Život i djela Ivana Krstitelja Tkalčića.
Zbornik radova znanstvenoga skupa o 100. obljetnici smrti Ivana Krstitelja Tkalčića “Život i djela Ivana Krstitelja Tkalčića”,
Zagreb, 24. svibnja 2005.
Uredio Stjepan Razum.

tkalcic_zbornikNiz: Radovi, knj. 8. Zagreb 2006.

Život i djela Ivana Krstitelja Tkalčića.
Zbornik radova znanstvenoga skupa o 100. obljetnici smrti Ivana Krstitelja Tkalčića “Život i djela Ivana Krstitelja Tkalčića”, Zagreb, 24. svibnja 2005.
Uredio Stjepan RAZUM.

Zagreb 2006., 398 stranica.
ISBN 953-6729-12-1
Cijena: 200,00 kuna

Pregled sadržaja:

Uvodna riječ. Str. 5-6.

Pozivnica i raspored predavanja. Str. 7-8.

Pozdravi. Str. 11-12.

Pozdrav pokrovitelja Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” i pokrovitelja skupa, mons. Josipa Bozanića. Str. 11.

Pozdrav dekana Zbora prebendara prvostolne crkve zagrebačke, Mije Gabrića. Str. 11.

Pozdrav predsjednika Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, dr. Stjepana Kožula. Str. 12.

RADOVI ZNANSTVENOGA SKUPA. Str. 13-313.

Agneza Szabo, Političke i društvene prilike u vrijeme djelova­nja Ivana Krstitelja Tkalčića i njegov doprinos povijesti glavnoga grada Zagreba. Str. 13-32.

Sažetak (13),

Autorica u dvodijelnom radu predstavlja najprije šire političke i društvene prilike u kojima je djelovao Ivan Krstitelj Tkalčić, tj. drugu polovicu 19. stoljeća i početak 20. stoljeća. To je razdoblje banovanja Josipa Jelačića (1848.-1859.), Ivana Coroninija (1859.-1860.), Josipa Šokčevića (1860.-1867.), Levina Raucha (1867.-1871.), Kolomana Bedeko­vića (1871.-1872.), Ivana Mažuranića (1873.-1880.), Ladislava Pejačevića (1880.-1883.), Dragutina Khuena Héderváryja (1883.-1903.) i Teodora Pejačevića (1903.-1907.). U to vrijeme gradonačelnici grada Zagreba bili su: Janko Kamauf (1850.-), Matija Mrazović (1879.-1881.), Josip Hofman (1881.-1885.), Nikola Badovinac (1885.-1887.), Ignjat Sieber (1887.-1890.), Milan Amruš (1890.-1892.), Adolf Mošinski (1892.-1902.), te ponovno Milan Amruš (1904.-1910.). U drugom dijelu rasprave predstavlja Tkalči­ćeve “Povjestne spomenike slobodnoga kraljevskoga grada Zagreba”, koje je Tkalčić objavio u 11 svezaka od 1889. do 1905.

Uvod (13), I. Društvene i političke okolnosti (14), II. Tkalčićev doprinos povjesnici glavnoga grada Zagreba (29).

Sommario: Le condizioni politiche e sociali al tempo dell'attività di Ivan Krstitelj (Giovanni Battista) Tkalčić e il suo contributo alla storiografia della metropoli di Zagreb, p. 32.

L’autrice descrive nel modo più ampio, nel saggio bipartito, prima di tutto, le condizioni politiche e sociali del tempo in cui era attivo Ivan Krstitelj Tkalčić, cioè la seconda metà del secolo XIX. e l’inizio del secolo XX. Questo era il periodo del governo dei bani (vice-re) Josip (Giuseppe) Jelačić (1848-1859), Ivan (Giovanni) Coronini (1859-1860), Josip (Giusep­pe) Šokčević (1860-1867), Levin Rauch (1867-1871), Koloman (Colmano) Bedeković (1871-1872), Ivan (Giovanni) Mažuranić (1873-1880), Ladislav Pejačević (1880-1883), Dragutin (Carolo) Khuen Héderváry (1883-1903) e Teodor Pejačević (1903-1907). In questo tempo i sindaci della città di Zagreb furono: Janko (Giovanni Evangelista) Kamauf (1850-), Matija (Mattia) Mrazović (1879-1881), Josip (Giuseppe) Hofman (1881-1885), Nikola (Nicolao) Badovinac (1885-1887), Ignjat (Ignazio) Sieber (1887-1890), Milan (Emilio) Amruš (1890-1892), Adolf (Adolfo) Mošinski (1892-1902), e nuovamente Milan Amruš (1904-1910). Nella seconda parte del saggio, l’autrice presenta l’opera di Ivan Krstitelj Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, priestolnice Kraljevine Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonske (Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae, metropolis regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae), pubblicata in undici volumi, dal 1889 fino al 1905.
Traduzione di Stjepan Razum.

 Juraj Kolarić, Ivan Krstitelj Tkalčić (4.V.1840.-11.V.1905.) kao prebendar (9.X.1867.-11.V.1905.). Str. 33-71.

