Tkalčić
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije. 8./2004.

knjiga_tkalcic_8aTkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.

8./2004., Zagreb 2004. (tiskan u siječnju 2005.),
br. 8, 760 stranica.

Cijena: 300,00 kuna.

Pregled sadržaja

Riječ Uredništva. Str. 5-6.

Povjesničke rasprave o ustanovama

Stjepan RAZUM, Biskupijska skupština (sinoda) Zagrebačke biskupije iz 1669. godine. Prva biskupijska skupština biskupa Martina Borkovića. Izvorni znanstveni rad. Str. 7-112.

Sažetak (7),

U ovoj raspravi predstavljam biskupijsku skupštinu (sinodu) Zagrebačke biskupije iz 1669. godine (3.-5. lipnja 1669.). To je prva od četiriju u nizu biskupijskih skupština, koje je održao zagrebački biskup Martin Borković. Rasprava je temeljna na arhivskim izvorima iz Nadbiskupskoga arhiva Zagrebačkoga (NAZ, Acta ecclesiastica, 8/170). Tu su sačuvana dva sazivna pisma biskupa Borkovića (8. svibnja 1669.), te bilješke i zaključci skupštinskoga rada, koje je sastavio ili pisao tajnik Mijo Bocak. Skupština je donijela 14 zaključaka ili odredaba koje se tiču bogoslužja u stolnoj crkvi, službenih pohoda župama diljem nadbiskupije, priređivanja novoga Časoslova, misnih zaklada, župničkih dušobrižnih obveza, župnih škola, raspodjele vjerničkih darova crkvi i župniku, sv. Misa za pokojne svećenike, održavanja nadarbinskih zgrada, ćudorednog života svećenika, Doma za nemoćne svećenike, te suradnje s franjevcima i isusovcima.. Posebno skupštinsko povjerenstvo ispitivalo je tijekom tri dana nazočne i nenazočne župnike. Ispitano je 179 župnika i župnih upravitelja, od kojih je 91 pohvaljen, a za 88 iznesene su pritužbe. Dvadesetčetvorica su kaženjeni pokorom, novčanom globom ili pritvorom.

Unutar rasprave popisano je 187 svećenika koji su navedeni u skupštinskim ispravama i o njima su doneseni najkraći životopisni podatci. Sada su također ovdje cjelovito objavljene sve skupštinske isprave. Godine 1742. objavio je isusovac Karlo Peterffy skraćeni oblik skupštinskih odredaba i tako prenio u javnost necjelovitu sliku skupštinskoga rada. Na temelju ove rasprave i priloženih isprava moguće je dobiti potpunu sliku stanja među dušobrižnim svećenstvom 1669. godine i skupštinskoga rada prve Borkovićeve biskupijske skupštine.

Uvod (8), Opis izvora (8), Najava biskupijske skupštine (8. svibnja 1669.) (9), Otvorenje biskupijske skupštine (3. lipnja 1669.) (10), Sadržaj skupštinske rasprave (3.-5. lipnja 1669.) (11), Odredbe biskupijske skupštine iz 1669. (14), Objavljene skupštinske odredbe iz 1669. (18), Ispitivanje svećenika (3.-5. lipnja 1669.) (20), Abecedni popis sudionika biskupijske skupštine iz 1669. (21), Prijepis latinskih isprava biskupijske skupštine iz 1669. (70), Popis korištene literature (109).

Sommario: Il sinodo diocesano della Diocesi di Zagabria nell'anno 1669. Il primo sinodo diocesano del vescovo Martin Borković, p. 112.

In questo lavoro presento il sinodo diocesano della diocesi di Zagabria nell’anno 1669 (3-5 luglio 1669). Questo è il primo di una serie di sinodi diocesani promossi dal vescovo di Zagabria Martin Borković. Il lavoro si basa sulle fonti dell’Archivio arcivescovile di Zagabria (NAZ, Acta ecclesiastica, 8/170). Nell’archivio sono conservate due copie della lettera di convocazione del sinodo (8 maggio 1669), e anche le note e le conclusioni del lavoro sinodale, composte o scritte dal segretario del sinodo, il canonico Mijo Bocak. Il sinodo ha elaborato 14 conclusioni o decreti che riguardano la liturgia nella chiesa cattedrale, le visite canoniche alle parrocchie nella diocesi, la preparazione del nuovo Breviario, la quota per le Messe, gli obblighi dei parroci, le scuole parrocchiali, la divisione dei doni dei fedeli tra ciò che spetta ai parroci e alla chiesa, le sacre Messe per i sacerdoti defunti, e la collaborazione tra francescani e gesuiti e altri parroci. Il comitato speciale del sinodo ha esaminato durante i tre giorni di seduta tutti i parroci presenti e assenti. Sono stati esaminati in tutto 179 parroci ed amministratori parrocchiali, 91 sono stati lodati, per 88 sono giunte delle reclamazioni. 24 sacerdoti sono stati puniti con una penitenza consistente in una tassa pecuniaria o di altro genere.

Nel nostro lavoro sono stati elencati 187 sacerdoti, menzionati nei documenti sinodali e su di loro è riportata una breve biografia. Per mezzo di questo lavoro sono stati pubblicati integralmente tutti i documenti sinodali. Nell’anno 1742 il gesuita Carlo Peterffy aveva pubblicato i decreti sinodali in forma abbreviata, dando al pubblico un’immagine incompleta del lavoro sinodale. Adesso, grazie alla pubblicazione di questi documenti è possibile farsi un’immagine esaustiva dello stato dei curati nell’anno 1669, e anche del lavoro sinodale del primo sinodo promosso dal vescovo Borković. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza.

Stjepan RAZUM, Najstarije sačuvane župničke prisege u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Knjiga župničkih prisega (1648.-1674.). Izvorni znanstveni rad. Str. 113-199.

Sažetak (113),

U prvoj polovici 17. stoljeća crkvene pokrajinske i biskupijske skupštine odredile su bilježenje i čuvanje položenih župničkih prisega. Župnici u Zagrebačkoj biskupiji počeli su se podpisovati prigodom polaganja župničke prisege na početku biskupovanja biskupa Petra Petretića (1648.-1667.). Tako su nastale prve, za Zagrebačku biskupiju najstarije, sačuvane župničke prisege, koje se danas čuvaju u Nadbiskupskom arhivu Zagrebačkom (Prothocola varia, 10d). Najstariji svezak obuhvaća razdoblje od 27 godina iz sredine i druge polovice 17. stoljeća (1648.-1674.). U njemu je zapisana 432 prisega, koju je položilo 325 župnika. Popis prisega predstavlja bogati izvor povijesnog saznanja o župnicima Zagrebačke biskupije iz navedenoga razdoblja. U raspravi je objavljen cjeloviti prijepis sveukupno 431 prisege. Nakon prijepisa, prisege su prikazane prema župama i prema župnicima, zajedno s njihovim osnovnim životopisnim podatcima.

Ovim prijepisom olakšava se čitanje župničkih prisega budućim istraživačima i omogućuje se bolje čuvanje njihova izvornika.

