biskupiju na stupanj nadbiskupije i uspostavlja Hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu. Novonastaloj metropoliji pripadaju, uz Zagrebačku nadbiskupiju, biskupije: Bosanska ili Đakovačka i Srijemska , Senjska i Modruška ili Krbavska, te Križevačka eparhija, kao i naslovne biskupije, s ograničenjima, Beogradska sa Smederevskom. Zagreb već tada kulturno, političko i gospodarsko središte Hrvata, postaje i metropolitsko središte. Spomenutom bulom uspostavljena je crkvena organizacijska samostalnost. Taj događaj imao je tijekom povijesti, a ima i danas, veliki utjecaj na život Crkve u Hrvata; uz vjersko značenje spomenuti događaj ima utjecaj i na svjetovnom području.

S uspostavom nadbiskupije i nove crkvene pokrajine odgovorilo se potrebama mjesta, vremena i puka te su se stvorili uvjeti za veći napredak, dobro i rast vjerskoga, crkvenoga i kulturnoga života, uz to zadobila se samostalnost, spomenute biskupije nisu više podložne ugarskoj hijerarhiji. Važan je to događaj za hrvatsku crkvenu povijest ali je isto važan i u političkoj povijesti hrvatskog naroda. Bio je to novi korak u nastojanju za hrvatsku samostalnost.

Značenje nadbiskupije – metropolije želimo rasvijetliti u ovoj kanonističkoj raspravi, na temelju izvora, s pravnoga, pravno-povijesnoga i pravno-bogoslovnoga gledišta.

Uvod (96), I. Značenje papinskih bula i provedbenog dekreta o uspostavi nadbiskupije i crkvene pokrajine (97), 1. Uvodni dio bule Ubi primum placuit Deo (“pars expositiva et motiva”) (99), 2. Središnji, dispozitivni dio (“pars dispositiva”) (101), 3. Zaključni dio bule Ubi primum placuit Deo (“pars conclusiva”) (103), II. Pravna narav i činjenično stanje uspostave nadbiskupije i crkvene pokrajine (106), Zaključak (107).

Summary: The meaning of the Zagreb archdiocese – metropoly. A juridical-historical and juridical-theological approach, pp. 109-110.

On 11 December 1852 the Zagreb Diocese was elevated to an archdiocese. At the time the Croatian-Slavonian church region was formed. The following dioceses were encompassed in the newly elevated Archdiocese of Zagreb: Djakovo Diocese, Senj -Modrus Diocese and Križevci and titular dioceses and of course, to some degree, Belgrade, including Smederevo. Zagreb became a metropolitan centre. That occurrence had great influence on the history and even current-day life of the Church in Croatia. Apart from its religious significance, the aforementioned occurrence left its impact in civil circles. From a historical point of view, this event meant a great deal to the renewal of the organisation of the Croatian church with its seat in Zagreb. For Croats, Zagreb became the cultural, academic, political, economical, national and church central point of the country.

Something about the meaning of the Archdiocese – the Metropoly mentions it in treaties based on sources from the judicial, judicial-historical and juridical-theological approach.

First of all, the Bull of the Pope Pius IX . Ubi primum placuit Deo, which notes the founding of the Archdiocese of Zagreb and its Church region. Closely connected to it is the Bull Cum Nos alias dealing with the Archbishop’s pallium (7 March 1853) as well as executive Decree from the Pronuntio, Cardinal Mihael Viale Prelà (23 April 1853). The second part of this treatise deals with the juridical nature and the real situation of these new institutions.

Lelja DOBRONIĆ, Značenje i obnova prvostolnice u vrijeme (nad)biskupa Haulika. Str. 111-125.

Sažetak (111).

U radu je opisana zagrebačka stolna crkva, koja je tijekom stoljeća dograđivana i uljepšavana. Sredinom 19. stoljeća, biskup, potom nadbiskup Juraj Haulik ukrašuje ju novim oltarom, kipovima i orguljama. Uzdignućem Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije, zagrebačka stolna crkva postala je prvostolna crkva.