Crkvene skupštine o župničkoj prisegi (113), Opis uveza (116), Prepisane župničke prisege (1648.-1674.) (117), Pregledna skrižaljka župa, župnika i nadnevaka prisege (158), Brojidbeni pokazatelji (170), Neke osobitosti zapisanih župničkih prisega (171), Abecedni popis prisegnutih župnika (172), Popis korištene literature (197).

Sommario: I piu antichi giuramenti dei parroci nell'Arcidiocesi di Zagabria. Il libro dei giuramenti dei parroci (1648-1674), p. 199.

Nella prima metà del Seicento i sinodi provinciali e diocesani nel Regno Ungaro-croato hanno decretato l’obbligo di scrivere e di conservare i giuramenti dei parroci. I parroci nella diocesi di Zagabria hanno cominciato a sottoscriversi al momento del giuramento dall’inizio del servizio episcopale del vescovo Petar Petretić (1648-1667). In questo modo i testi, conservati oggi nell’Archivio arcivescovile di Zagreb (Prothocolla varia, 10d) contengono i primi e i più antichi giuramenti dei parroci della diocesi di Zagabria. Il volume più antico comprende un periodo di tempo di 27 anni che vanno dalla prima alla seconda metà del Seicento (1648-1674). In esso sono contenuti 432 giuramenti, prestati da 325 parroci. L’elenco dei giuramenti si presenta come una ricca fonte di conoscenza dei parroci della diocesi di Zagabria nel suddetto periodo. In questo lavoro si pubblica la trascrizione di tutti i 432 giuramenti. Alla trascrizione segue la suddivisione dei giuramenti secondo le parrocchie e secondo i parroci, di cui sono riportati alcuni dati biografici. La pubblicazione dei giuramenti è un mezzo che mette a disposizione questi dati ai futuri investigatori ed offre la possibilità di una migliore conservazione degli originali. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza.

Hrvoje PETRIĆ, Župa Koprivnica do kraja 17. stoljeća. Pregledni rad. Str. 201-250.

Sažetak (201),

Na osnovi neobjavljene i objavljene građe, uz korištenje objavljenih rezultata istraživanja, autor je napravio prilog poznavanju pregleda razvitka župe Sv. Nikole u Koprivnici do kraja 17. stoljeća. Koprivnica je u 17. stoljeću zadržala status slobodnoga kraljevskoga grada (koji je dobila 1356. godine), a istovremeno je bila središte vojnokrajiške natkapetanije. Grad je obilježila stvarnost pograničnih zbivanja, jer je još u 16. stoljeću bio pretvoren u vojnu utvrdu u sustavu Hrvatsko-slavonske vojne granice. Položaj u blizini granične crte između habsburškoga i osmanskoga carstva utjecao je na gospodarske, društvene i demografske promjene, te na svakodnevni život. To je posebno bilo izraženo u razdoblju od potpisivanja mira na ušću rijeke Žitve u Dunav, nakon Dugoga (sisačkog) rata (1593.-1606.), do mira u Srijemskim Karlovcima 1699., nakon završetka Velikoga (bečkog) rata (1683.-1699.). Prelaskom kršćanske utvrde Kaniže pod vlast Osmanlija 1600. godine, osmansko-habsburška granica pružala se rijekom Dravom, udaljenom tek nekoliko kilometara sjevernije od Koprivnice. Tako je granica došla u neposrednu blizinu grada. Granica je ostala u blizini do prijelaza dvaju važnih osmanskih uporišta pod habsburšku vlast: Virovitice, istočno od Koprivnice (1686.) i Kaniže, sjeverno od Koprivnice (1690.). Godine 1657. gradi se katolička župna crkva Sv. Nikole, sa župnim dvorom. Nekoliko godina kasnije, franjevci su se trajno naselili u gradu, a 1675. izgradili crkvu Sv. Antuna Padovanskog i samostan. Osim franjevaca, krajem 17. stoljeća tu su se naselili pavlini, koji su Koprivnicu napustili već početkom 18. stoljeća. Širenje grada u svim smjerovima oko utvrde ilustrira izgradnja katoličkih kapela: Sv. Emerika (prije 1634.), Sv. Marije Magdalene (oko 1649.), Sv. Ladislava (oko 1658.), Sv. Vida (oko 1671.), Sv. Andrije (oko 1671.) na jugu, Sv. Lucije (oko 1650.), Sv. Ivana Krstitelja (oko 1671.), Sv. Roka (oko 1671.) na istoku, Sv. Duha (oko 1659.) na sjeveru, te kapela Blažene Djevice Marije (oko 1659.) i Sv. Triju Kraljeva (oko 1671.) na zapadu.

1. Položaj župe Koprivnica (202), 2. Najstariji podaci o kršćanstvu i katoličkoj crkvi u Koprivnici (203), 3. Ubožnica (hospital) i siromasi (205), 4. Koprivnička Podravina i hodočašća (206), 5. Koprivnički župnici (208), 6. Duhovni pomoćnici (215), 7. Župna crkva (216), 8. Župni stan (219), 9. Crkva Sv. Mihaela (220), 10. Crkva i kapela Sv. Emerika (221), 11. Kapele (223), 12. Gospodarska osnovica (229), Prilog 1. Popis obveznika koprivničkog župnika 1659. godine, koji se nalaze izvan koprivničke utvrde (234), Prilog 2. Popis obveznika koprivničkog župnika 1700. godine (240), Zaključak (249)

Summary: The Koprivnica parish to the end of 17th century, p. 250.

In the 17th century Koprivnica still had the status of a free royal town, or a free royal borough, that was originally granted in 1356. At the same time, the town itself was the military seat of Military Border captaincy. The town was marked by reality of borderline events, since as early as the16th century the town had been turned into a military fortification incorporated in the Military Border. The geographic location, in the vicinity of the demarcation zone between the Habsburg – and the Ottoman empires, had influence and impact on economic, social and demographic changes and everyday life. This, was particularly, significant in the period of the truce (near the Žitva river mouth into Danube) after the second (Sisak) war, the period 1593-1606; the period until the 1699 truce in Srijemski Karlovci; after the Great (Vienna) war had ended (1683-1699); after the fall of the Christian Kaniža got into the hands of the Ottomans in 1600, the Ottoman-Habsburg borderline moved along the river Drava, only a dozen miles to the north of Koprivnica. Moving the borderline to the immediate vicinity of Koprivnica. The border remained so close to the town until the fall of two important Ottoman strongholds into the hands of the Habsburg Empire: east of Virovitica (1686) and Kaniža, north of Koprivnica (1690). In 1657 the R/C parish church of St. Nicholas with its rectory was built. A few years later, the Franciscans settled permanently. In 1675 they built the church of St. Anthony’s of Padua and a friary. Beside the Franciscans, in late 17th century the Paulist order too there settled. They, however, left Koprivnica in the early 18th century. The town’s expansion in all directions around the fortification demonstrates the building of several Roman Catholic chapels: St. Emmerich’s (1634), St. Mary Magdalene’s (1649), St. Ladislav (1658), St. Vitus’ (1671), St. Andrew’s (1671) in the south; St. Lucy’s (1650), St. John the Baptist’s (1671), St. Rochus’ (1671) in the east; the chapel of the Holy Spirit (1659) in the north; the chapels of the Blessed Virgin Mary (1659) and the Three Holy Kings (1671) in the west.