Sommario: Il significato e il rinnovamento della chiesa metropolitana a Zagreb nel tempo del (arci)vescovo Juraj Haulik, p. 125.

L’autrice presenta la chiesa cattedrale di Zagreb, la quale è stata condotta a compimento ed abbellita durante i secoli. Nella metà dell’Ottocento il vescovo e poi l’arcivescovo e futuro cardinale Juraj Haulik la decora con il nuovo altare maggiore, le statue nel presbiterio ed l’organo. Con l’elevazione della diocesi di Zagreb al grado dell’arcidiocesi, la chiesa cattedrale di Zagreb diventa chiesa metropolitana.

Ivan MIRNIK, Spomenica o uzdignuću Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju. Str. 127-148.

Sažetak (127),

U radu je predstavljen bečki medaljer Carl Radnitzky i njegova medalja koju je učinio na spomen uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije. U nastavku navedena su sva poznata mjesta gdje se ta medalja čuva, a također su navedeni svi radovi Radnitzkog koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Uvod (127), Majstor medaljer Carl Radnitzky (129), Spomen-medalja Zagrebačke nadbiskupije (132), Dijeljenje medalja (134), Medalje Zagrebačke nadbiskupije u nekim numizmatičkim zbirkama (136), Medalja iskovana u povodu preminuća stožernika Haulika (137), Medalje Karla Radnitzkog u Arheološkome muzeju u Zagrebu (137), Prilog: Katalog medalja C. Radnitzkog u Arheološkome muzeju u Zagrebu (139), Austrija (139), Hrvatska (144), Njemačka (146), Slovenija (146), Ugarska (147).

Zusammenfassung: Die Medaille der Erhebung des Zagreber Bistums ins Erzbistum, p. 148.

Im Jahre 1853, anlässlich der Erhebung des Zagreber Bistums in den Rang der Erzbistümer, bestellte der Erzbishof Juraj Haulik de Várallya in Wien bei dem großen österreichischen Medailleur Carl Radnitzky (*Wien, 17. XI. 1818. +10. I. 1901.) eine Medaille. Sie wurde in zwei Größen geprägt (50 und 22 mm) und in einigen Metallen (Gold, Silber, Bronze, vergoldete Bronze). Der Meister hat den Auftrag mit Erfolg ausgeführt der Erzbischof war nur nicht mit zwei Details nicht zufrieden: am Avers sollte anstatt CATHEDRALIS METROPOLITANA stehen, und am Prädikat des Erzbischof VÁRALLYA fehlte der Akzent. An der Vorderseite sieht man die alte Kathedrale und unten den Wappen des Erzbischofs, und auf der Rückseite befindet sich eine lateinische Inschrift, entweder in elf oder zwölf Reihen. Im Archiv des Zagreber Erzbistums befindet sich eine bedeutende Anzahl von Stjepan Razum veröffentlichten Briefen, als wichtige Dokumente über die Bestellung und Verteilung der Medaillen. Ein Silberexemplar der Münzsammlung des Archäologischen Museums in Zagreb ist das Geschenk des Erzbischofs dem damaligen Kroatischen Nationalmuseum.

Andrija ŠULJAK, Crkveno stanje sredinom 19. stoljeća u Bosan­skoj ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Str. 149-170.

Sažetak (149),

Utemeljenjem 1852. godine Zagrebačke crkvene pokrajine, što je značilo početak rađanja suvremene samostalne hrvatske crkvene organizacije, Bosanska ili Đakovačka i Srijemska biskupija izlazi nakon šeststo godina iz sastava Kaločke metropolije, odnosno iz mađarske crkvene organizacije i ulazi u sastav novoosnovane crkvene pokrajine – u sastav Hrvatske katoličke crkve. Biskupija je to prihvatila spremno i započela je novi život u vjersko-crkvenom ali i u nacionalnom smislu. Na crkvenom području će konačno ostvariti lik tada suvremene tridentske Crkve, a na nacionalnom će se potpuno okrenuti prema Zagrebu , kao središtu svih Hrvata. Zaslugom svojih biskupa Josipa Kukovića i napose J. J. Strossmayera dat će veliki doprinos i domovini i domovinskoj Crkvi.

Opći pregled (149), Središnje biskupijske ustanove (152), Biskup Josip Kuković (1834.-1849.) (156), Biskup Josip Juraj Strossmayer (1850.-1905.) (157), U znaku marijanske pobožnosti (160), Prvo službeno izvješće o stanju biskupije (161), Jedinstvo crkava i ćirometodsko-glagoljska baština (163), Sudionik Prvoga vatikanskog sabora (165), Svestrana djelatnost (166), Zaključak (168).

Sommario: Lo stato ecclesiastico nella metà dell'Ottocento nella diocesi di Bosnia o di Djakovo e di Srijem, p. 169.

Con la fondazione della provincia ecclesiastica di Zagreb nell’anno 1852, il fatto che significa l’inizio del nascimento della moderna ed indipendente organizzazione ecclesiastica croata, la diocesi di Bosnia o di Djakovo e di Srijem (Sirmio) esce dopo seicento anni dalla struttura della metropolia di Kalocsa, cioè dalla organizzazione ecclesiastica ungherese, ed entra nella struttura della neofondata provincia ecclesiastica – nella struttura della Chiesa cattolica croata. La diocesi ha accettato il nuovo stato prontamente ed ha iniziato la vita nuova nel senso religioso-ecclesiastico, come anche nazionale. Nell’ambito ecclesiastico avrebbe realizzato finalmente l’aspetto della Chiesa tridentina, moderna in quel tempo, mentre nell’ambito nazionale si sarebbe indirizzato completamente verso Zagreb, il centro di tutti i croati. Per merito dei suoi vescovi Josip Kuković e particolarmente Josip Juraj Strossmayer darà il grande contributo alla nazione croata ed alla Chiesa croata.

Nikola Nino KEKIĆ, Križevačka biskupija sredinom 19. stoljeća. Str. 171-184.

Sažetak (171),

Pisac predstavlja Križevačku grkokatoličku biskupiju, osnovanu 1777. godine, a od 1852. u sastavu Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine ili Zagrebačke metropolije. U vrijeme osnivanja metropolije, križevački biskup bio je Gabrijel Smičiklas, biskup koji je vrlo zaslužan za Križevačku biskupiju zbog osnivanja Stolnog kaptola, uspostavljanja Dalmatinskog vikarijata, osnivanja novih župa te obnove stolne crkve i biskupskog dvora u Križevcima.

Uvod (171), Gabrijel Smičiklas – peti križevački biskup (172), Osnivanje Stolnoga kaptola Križevačke biskupije (174), Pastoralni rad biskupa Smičiklasa (176), Grkokatoličko sjemenište u vrijeme vladike Smičiklasa (178), Biskupova briga oko katedrale i biskupske rezidencije (181), Križevačka biskupija u sastavu Zagrebačke metropolije (182), Zaključak (183).

Sommario: La dioecesi greco-cattolica di Križevci nella metà dell'Ottocento, p. 183.

L’autore presenta la diocesi greco-cattolica di Križevci (Crisio), fondata nell’anno 1777, e da 1852. nella struttura della provincia ecclesiastica croato-slavonica oppure della metropolia di Zagreb. Nel tempo della fondazione della metropolia, il vescovo di Križevci era Gabrijel Smičiklas. Egli è molto benemerito della diocesi di Križevci a causa della fondazione del capitolo cattedrale, della costituzione del vicariato di Dalmazia, della fondazione delle nuove parrocchie, come anche del rinnovamento della chiesa cattedrale e della curia vescovile a Križevci.

Mile BOGOVIĆ, Crkveno stanje sredinom 19. stoljeća u biskupijama Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj. Str. 185-204.