Stjepan RAZUM, Povijest župe Mače Vjekoslava Noršića. Stručni rad. Str. 251-257.

Sažetak (251),

Ovdje je predstavljen rukopis od 12 listova na kojima je Vjekoslav Noršić, tada župnik u Bedekovčini, napisao povijesni prikaz župe Mače, do sredine 19. stoljeća. Rukopis se čuva u Župnom arhivu u Maču. Zanimljivo je da je Noršić, u nedostatku papira, koristio isprave iz Župnog arhiva Bedekovčina i na njihovim poleđinama pisao o Maču. Nakon uvodne rasprave, u dodatku se objavljuje, do sada neobjavljen, cjeloviti Noršićev rukopis o Maču.

Opis rukopisa (252), Vrijeme pisanja (255), Sadržaj (255), Način objavljivanja (257).

Sommario: La storia della parrocchia Mače di Vjekoslav Noršić, p. 257.

In questo lavoro è presentato il manoscritto di Vjekoslav Noršić composto da 12 fogli, sui quali l’allora parroco di Bedekovčina, ha scritto la storia della parrocchia Mače considerando il periodo di tempo che va fino alla metà dell’Ottocento. Il manoscritto si conserva nell’Archivio parrocchiale di Mače. Noršić, in mancanza di carta su cui poter scrivere, ha usato i documenti dell’Archivio parrocchiale di Bedekovčina e nella parte posteriore dei fogli ha scritto la sua presentazione storica di Mače. Nel nostro lavoro, dopo uno studio introduttivo, si trova la pubblicazione del manoscritto di Noršić sulla parrocchia di Mače, finora inedito. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza

Vjekoslav NORŠIĆ, Mače. Objavljuje se kao rukopis. Priredio Stjepan Razum zc. Str. 259-278.

Župna crkva (259), Toranj (260), Groblje (261), Svetootajstvo (262), Crkveni namještaj (262), Crkveno posuđe (263), Posjed (263), Bratovština (263), Altarije (264), Kapele (264), 1. Kapela Sv. Benedikta (264), 2. Kapela Sv. Roka (266), Kapela Blažene Djevice Marije (266), Kapela u Sutinskim Toplicama (266), Župnici mačanski (266), Kapelani (270), Župni dvor (271), Župnikovi dohodci i posjed (271), Bilješke (273), Dodatak I. Listići 1-6 (273), Dodatak II. Fundatio parochi Machensis (276).

Lelja DOBRONIĆ, Biskupska Dubrava. Izvorni znanstveni rad. Str. 279-296.

Sažetak (279),

Spisateljica, prigodom 910. obljetnice prvog pisanog spomena Dubrave i 75. obljetnice objavljivanja knjige Ljudevita Šusteka, prikazuje povijesni razvoj biskupskog posjeda Dubrave i samog mjesta, trgovišta Dubrave.

Obljetnice (279), Opseg biskupskog posjeda (280), Dubrava – boravište zagrebačkih biskupa (282), Crkve Sv. Margarete i Sv. Martina i njihovi župnici (285), Sabori u Dubravi (286), Razorena Dubrava (287), Obnovljena Dubrava (288), Propadanje biskupskog dvora u 18. stoljeću (291).

Sommario: Il borgo vescovile di Dubrava, p. 296.

In occasione dell’anniversario dei 910 anni dalla prima segnalazione scritta del borgo di Dubrava e in occasione dell’anniversario dei 75 anni dalla pubblicazione del libro di Ljudevit Šustek, l’autrice presenta lo sviluppo storico della tenuta vescovile di Dubrava e dei dintorni: il borgo di Dubrava. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza.

Mirela SLUKAN ALTIĆ, Prvi tiskani misal Zagrebačke biskupije (1511.) s najstarijim poznatim prikazom grada Zagreba. Izvorni znanstveni rad. Str. 297-310.

Sažetak (297),

Godine 1511., po narudžbi biskupa Luke Baratina, otisnut je misal Zagrebačke biskupije. Poznat po poduzetniku Müeru, ovaj misal iz više razloga ima iznimnu povijesnu važnost. Bio je to prvi tiskani misal Zagrebačke biskupije. To je ujedno prvi i jedini tiskani misal s bogoslužjem po obredu zagrebačke stolne crkve. Na kraju, taj je misal i izniman spomenik grafičke umjetnosti. Otisnut u Veneciji, s raskošnim drvorezima, ovaj misal predstavlja vrhunac tadašnjega tiskarstva. No, raskošne ilustracije Zagrebačkog misala inspirirane evanđeljem, nose još jedan izniman dokument. U pozadini slike raspeća Kristovog, nalazimo grafički prikaz jednoga utvrđenoga grada, koji usprkos nekih netočnosti nesumnjivo predstavlja grad Zagreb. Nije slučajno da upravo ovo izdanje Zagrebačkog misala donosi najstariji do sada poznati prikaz grada Zagreba. Naime, upravo je njegov naručitelj, biskup Luka Baratin (1500.-1510.), odigrao ključnu ulogu u dovršenju zagrebačke katedrale, kao i u gradnji biskupskih utvrda oko nje. Tako je zahvaljujući biskupu Luki, Zagreb dobio svoju katedralu utvrđenu zidinama, stvorivši na taj način najprepoznatljiviju vizuru grada Zagreba, koja je prvi put ovjekovječena upravo u prvom tiskanom misalu Zagrebačke biskupije.

Zagrebački obred i pojava Zagrebačkog misala (Missale Zagrabiense) (297), Tisak Zagrebačkog misala 1511. godine i zagonetni izdavač Ivan Müer (299), Zagrebački misal iz 1511. – tiskarsko remek-djelo i prvorazredni kulturni događaj (300), Kolorirani drvorez Raspeća Kristovog s prikazom Zagreba u pozadini (304), Biskup Luka Baratin – graditelj katedrale i biskupskih utvrda (307), Literatura (309).

Summary: The first printed Missal of the Zagreb diocese (1511) with the oldest presentation of the town of Zagreb, p. 310.

The Missal of the Zagreb Diocese published in 1551, was made by order of the Bishop Luka Baratin. It is known by the contractor Müer, this Missal has exceptional historical importance. It is the first printed missal of the Zagreb Diocese. It is also the only printed missal with liturgy in the ceremony of the Zagreb cathedral. Beside all that, this missal is an exceptional monument of graphic art. Printed in Venice, with magnificent woodcuts, the missal represents the highest achievement of the woodcut printing. Magnificent graphics inspired by Gospel, contain one more very important document. In the background of the illustration with the Crucifixion of the Christ, is a presentation of the fortified town that undoubtedly represented the town of Zagreb. It is not coincidence that this edition of the Zagreb missal contains the oldest known graphic of the town of Zagreb. Namely, Bishop Luka Baratin (1500-1511) who ordered the first printed edition of the Missal of Zagreb Diocese, had a crucial role in completing the Zagreb cathedral and the commencement of the construction of the wall around the cathedral and bishopric see. In that way, thanks to Bishop Luka, Zagreb’s cathedral was fortified by walls – the most well known view of the town of Zagreb, which is noted in the first printed missal of the Zagreb Diocese for the very first time.