Sažetak (185),

Sredina 19. stoljeća u biskupijama Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj obilježena je biskupskom službom Mirka Ožegovića (1833.-1869.). Sve što je u tom vremenu učinjeno, tijesno je vezano uz Ožegovića: reforma školstva, gradnja biskupskoga dvora, obnova gimnazije, osnutak zavoda za darovitije siromašne gimnazijalce. Uz rad u svojim biskupijama, Ožegović sudjeluje i u događanjima od općehrvatskoga značenja.

1. Život Mirka Ožegovića (185), a. Svećenik Zagrebačke biskupije (186), b. Biskup Senjske i Modruške ili Krbavske biskupije (187), c. Radovi Mirka Ožegovića (189), d. Druge zasluge (192), 2. Uređenje odnosa među dvjema biskupijama (193), 3. Ustanove (196), a. Biskupski dvor (196), b. Kaptol (197), c. Sjemenište i Filozofski licej (197), d. Gimnazija i Zavod (199), Zaključni sažetak (201).

Sommario: Lo stato ecclesiastico nella metà dell'Ottocento nelle diocesi di Senj e di Modruš o di Krbava, p. 203.

La metà dell’Ottocento nelle diocesi di Senj e di Modruš o di Crbava è contrassegnata con il servizio vescovile di Mirko Ožegović (1833-1869). Tutto quello che è stato fatto in quel tempo, ha il legame stretto con Ožegović: la riforma delle scuole, la costruzione della curia vescovile, il rinnovamento del liceo classico, come anche la fondazione del collegio per gli studenti di liceo, poveri ma di talento. Accanto al lavoro nelle sue diocesi Ožegović partecipa anche negli eventi concernenti tutto il popolo croato.

Juraj KOLARIĆ, Crkvene prilike u Zagrebačkoj biskupiji sredinom 19. stoljeća. Str. 205-282.

Sažetak (205),

Koristeći se Katoličkim listom, kao glavnim izvorom, pisac podrobno opisuje crkvene prilike sredinom 19. stoljeća u Hrvatskoj i posebno u Zagrebačkoj biskupiji. Opisuje političko-upravne prilike, osobito Bachov apsolutizam i njegove posljedice u Hrvatskoj (1849.-1860.), te prevratničku godinu 1848. i Haulikovo snalaženje u prevratničkim događajima. Ističe važnost pokretanja „Katoličkog lista zagrebačkog“, koji je 1849. godine pokrenuo zagrebački biskup Juraj Haulik, kao odgovor na onodobna slobodoumna kretanja. Dalje opisuje crkveno događanje zapravo u cijelom svijetu, onoliko koliko je to Katolički list obavještavao svoje čitatelje. Radi se o sljedećim izdvojenim predmetima: međubiskupijska povezanost, politička opredjeljenja, zbivanja u katoličkom svijetu, kriza katolicizma i značenje tiska, kultura i znanost, međuvjerski odnosi, katoličke misije i hrvatski misionari, te hrvatska dijaspora. Opisuje također nad/biskupa Jurja Haulika kao dobrotvora i iznosi pitanje hrvatskoga jezika (kajkavskog i štokavskog) kojim su se služili zagrebački biskupi i nadbiskupi. Na kraju slijedi zaključak u kojem sažeto iznosi glavne točke cjelokupne rasprave.

I. Političko-upravne prilike (205), 1. Bachov apsolutizam i njegove posljedice (1849.-1860.) (209), 2. Zagrebački biskup Juraj Haulik u žrvnju revolucionarnih zbivanja (214), 3. Utemeljitelj prvih hrvatskih katoličkih novina (222), 4. Crkva u dramatičnim okolnostima revolucionarne 1848. godine (223), 5. Tri burne godine koje su prethodile uspostavi Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine (226), II. Crkvene prilike prema pisanju Katoličkog lista (229), 1. Interdijecezanska povezanost (229), 2. Političke opcije (231), 3. Zbivanja u katoličkom svijetu (235), 4. Kriza katolicizma i značenje tiska (240), 5. Kultura i znanost (243), 6. Interkonfesionalni odnosi (248), 7. Katoličke misije (257), 8. Hrvatska dijaspora (262), III. Juraj Haulik kao mecena (265), IV. Jezik zagrebačkih biskupa i nadbiskupa J. Haulika (268), V. Zaključak (269), Prilog 1. Statistički podaci o Zagrebačkoj biskupiji 1852. godine (274), Prilog 2. U Zagrebačkoj biskupiji obavljale su pokroviteljsko pravo (“ius patronatus”) slijedeće osobe, obitelji i ustanove (277), Prilog 3. Juraj Kolarić, Koncert. Glazba na dvoru biskupa Haulika (280).

Summary: The situation of the church in the Zagreb archdiocese mid XIX century, p. 282.

Referring to the “Catholic Paper” as his main source of information, the author of this treatise describes in detail the situation in the Church mid XIXth century in Croatia, paying special attention to the Zagreb Diocese. Here, he describes political-juridical circumstances, particularly Bach ‘s absolutism and its aftermath in Croatia (1849-1860) and the so-called subversive year -1848 – and just how Bishop Haulik dealt with the situation. The writer highlights the importance of the birth of “The Zagreb Catholic Paper”, which was founded by Bishop Haulik in response to the then very liberal thought. Further on, he describes the situation of the Church in the entire world as much as this Catholic paper could cover. It deals with inter-diocesan ties, political orientations, events in the Catholic world, crisis of Catholicism, the significance of the Catholic press, culture and science, inter-religious relations, the Catholic missions and Croatian missionaries and the Croatian Diaspora. He also describes (Arch) Bishop Haulik ‘s activities as a benefactor and deals with the question of the Croatian language – (the Kaykavian and Stokavian dialects). The Zagreb bishops and archbishops used these dialects. In conclusion, the writer concisely presents the main points of his entire treatise.

Franjo ŠANJEK, Zagreb – crkveno središte svih Hrvata. Str. 283-298.

Sažetak (283).

U povijesti hrvatskoga naroda Zagreb nije samo oličenje nacionalnoga zajedništva, veza s Europom u čijim su integracijskim procesima neki Hrvati vrlo aktivno sudjelovali tijekom minulih stoljeća, nego i simbol općega crkvenog zajedništva.

Nestanak ‘hrvatskog biskupa’ iz nacionalne crkvene povijesti podudara se s pojavom Zagrebačke biskupije, koja krajem 11. stoljeća preuzima pastoralnu brigu nad teritorijem središnje i sjeverne Hrvatske, na prostoru koji je ‘biskup Hrvata’ Grgur Ninski smatrao svojim jurisdikcijskim područjem. Baltazar Adam Krčelić, povjesnik Zagrebačke crkve , tvrdi da je “nadležnost ‘hrvatskoga biskupa’ svojim većim dijelom prenijeta na Zagreb” te da se “počesto radilo o tome da se naslov ‘primasa Hrvatske’ dodijeli zagrebačkom biskupu; no jedni su to sprječavali iz ovih, a drugi iz onih razloga”.

Ideju da Zagreb postane nositeljem hrvatske crkvenosti pokušao je u 13. stoljeću ostvariti zagrebački biskup Stjepan II. Babonić , koji, kao novoizabrani splitski nadbiskup (1242.), diplomatskim putem nastoji od Rima ishoditi da se Zagrebačka biskupija izuzme iz mjerodavnosti Ugarske crkve i sa Splitom ujedini u jedinstvenu Hrvatsku crkvu. Događaji su međutim krenuli drugim tijekom. Smrt pape Grgura IX. (22. VIII. 1241.), efemerni pontifikat Celestina IV . (28. X. – 10. XI. 1241.) i dugi ‘interregnum’ do izbora Inocenta IV. (25. VI. l243.) idu na ruku Kalocsi i Esztergomu da zadrže primat nad Zagrebačkom crkvom.