Zoran GRIJAK, O okolnostima upućivanja pisma bosansko-đakovačkog i srijemskog biskupa J. J. Strossmayera zagrebačkom nadbiskupu Josipu Mihaloviću 4. svibnja 1885. Prethodno priopćenje. Str. 311-328.

Sažetak (311),

Autor analizira odnose između zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Mihalovića i bosansko-đakovačkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, na temelju prijepisa Strossmayerova pisma Mihaloviću od 4. svibnja 1885. godine. Zaključuje da su se dvojica dostojanstvenika znala složiti u pitanjima crkvene naravi, posebice u osiguranju crkvenih zaklada i drugih prava stečenih konkordatom, ali da je u pitanjima koja su imala političku dimenziju među njima dolazilo do nesporazuma, jer su Strossmayer i Mihalović stajali na potpuno oprečnim pozicijama u odnosu prema zakonitom političkom sustavu inauguriranom Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine.

Složeni odnosi između nadbiskupa Mihalovića i biskupa Strossmayera (311), Sadržaj Strossmayerovog pisma od 4. svibnja 1885. (317), Prilog: Pismo biskupa J. J. Strossmayera kardinalu i nadbiskupu J. Mihaloviću od 4. svibnja 1885. (320).

Zusammenfassung: Über die Umstände, die den Bischof von Bosnien-Djakovo und Syrmien J. J. Strossmayer dazu veranlasst haben sollten, einen Brief an Zagreber Erzbischof Josip Mihalović am 4. Mai 1885, zu richten, p. 328.

Der Autor analysiert das Verhältnis zwischen dem Zagreber Erzbischof, dem Kardinal Josip Mihalović und dem Bischof von Bosnien-Djakovo und Syrmien Josip Juraj Strossmayer, und das aufgrund einer Abschrift des Strossmayer Schreibens an Mihalović vom 4. Mai 1885. Er schließt daraus, dass sich die beiden Würdenträger über kirchliche Sachen zu einigen wussten, besonders über die Sicherung der kirchlichen Stiftungen sowie anderer durch das Konkordat erworbenen Rechte, aber in Fragen, die eine politische Dimension besassen, kam es zwischen den beiden zu Differenzen, da Strossmayer und Mihalović bezüglich des gesetzlichen politischen Systems, das mit dem Kroatisch-Ungarischen Vergleich aus dem Jahre 1868 inauguriert wurde, völlig entgegengesetzte Positionen eingenommen haben. Übersetzung Danijela Marjanić.

Stjepan RAZUM, Nadbiskupsko dječačko sjemenište i Nadbiskupska klasična gimnazija u prvih 30 godina djelovanja (1920.-1950.). Stručni rad. Str. 329-345.

Sažetak (329),

Pisac predstavlja spis koji se čuva u pismohrani Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu iz godine oko 1955., u kojem nepoznati sastavljač (možda je to Pavao Lončar) piše o početcima i o prvih 30 godina djelovanja Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa i Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. Obje ustanove započele su svoju djelatnost u zgradi današnjega Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, na Kaptolu 29 (1920.-1928.), da bi nastavile svoje djelovanje u novosagrađenim zgradama na Šalati. U uvodnom dijelu, pisac pokušava odgonetnuti sastavljača tog spisa i određuje vrijeme njegova nastanka. Nakon toga donosi cjeloviti tekst spisa koji je obilježen netrpeljivošću prema ravnatelju Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa na Šalati, dr. Franji Barcu.

Uvod (329), Sastavljač spisa (330), Vrijeme nastanka (330), Način objavljivanja spisa (330), Tekst izvornika (331): Nadbiskupsko dječačko sjemenište (331), Prve pripreme (331), Konferencije (332), U zgradi Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa (332), Nadbiskupsko dječačko sjemenište (333), Duhovni život i uzgoj đaka (334), Red i disciplina (335), Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti (336), Gradnja Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa (337), Odbor za gradnju (337), Borba za upravu (340), Nova uprava – novi način uzgoja (342), Sjemenište u upravi Družbe Isusove (344).

Sommario: Il Seminario arcivescovile minore e il Liceo classico dell'arcidiocesi di Zagabria nei primi 30 anni di attività (1920-1950), p. 345.

L’autore presenta lo scritto, composto intorno all’anno 1955 e conservato nell’Archivio arcivescovile di Zagabria (fondo: Nadbiskupski duhovni stol, Ordinariato arcivescovile di Zagreb), in cui uno scrittore sconosciuto (forse Pavao Lončar) descrive gli inizi ed i primi 30 anni di attività del Seminario arcivescovile minore e del Liceo classico dell’Arcidiocesi di Zagabria. Tutte e due le istituzioni hanno cominciato il loro lavoro nell’edificio dell’odierno Seminario arcivescovile maggiore di Zagabria, all’indirizzo Kaptol 29 (1920-1928), in seguito si sono trasferiti nei nuovi edifici costruiti a Zagabria, nella zona della Šalata. Nella parte introduttiva di questo lavoro, l’autore cerca di determinare chi abbia composto questo scritto e l’epoca della sua composizione. Nella parte conclusiva viene pubblicato l’intero testo, nel quale si leggono delle punte di intolleranza nei confronti del rettore del Seminario arcivescovile minore della Šalata, il dr. Franjo Barac. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza.

Miroslav AKMADŽA, Ometanja i zabrane vjeronauka od strane komunističkog režima u Zagrebačkoj nadbiskupiji od 1945. do 1966. godine. Izvorni znanstveni rad. Str. 347-443.

Sažetak (347),

U završnom razdoblju II. svjetskog rata partizanski pokret je na područjima pod svojim nadzorom dozvoljavao podučavanje vjeronauka u školama, s tim da je vjeronauk postao samo izborni predmet u pučkim školama, dok je iz viših razreda srednjih škola u potpunosti izbačen. Takva je politika nastavljena i u prvim godinama komunističke vlasti nakon svršetka rata. Katolička crkva prosvjedovala je protiv takvog odnosa prema vjerskoj pouci, pozivajući se na slobodu vjeroispovijedanja. S vremenom je pitanje vjeronauka postalo jedno od najbitnijih pitanja u crkveno-državnim odnosima.

Kako su se zaoštravali sveukupni crkveno-državni odnosi, tako je komunistički režim zaoštravao svoju politiku prema vjeronauku. Za predavanje vjeronauka u školama svećenici su trebali dobiti suglasnost prosvjetnih vlasti, a te suglasnosti su većinom stizale nakon nekoliko mjeseci ili nikad nisu stigle. Veliki broj svećenika nije dobio suglasnost za podučavanje vjeronauka u školama, s raznim obrazloženjima o njihovoj političkoj nepodobnosti. Ti su svećenici počeli održavati vjeronauk u crkvama, ali im ni to nije dozvoljeno, uz tvrdnje da je vjeronauk dozvoljen samo u školama, te je vodstvo Katoličke crkve savjetovalo svećenicima podučavanje vjeronauka u sklopu propovijedi.