U temeljima kapucinske crkve u Varaždinu nađen je latinskim jezikom pisan spomen-pergament s naznakom da je navedenu crkvu posvetio “godine Gospodnje tisuću sedamsto šeste, dana 14. srpnja, ja Martin Brajković, biskup zagrebački, upravni opat od Blažene Djevice Marije u Topuskom, savjetnik Svetog Carskog i Kraljevskog Veličanstva, naslovni župan garešničke županije i ‘primas ‘ Hrvatskog Kraljevstva”.

Svojim kulturnim pregalaštvom i nastojanjem oko ujedinjenja hrvatskih zemalja, osobito za sjedinjenjem Dalmacije i Istre s Banskom Hrvatskom, istakao se učeni zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, idejni prethodnik Hrvatskoga narodnog preporoda.

Uspostavom nadbiskupije i metropolitskog sjedišta u Zagrebu bulom pape Pia IX. “Ubi primum placuit 11. prosinca 1852. ostvaren je stoljetni san da nacionalno središte svih Hrvata postane ishodištem svehrvatske crkvenosti, čiji će natpastiri u ovih sto pedeset godina pokazati izniman interes, darežljivu ruku i izuzetnu otvorenost za napredak Crkve na cijelom hrvatskom prostoru.

Summary: Zagreb – ecclesial center of all Croats, p. 297-298.

Zagreb, for Croats is not only a symbol of national unity, link with Europe in whose processes some Croats actively participated in the past centuries, but is a symbol of ecclesial unity as well.

With the disappearance of the “Croatian bishops” from the national ecclesial history somehow corresponds with that of appearance of the Zagreb diocese. This diocese takes over ruling of the Central and Northern Croatian territories, territories that were regarded by Grgur Ninski, called “Bishop of Croats” as his juridical territories. Zagreb Church historian, Baltazar Adam Krčelić affirms that “the jurisdiction of the ‘Croatian bishop’ was transferred to Zagreb” and that there were “attempts that the “primacy of Croatia” be awarded to the Zagreb bishop. However, some opposed this to occur due to some reasons of their own”.

Zagreb Bishop, Stjepan Babonić II in 1300 had an idea that Zagreb could become Croatia’s ecclesial seat. He, as the newly elected Archbishop of Split (1242), via diplomatic channels tried to obtain consent from Rome that the Zagreb Diocese be separated from the Church in Hungary and that it be united with that in Split. The events that occurred at that time, namely the death of the pope Gregor IX. (22 August 1241) the ephemeral pontificate of Celestin IV. (28 October1241) and the long “interregnum” to the election of Pope Innocent IV. (25 June 1243) went in favour of Kalocsi and Esztergom to preserve their primacy over the Zagreb church.

A memorial letter written in Latin was found in the corner stone of a Varaždin church that so the church was dedicated. The message read: “On this 14th day of July in the Year of Our Lord, 1706, I Martin Brajković , Zagreb bishop, presiding Prior of the Blessed Virgin Mary in Topusko, Councillor of the Holy Emperor’s and King’s Majesty, titular count of the Garešnica County and ‘primate’ of the Croatian Kingdom”.

With his cultural dedication and earnest endeavours, the learned Zagreb bishop Maximilian Vrhovac, a forefront leader of the Croatian renaissance did all that what was in his power in unifying Croatian territories, especially those of Dalmatia and Istria with that of the so called Banska Croatia.

With the elevation to the Archdiocese and Metropolitan seat in Zagreb, with the Decree of Pope Pius IX. “Ubi primum placuit ” of 11 December 1852 a century’s dream was realized, a dream that the Zagreb becomes a starting point of all Croatian ecclesiastic happenings and whose spiritual leaders in the last 150 years would show an overwhelming interest and an openness for the progress of the Church within the entire Croatian territories.

Stjepan VEČKOVIĆ, Suradnja biskupa Zagrebačke metropolije i djelovanje metropolijskih ustanova tijekom 150 godina. Str. 299-309.