Komunistički režim konačno se odlučio početkom 1952. u potpunosti izbaciti vjeronauk iz škola. Iako je bilo dozvoljeno podučavati vjeronauk u crkvi, predstavnici vlasti i prosvjetni djelatnici su i to često onemogućavali, u početku pogrešnim tumačenjem zakona, a poslije raznim metodama vršenja pritiska na djecu i njihove roditelje, kako bi što manje djece išlo na vjeronauk.

Tijekom pregovora između Svete Stolice i jugoslavenskih vlasti, jedno od najtežih pitanja bio je odgoj mladeži. Za vrijeme pregovora, pritisci u svezi s vjeronaukom su popustili ali ne i prestali. Međutim, pregovori nisu riješili pitanje odgoja mladeži, što je bio jedan od glavnih razloga nezadovoljstva kardinala Šepera i ostalih biskupa u Jugoslaviji, u svezi s potpisivanjem sporazuma 1966. godine.

Stanje vjeronauka u prvim mjesecima komunističke vlasti (1945.-1946.) (348), Reakcije crkvenih vlasti na probleme u svezi s vjeronaukom (1946.-1947.) (352), Vjeronauk sve više prelazi u crkve (1947.-1950.) (355), Sustavno uskraćivanje dozvola svećenicima za podučavanje vjeronauka u školama (1950.-1951.) (357), Izbacivanje vjeronauka iz državnih škola (1951.-1952.) (358), Neke izjave predstavnika državne vlasti o vjerskom odgoju (1952.) (359), Biskupi ponovno upozoravaju na teškoće oko vjeronauka (1952.-1953.) (361), Zalaganja nadbiskupa supomoćnika Franje Šepera za slobodu vjeronauka (1958.-1960.) (363), Razotkriveni stavovi komisije za vjerska pitanja o vjeronauku (1958.-1961.) (364), Biskupi ne odustaju od borbe za slobodu vjeronauka (1960.-1964.) (366), Nezakoniti postupci organa vlasti i pojedinaca u svezi s vjeronaukom (1964.) (368), Biskupska poslanica iz 1965. (370), Protokol nije riješio pitanje vjeronauka (1966.) (371), Primjeri ometanja i zabrana vjeronauka po župama (1946.-1966.) (371), Antunovac (371), Barilovički Cerovac (372), Barilovički Leskovac (372), Bistranska Poljanica (Bistra) (372), Bjelovar (373), Bosiljevo (374), Brckovljani (375), Brdovec (375), Brezovica (376), Bučje (376), Bukevje (377), Cernik (379), Crnac (379), Čakovec (380), Čučerje (381), Daruvar (382), Desinić (382), Donja Dubrava (384), Donja Zelina (384), Donji Oštrc (385), Draganec (Draganci) (385), Draganić (385), Draškovec (386), Drnje (387), Dubrava (387), Dugo Selo (387), Feričanci (388), Gaj (389), Garešnica (390), Glina (390), Gola (391), Gornja Jelenska (391), Gornja Stubica (392), Gornji Desinec (392), Gradec (392), Granešina (393), Grubišno Polje (394), Gušće (395), Hrastovica (395), Hraščina (396), Ivanec (396), Ivanić-grad (397), Jalžabet (397), Jasenovac (398), Jastrebarsko (398), Kalnik (398), Kamensko (399), Kaptol (399), Kloštar Ivanić (400), Konjščina (400), Koprivnica (401), Koprivnički Bregi (404), Koprivnički Ivanec (406), Kotoriba (406), Kraljev Vrh (406), Križevci (407), Kupinec (407), Kustošija (407), Kutina (407), Legrad (408), Lipnik (Ribnik) (409), Ludina (409), Lukač (410), Mahično (410), Mala Subotica (411), Marija Bistrica (411), Martijanec (412), Martinska Ves (412), Đulovac (Miokovićevo, Đulaves) (412), Našice (414), Nova Bukovica (415), Nova Gradiška (415), Oroslavje (415), Orubica (416), Pakrac (416), Peteranec (417), Petrinja (417), Pitomača (418), Plešivica (418), Podsused (419), Popovača (420), Požega (420), Pregrada (421), Prelog (421), Pribić (Crkveni Pribić) (422), Pušča (422), Rakov Potok (422), Remete (422), Sela kraj Siska (424), Selnica (424), Sesvete kraj Zagreba (424), Sigetec (425), Sirač (425), Sladojevci (426), Stenjevec (427), Sveta Klara (427), Sveta Marija Okićka (427), Sveta Marija u Međimurju (428), Svetice (428), Šestine (429), Štefanje (429), Štivica (429), Varaždin (430), Veliki Bukovec (431), Veliki Grđevac (432), Voloder (432), Vrbje (432), Vrbovec (433), Vrhovac (433), Vukmanić (433), Zagreb – franjevački samostan na Kaptolu (434), Zagreb-Kraljica Sv. Krunice (434), Zagreb – Majka Božja Lurdska (435), Zagreb – Sv. Antun Padovanski (435), Zagreb – Sv. Blaž (436), Zagreb-Sv. Josip (437), Zagreb-Sv. Marija Pomoćnica (438), Zagreb-Sv. Obitelj (438), Zagreb-Sv. Petar (438), Zagreb-Trnje (438), Žakanje (441), Zaključak (441).

Sommario: Opposizioni e proibizioni dell’insegnamento religioso nell’Arcidiocesi di Zagabria da parte del regime comunista dal 1945 al 1966., pp. 442-443.

Verso la fine della II Guerra Mondiale, nei territori controllati dal movimento dei partigiani, fu permesso l’insegnamento della religione nelle scuole. Questa era materia facoltativa nelle scuole elementari, mentre fu totalmente eliminata dalle classi più alte delle scuole superiori. Questo tipo di politica è continuato anche nei primi anni del governo comunista nel dopoguerra. La Chiesa Cattolica ha protestato contro tali posizioni nei confronti dell’insegnamento religioso, appellandosi alla libertà di confessione. Con il tempo la domanda sull’insegnamento della religione è diventata una delle questioni essenziali nel rapporto Chiesa-Stato.

Ogniqualvolta si inasprivano i rapporti generali tra Chiesa e Stato, il regime comunista inaspriva anche la sua politica nei confronti della catechesi nelle scuole. Per poter insegnare nelle scuole i sacerdoti dovevano ottenere un’approvazione della propria preparazione dal governo, ma queste approvazioni, giungevano nella maggioranza dei casi dopo alcuni mesi o proprio non giungevano affatto. Un grande numero di sacerdoti non ha mai ricevuto questo permesso, con varie argomentazioni si è dimostrata la loro inettitudine politica. I sacerdoti quindi iniziarono la catechesi nelle parrocchie, che poi fu impedita perché l’insegnamento religioso era permesso solo nelle scuole. Allora i responsabili della Chiesa Cattolica consigliarono ai sacerdoti di inserire i contenuti catechistici nelle omelie.