Sažetak (299),

Pisac predstavlja poveznice između biskupija Zagrebačke metropolije. Biskupije su institucionalno najjače povezane u zajedničkim crkvenim sudištima, a zatim u odgojnim i obrazovnim ustanovama, kao što su sjemeništa, klasična gimnazija i Bogoslovni fakultet   u Zagrebu. Ostala suradnja odvija se na osobnoj razini između zagrebačkih nadbiskupa i biskupa drugih biskupija unutar metropolije. Posebni prostor zauzima odnos između bosanskog ili đakovačkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera   te zagrebačkih nadbiskupa Jurja Haulika, Josipa Mihalovića i Jurja Posilovića. Suradnja između Zagreba  i Senja  značajna je u izmjeni crkvenih dostojanstvenika u oba smjera. Suradnja između Zagreba i Križevaca  ima svojih osobitosti zbog posebnog suživota dviju biskupija. Najjača suradnja odvija se u posljednjim godinama između Zagrebačke nadbiskupije i novoosnovanih biskupija u Požegi  i Varaždinu.

Crkvena sudišta (300), Suradnja između Zagreba i Đakova (302), a) Haulik i Strossmayer (302), b) Mihalović i Strossmayer (303), c) Posilović i Strossmayer (304), d) U dvadesetom stoljeću (305), Suradnja između Zagreba i Senja (306), Suradnja između Zagreba i Križevaca (306), Suradnja između Zagreba i novih biskupija u Požegi i Varaždinu (307).

Sommario: La collaborazione tra i vescovi della metropolia di Zagreb e il funzionamento degli istituti metropolitici durante 150 anni, p. 308-309.

L’autore presenta i legami tra i vescovi della metropolia di Zagreb. Le diocesi sono istituzionalmente per lo più legate nei comuni tribunali ecclesiastici, e poi negli istituti di educazione e quegli scolastici, come per esempio i seminari, il liceo classico e la Facoltà di teologia a Zagreb. L’altra collaborazione si sviluppa nei contatti personali tra gli arcivescovi di Zagreb e i vescovi delle altre diocesi nella metropolia. Lo spazio speciale nel lavoro occupa il rapporto tra il vescovo di Bosnia o di Djakovo e di Srijem (Sirmio), Josip Juraj Strossmayer, da una parte, e gli arcivescovi di Zagreb, Juraj Haulik , Josip Mihalović e Juraj Posilović , d’altra parte. La collaborazione tra Zagreb e Senj è stata caratterizzata per lo scambio dei personaggi ecclesiastici in entrambe le direzioni. La collaborazione tra Zagreb e Križevci ha le sue specificità a causa della convivenza speciale delle due diocesi. La più stretta collaborazione si sviluppa negli ultimi anni tra l’arcidiocesi di Zagreb e le neofondate diocesi a Požega e Varaždin.

Juraj KOLARIĆ, Završna riječ. Str. 311-314.

Slavko SLIŠKOVIĆ, Rad Odbora za organizaciju znanstvenog skupa o 150. obljetnici uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije. Str. 315-322.

Popis svjetlopisa. Str. 323-324.

Stjepan RAZUM, Kazalo osoba, mjesta i pojmova / Index personarum, locorum et rerum. Str. 325-368.

Pregled sadržaja. Str. 369-372.

Naručbenica

knjiga_pokrajina2Zagrebačka crkvena pokrajina. 
Zbornik radova znanstvenoga skupa „150. obljetnica uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije“, Marija Bistrica, dom „Salve Regina“, 10.-11. prosinca 2003. 
Uredio Stjepan RAZUM.

Zagreb, 2004.
372 stranica.

cijena: 200 kn (+odpremnina)

Ime i prezime / Naziv pravne osobe *

Ulica i kućni broj *

Mjesto *

Poštanski broj *

Država *

Telefon *

GSM

E-adresa

Broj primjeraka *

* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!