Nel 1952 il regime comunista decise di eliminare radicalmente l’insegnamento religioso dall’istruzione pubblica. E benché fosse permesso l’insegnamento del catechismo in chiesa, rappresentanti del governo e collaboratori istruiti, spesso, non lo resero possibile, inizialmente perché interpretarono erroneamente la legge ed in seguito perché esercitarono in vari modi pressione sui bambini e sui loro genitori, allo scopo di ridurre al massimo il numero dei bambini che avrebbe frequentato il catechismo.

Durante le trattative tra la Santa Sede e il governo jugoslavo una delle questioni più difficili è stata l’educazione della gioventù. Durante il periodo delle trattative il regime ha allentato le pressioni verso l’insegnamento religioso, pur non interrompendole. Le trattative però non risolsero la questione dell’educazione dei giovani e questo fu uno dei motivi principali di scontentezza per il Cardinale Šeper e per gli altri vescovi della Jugoslavia in occasione della sottoscrizione dell’accordo del 1966. Traduzione di s. Cristina Scaramuzza.

Životopisi

Stjepan RAZUM, “Životopis” župnika Josipa pl. Pucekovića (*7.IV. 1864. †18.II.1940.). Izvorni znanstveni rad. Str. 445-466.

Sažetak (445),

Odgovarajući na okružnicu Nadbiskupskoga duhovnoga stola, svećenik Josip Puceković sastavio je 1. kolovoza 1939. svoj životopis (‘curriculum vitae’). Zbog svog školovanja i službovanja u Mađarskoj, te potom u Hrvatskoj, te zbog zanimljivih podataka iznesenih u tom opširnom životopisu, objavljujem ga u cijelosti. Izvornom životopisu predhodi uvodni dio, u kojem opisujem okolnosti njegova nastanka i ističem njegove zanimljivosti, donosim u sažetom obliku najosnovnije njegove životopisne podatke, opisujem njegov prijelaz iz Vesprimske biskupije u Zagrebačku nadbiskupiju (1896.), te objašnjavam na koji je način izvorni životopis prepisan. Sam životopis podijelio sam međunaslovima i popratio tekstualnim i povjesničkim bilješkama.

Uvod (445), Životopisni podatci Josipa pl. Pucekovića (446), Prijelaz iz Vesprimske biskupije u Zagrebačku nadbiskupiju (1896.) (448), Način prepisivanja i obljavljivanja životopisa (451), Josip pl. Puceković: Curriculum vitae (453), Uvod (453), Zadruga Puceković (453), Stjecanje plemstva (454), Dvostruko prezime Puceković-Andrašević (454), Vlasnici Želina, (456), Prvi Pucekovići (456), Odbornici kapele Sv. Fabijana i Sebastijana u Kučama (457), Josipov otac Stjepan Puceković (457), Josip Puceković o svom djetinjstvu i obiteljskim prijateljima (459), Školovanje u Mađarskoj (1876.-1889.) (460), Svećenička služba u Mađarskoj (1889.-1896.) (462), Opis Mlade Mise (463), Župnik u Dubrancu (1896.-1936.) (464), Umirovljenik (1936.-1940.) (465), Zlatna Misa (1939.) (465).

Sommario: Curriculum vitae del parroco Josip nob. Puceković (*7.IV.1864 †18.II.1940), p. 466.

Per rispondere ad una circolare dell’Ordinariato arcivescovile di Zagabria, il sacerdote Josip Puceković ha scritto il 1 agosto 1939 il suo ‘curriculum vitae’. Pubblichiamo integralmente l’ampio curriculum del parroco Puceković, in cui si fa menzione del suo grado di istruzione, del suo servizio all’Ungheria e poi alla Croazia e in cui vengono riportati altri dati interessanti. Al curriculum originale e trascritto precede uno studio introduttivo, nel quale descrivo le circostanze della nascita del parroco Puceković e pongo in rilievo alcune particolarità del sacerdote. Quindi presento in forma sommaria i punti principali della vita del parroco Puceković, descrivendo il suo passaggio dalla Diocesi di Vesprem all’Arcidiocesi di Zagabria (1896). Nella parte conclusiva spiego il modo in cui è stato trascritto il curriculum, lo suddivido in parti con l’aiuto di sottotitoli arricchendo il testo con delle note testuali e storiche. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza.

Lojzo BUTURAC, Matija pl. Ivšić, svećenik i skladatelj (1894.-1963.). Stručni članak. Str. 467-484.

Sažetak (467),

Matija pl. Ivšić jedan je od najagilnijih radnika na području proučavanja i stvaranja crkvene glazbe u Hrvatskoj. Brojne su njegove mise, moteti, popijevke i druge skladbe namijenjene svečanom bogoslužju. Da ne bi ovaj vrhunski crkveni glazbenik pao u zaborav, prikazujemo ovdje njegovo podrijetlo i život. Djetinjstvo je proveo u rodnom Boku kod Siska, školovao se za svećenika u Zagrebu, bio je duhovni pomoćnik u Sisku, učio je glazbu u Rimu, te je bio član Zbora nadarbenika prvostolne crkve zagrebačke. Prikazujemo ga kao vrhunskoga crkvenoga glazbenika, osnivača i voditelja pjevačkih zborova, predavača crkvene glazbe na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i vrsnog skladatelja brojnih crkvenih skladbi. Konačno je prikazana i njegova kalvarija, nepravedna osuda, tamnovanje u Staroj Gradiški i teška bolest, jednom riječju – njegova žrtva ljubavi.

Uvod (467), Ivšići u Boku kod Siska (468), Rodoslovlje obitelji pl. Ivšić u Boku kod Siska (469), Obitelj pl. Ivšić u Boku za Matijina djetinjstva (470), Matijino školovanje (471), Ivšić kao sisački kapelan (1918.-1927.) (472), Upravitelj župe Sela kod Siska (1927.-1929.) (474), Studij glazbe u Rimu (1929.-1932.) (474), Razne Ivšićeve službe u Zagrebu (1932.-1950.) (475), Maestro Ivšić kao zborovođa (476), Maestro Matija Ivšić kao skladatelj (479), Maestro Ivšić – žrtva ljubavi (480), Maestrova posljednja godina života (482), Zaključno slovo (483).

Zusammenfassung: Matija von Ivšić, Priester und Komponist (1894 -1963), p. 484.

Matija von Ivšić war einer der agilsten Arbeiter auf dem Gebiet der Forschung und Schaffung von Kirchenmusik in Kroatien. Zahlreiche von seinen Messen, Liedern und anderen Kompositionen, sind für feierliche Gottesdienste bestimmt. Um diesen erstklassigen Kirchenmusiker der Vergessenheit zu entreißen, werden hier seine Herkunft und sein Leben geschildert. Die Kindheit verbrachte er in seinem Geburtsort Bok bei Sisak, Priesterschule besuchte er in Zagreb und war Hilfsseelsorger in Sisak, er lernte Musik in Rom und war Mitglied des Chores der Pfründner Zagreber Metropolitankirche. Man stellt ihn vor als einen kirchlichen Spitzenmusiker, als Gründer und Leiter von Sängerchoren, als Hochschullehrer an der theologischen Fakultät in Zagreb und als erstklassigen Komponist der Kirchenmusik. Und es wird auch über sein Leiden berichtet, über ungerechte Verurteilung und Abbüssen der Gefängnisstrafe in Stara Gradiška, über seine schwere Krankheit, mit einem Worte – über sein Liebesopfer. Übersetzung Danijela Marjanić.

Gustav KUZMIĆ, Sjećanje na Branka Birta, svećenika i glazbenika (1910.-1966.). Priopćenje. Str. 485-494.

Sažetak (485),

Povodom 95. godišnjice rođenja, 60. obljetnice svećeništva i 40. obljetnice smrti svećenika i glazbenika Branka Birta, kao jedan od rijetkih živih koji se s pokojnim Birtom družio, bilježim nešto o njegovu životu, radu i patnji. Dakako da nisam u mogućnosti zbog objektivnih i subjektivnih razloga iznijeti čitav njegov rad i život. Ipak, ono što sam zabilježio neka mu bude na dragi spomen.

Mladost i školovanje (485), Kapelan i župnik u Feričancima (1934.-1943.) (486), Kapelan kod Sv. Petra u Zagrebu (1943.-1946.) (487), Kapelan u Bisagu (1946.-1947.) i Visokom (1947.-1949.) (487), Birtovo uhićenje u Visokom (488), Birtova osuda na smrt u Osijeku i robijanje u Staroj Gradiški (489), Kratka sloboda i smrt (489), Birt glazbenik (489), Pjesma majci – “Povratak” (493).

Sommario: In ricordo di Branko Birt, sacerdote e musicista, p. 494.

In occasione dell’anniversario dei 95 anni di vita, dei 60 anni di sacerdozio e dei 40 anni dalla morte del sacerdote e musicista Branko Birt, l’autore, uno dei pochi conoscenti di Birt ancora in vita, presenta la biografia del sacerdote, il suo lavoro e la sua sofferenza. Sebbene l’autore si soffermi soltanto su alcuni episodi e non prenda in considerazione l’intera vita, tuttavia questo lavoro è una preziosa memoria del sacerdote e musicista Branko Birt. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza.

Stjepan RAZUM, Franjo Kuharić (*15.IV.1919. †11.III.2002.). Biskupsko imenovanje i prva godina biskupovanja (1964.). Izvorni znanstveni rad. Str. 495-509.

Sažetak (495),

Pisac predstavlja prvu godinu biskupske službe pomoćnog zagrebačkog biskupa Franje Kuharića, povodom četrdesete godišnjice njegova biskupskog imenovanja (1964.-2004.). Biskupom ga imenovao papa Pavao VI. 15. veljače 1964., a biskupski red podijelio mu je nadbiskup Franjo Šeper 3. svibnja 1964. Njegova prva biskupska godina obilježena je s tri jedinstvena događaja u kojima je on sudjelovao. Prvi događaj je duhovna akcija “Ekumenski četvrtak”, kojoj je on dao poticaj i po kojoj se pokazao djelatnim ekumenistom. Drugi događaj je njegovo prvo sudjelovanje na općem zasjedanju Biskupske konferencije, s kojim je zasjedanjem započelo sudjelovanje i pomoćnih biskupa na tim zasjedanjima, što do tada nije bio slučaj. Treći događaj je Kuharićevo sudjelovanje u radu Drugoga vatikanskog sabora.

Uvod (495), Imenovanje i ređenje (496), Odgovorni urednik dvotjednika “Glasa Koncila” (1964.-1970.) (500), Glavni namjesnik (generalni vikar) (500), Sudionik Drugog vatikanskog sabora (1964.-1965.) – III. zasjedanje (1964.) (501), “Ekumenski četvrtak” (503), Druge djelatnosti tijekom prve godine biskupovanja (1964.) (505), Zaključak (507), Korišteni članci iz “Glasa Koncila” Franje Kuharića i o Franji Kuhariću (508).

Sommario: Franjo Kuharić (*15.IV.1919 †11.III.2002). La nomina vescovile e il primo anno di servizio episcopale, p. 509.

L’autore presenta il primo anno di servizio episcopale di Franjo Kuharić nell’Arcidiocesi di Zagabria, in occasione dell’anniversario dei 40 anni dalla sua nomina (1964-2004) a vescovo ausiliare di Zagabria. Franjo Kuharić è stato nominato vescovo dal papa Paolo VI il 15 febbraio 1964 e consacrato dall’arcivescovo Franjo Šeper il 3 maggio 1964. Il suo primo anno come vescovo ausiliare di Zagabria fu caratterizzato da tre eventi particolari. Il primo è consistito in un’azione spirituale: il “giovedì ecumenico”, alla quale lui stesso ha dato vita e attraverso la quale si è dimostrato il suo reale interesse ecumenico. Il secondo evento è stata la sua partecipazione alla riunione generale della Conferenza episcopale della Jugoslavia, che ha segnato l’inizio della partecipazione dei vescovi ausiliari alle sedute della Conferenza episcopale. Il terzo evento si riconduce alla partecipazione del vescovo Kuharić ai lavori del Concilio Vaticano II. Traduzione di Stjepan Razum e s. Cristina Scaramuzza.

Izvori

Mirjana JURIĆ, Nacrti crkvenih zgrada u Hrvatskom državnom arhivu. Zbirka građevinskih nacrta i Zbirka planova. Stručni rad. Str. 511-549.

Sažetak (511),

Spisateljica predstavlja građevinske nacrte crkvenih zgrada koji se čuvaju u dvjema zbirkama Hrvatskoga državnoga arhiva: Zbirka građevinskih nacrta i Zbirka planova. U uvodnoj raspravi predstavlja obje zbirke. Zbirka građevinskih nacrta sadrži 1113 nacrta različitih zgrada, nastalih u razdoblju između 1850. i 1960. godine, od kojih 68 prikazuje crkvene zgrade. Zbirka planova sadrži pak 536 nacrta, nastalih u razdoblju od 17. do 20. stoljeća, od kojih 56, nastalih u razdoblju od 1785. do 1877., prikazuje crkvene zgrade. U istoj uvodnoj raspravi daje kratki prikaz ustanova, tj. stvaratelja tih nacrta. Potanko opisuje način obrade pojedinih nacrta, da bi onda u prilozima pojedinačno popisala i opisala pojedine nacrte iz navedenih zbirki, koji prikazuju crkvene zgrade.

Uvod (511), Struktura Zbirki i popisi crkvenih zgrada (512), 1. Zbirka građevinskih nacrta (512), 2. Zbirka planova (513), Povijest stvaratelja nacrta crkvenih zgrada u Zbirci građevinskih nacrta i Zbirci planova (514), Metoda obrade i opisa nacrta (519), Zaključak (522), Literatura (522), Popis 1. Nacrti crkvenih zgrada (crkve, kapele, samostani, župni stanovi) u „Zbirci građevinskih nacrta“ Hrvatskoga državnoga arhiva (531), Popis 2. Nacrti crkvenih zgrada u „Zbirci planova“ Hrvatskog državnog arhiva (541).

Zusammenfassung: Pläne der kirchlichen Objekte im Kroatischen Staatsarchiv; Bauplänesammlung und Plänesammlung, p. 549.

Bauplänesammlung und Plänesammlung, die im Kroatischen Staatsarchiv aufbewahrt werden, stellen reiche Sammlungen verschiedenartiger Entwürfe, Pläne und Karten dar. Sie umfassen das Archivgut vom 17. bis zur Mitte des 20. Jh. Die Baupläne betrachtend, einen speziellen Typus stellen die Pläne der kirchlichen Objekte dar. Diese Pläne werden in diesem Artikel bearbeitet und katalogisiert. Sie stammen aus dem Zeitabschnitt 1785 – 1941 und sind das Ergebnis der Arbeit sowohl vieler für die Bautätigkeit zuständigen Institutionen als auch verschiedener Architekten und Bauherren. In Anbetracht der administrativ-politischen Veränderungen in Kroatien und Slawonien, die sich in diesem Zeitraum ereignet haben, veränderte sich auch die gesamte Verwaltung und damit auch die Institutionen aufgrund deren Arbeit die Pläne von verschiedenen Objekten, auch kirchlichen, entstanden sind. Da es sich um die Sammlungen handelt, die auf künstliche Weise, indem die Baupläne aus dem ursprünglichen Archivbestand (Provenienzstelle) herausgezogen wurden, entstanden sind, stellt jeder Bauplan eine einzelne Verzeichnungseinheit dar, die einzeln zu bearbeiten ist. Mit Hilfe von der Internationalen standardisierten bibliographischen Beschreibung für Karten, wird die Erschliessung von den Bauplänen der kirchlichen Objekte standardisiert und ermöglicht damit eine einfachere Forschung.

Prikazi knjiga

Miroslav AKMADŽA, Oružani otpor komunističkoj vlasti. Prikaz knjige: Zdenko Radelić, Križari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950. Niz: Biblioteka Hrvatska povjesnica. Izd. Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, Zagreb 2002., 557. str. Knjigu ocijenili dr. sc. Jere Jareb i dr. sc. Vladimir Geiger. Str. 551-554.

Hrvoje PETRIĆ, Dvije knjige Povijesnog atlasa gradova. Prikaz knjigâ: Mirela Slukan Altić, Povijesni atlas gradova, I. svezak – Bjelovar. Izd. Državni arhiv Bjelovar – Hrvatski državni arhiv, Bjelovar 2003., 213 stranica. — Mirela Slukan Altić, Povijesni atlas gradova, II. svezak – Sisak, Izd. Državni arhiv Sisak – Hrvatski državni arhiv, Sisak 2004., 241 stranica. Str. 555-557.

Ante SEKULIĆ, Dvije ozbiljne knjige iz crkvene povijesti. Prikaz knjigâ: Antal Molnár, A katolikus Egyház a hódolt Dunántúlon (O Katoličkoj crkvi u zauzetom Prekodunavlju). Izd. METEM, Budapest 2003., 213 str. — Antal Molnár, Tanulmányok az Alföldi katolicizmus török kori történetéhez (Rasprava o katoličanstvu u južnoj Ugarskoj za turske vladavine). Izd. METEM, Budapest 2004., 189 str. Str. 559-562.

Agneza SZABO, Vrijedna građa za povijest grada Požege i okolice, ali i povijest Zagrebačke nadbiskupije. Prikaz knjige: Josip Buturac, Stanovništvo Požege i okolice (1700.-1950.). Izd. Naklada Slap, Jastrebarsko 2004., 486 str. Str. 563-566.

Agneza SZABO, Vrijedan doprinos povijesti zvjezdarnice u Zagrebu, ali i zaslugama Zagrebačke nadbiskupije. Prikaz knjige: Spomenica Zvjezdarnice Zagreb 1903.-2003. Povodom stote obljetnice. Urednici: Tatjana Kren i Dragan Roša. Izd. Zagrebački astronomski savez – Zvjezdarnica Zagreb, Zagreb 2003., 200 str. Str. 566-571.

Agneza SZABO, Leksikon svetaca zaštitnika od zdravlja, vrijedan i za povijest Zagrebačke nadbiskupije. Prikaz knjige: Ante Škrobonja, Sveti od zdravlja. Ilustrirani leksikon svetaca zaštitnika. Izd. Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2004., 231 stranica. Str. 572-577.

Stjepan RAZUM, Spomenica četiriju župa glinskoga kraja. Uz prikaz knjige: Spomenice župa Maja, Viduševac, Glina, Mala Solina. Priredio Juraj Jerneić. Izd. Župa Sv. Ivana Nepomuka Glina i Ogranak Matice hrvatske Glina, Glina 1998., 592 str. Str. 579-585.

1. Novost u dosadašnjem nizu izdavanja spomenica (579), 2. Početak pisanja spomenica (580), 3. Narav Spomenice (583), 4. Sadržaj knjige (584), 5. Nedostatci (585), 6. Zaključak (585).

Ivan MIRNIK, Rodoslovlje Patačića od Zajezde. Predstavljanje knjige: Pavao Maček, Rod Patačića od Zajezde. Rodoslovna rasprava. Niz: Radovi, knjiga 3. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb 2004., 216 str. i priloženi list rodoslovlja u zasebnim koricama. Str. 587-589.

Miroslav AKMADŽA, Veliki doprinos novijoj hrvatskoj povjesnici. Predstavljanje knjige: Stjepan Kožul, Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća. Niz: Radovi, knjiga 4. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb 2004., 704 stranice. Knjigu recenzirao i uredio dr. zn. Stjepan Razum. Str. 591-593.

Agneza SZABO, Značajan doprinos povijesti Zagrebačke nadbiskupije i povijesti hrvatskoga naroda u 19. stoljeću. Predstavljanje zbornika radova: Zagrebačka crkvena pokrajina. Zbornik radova znanstvenoga skupa „15O. obljetnica uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije“, Marija Bistrica, dom „Salve Regina“, 10.-11. prosinca 2003. Niz: Radovi, knjiga 5. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb 2004., 372. stranice. Uredio dr. Stjepan Razum. Str. 595-600.

Pravila Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«. Str. 601-605.

TAJNIK, Ljetopis Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«. Str. 607-650.

I. Godišnja skupština (607), Jedanaesta, t. j. osma redovita godišnja skupština (607), II. Sjednice upravnog odbora (634), Sedma, ili sveukupno dvadeset i šesta sjednica (634), Osma, ili sveukupno dvadeset i sedma sjednica (640), Deveta, ili sveukupno dvadeset i osma sjednica (645), III. Sastanak uredništva (650).

TAJNIK, Popis društvovnih članova. Str. 651-657.

TAJNIK, Popis svjetlopisa. Str. 659-660.

Stjepan RAZUM, Kazalo osoba, mjesta i pojmova. Str. 661-748.

Naručbenica

knjiga_tkalcic_8aTkalčić.
Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
8./2004.

Zagreb, 2004.
760 stranica.

cijena: 300 kn (+odpremnina)

Ime i prezime / Naziv pravne osobe *

Ulica i kućni broj *

Mjesto *

Poštanski broj *

Država *

Telefon *

GSM

E-adresa

Broj primjeraka *

* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!


Ključne riječi:,