Sažetak (33),

Autor u prvom dijelu rasprave ukratko iznosi povijest Zbora nadarbenika prvostolne crkve zagrebačke, na temelju rasprave što ju je 1884. objavio Ivan Krstitelj Tkalčić, te predstavlja sve statute toga Zbora. U drugom dijelu rasprave opisuje djelovanje Ivana Krstitelja Tkalčića kao prebendara ili nadarbenika, dakle člana Zbora nadarbenika prvostolne crkve zagrebačke, od 1867. do 1905. U obradi ovoga predmeta, autor se poslužio Tkalčićevim životopisom koji je objavljen u prvom broju godišnjaka “Tkalčić” 1997. godine.

Uvod (33), I. Zbor prebendara prvostolne crkve zagrebačke. (35), 1. Povijest Zbora prebendara (35), 2. Statuti Zbora prebendara prvostolne crkve zagrebačke (40), II. Djelovanje Ivana Krstitelja Tkalčića kao prebendara (1867.-1905.) (44), 1. Imenovanje i djelovanje u Kaptolskom arhivu (44), 2. Tkalčićev rad u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) (1868.-1905.) (50), 3. Tkalčićev odnos prema zagrebačkim nadbiskupima (54), 4. Nesporazum s Prvostolnim kaptolom zagrebačkim (58), Zaključak (60).

— Prilog 1. Statuta Capituli et Collegii praebendariorum Zagrabi­ensium cum decretis ecclesiae cathedralis Zagrabiensis anno 1852. recompacta. Zagrabiae 1912., str. 167-170: poglavlje: Red bogoslužja (Ordo Divinorum). Str. 61-63.

— Prilog 2. Ivan Krstitelj Tkalčić. Sbor prebendara prvostolne crkve zagrebačke, (historična razprava). Zagreb 1884., str. 136-141, poglavlje: XI. Imenik prebendara. Str. 63-67.

— Prilog 3. Popisi članova Zbora nadarbenika prvostolne crkve zagrebačke iz Šematizama Zagrebačke nadbiskupije (1867., 1870., 1895., 1905.). Str. 68-70.

Sommario: Ivan Krstitelj (Giovanni Battista) Tkalčić ( 4 maggio 1840 - 11 maggio 1905) come prebendario (9 ottobre 1867 - 11 maggio 1905), p. 71.

Nella prima parte del saggio l’autore racconta brevemente la storia del Collegio dei prebendari della chiesa metropolitana di Zagreb, sulla base del trattato di Ivan Krstitelj Tkalčić, pubblicato nel 1884, e presenta tutti gli statuti di questo Collegio. Nella seconda parte del saggio descrive l’attività di Ivan Krstitelj Tkalčić come prebendario, cioè membro del Collegio dei prebendari della chiesa metropolitana di Zagreb, dal 1867 al 1905. Nella trattazione di questo argomento, l’autore ha usato ampiamente la biografia di Tkalčić, pubblicata nel primo numero dell’annuario “Tkalčić” nel 1997.
Traduzione di Stjepan Razum.

Stjepan Kožul, Doprinos Ivana Krstitelja Tkalčića obnovi zagrebačke prvostolnice. Str. 73-126.

Sažetak (73),

Pisac u uvodnom dijelu daje povijesni prikaz višestoljetne obnove zagrebačke (prvo)stolne crkve. Značajnu ulogu u tome odigrali su zagrebački biskupi i nadbiskupi 19. stoljeća: Maksimilijan Vrhovac, Aleksandar Alagović, Juraj Haulik, Josip Mihalović i Juraj Posilović. U drugom dijelu podrobno opisuje ulogu Ivana Krstitelja Tkalčića u predpo­tresnoj obnovi prvostolnice, do 1880. godine. Njegovo poimanje čistoga sloga, u duhu sveeuropskoga povjesničkoga vraćanja izvornom gotičkom obliku crkvene građevine, odigralo je bitnu ulogu u obnovi prvostolnice, koja je uslijedila nakon potresa 1880. godine. Tada su iz prvostolnice uklonjeni brojni barokni žrtvenici, te su istaknuti gotički oblici. Tkalčić je bio osobni prijatelj graditelja Hermana Bolléa koji je proveo obnovu prema želji naručitelja: zagrebačkog nadbiskupa, Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga i posebnog Odbora za obnovu prvostolne crkve. Član tog odbora bio je i I. K. Tkalčić. Ta je obnova opisana u trećem dijelu rada, a u četvrtom dijelu pisac opisuje članove Odbora za obnovu prvostolne crkve, a to su: Andrija Jandrić, Ivan Miković, dr. Luka Rumpler, Nikola Horvat, Ivan Krstitelj Tkalčić, Franjo Gašparić, Franjo Rački i Franjo Budicki. U petom poglavlju pisac ističe suradnju i prijateljstvo između Ivana Krstitelja Tkalčića i Hermana Bolléa. Na kraju zaključuje: premda je prvostolnica osiromašena odstranjenjem barokne opreme, ona je i u svom današnjem izgledu spomenik i dokaz postojanja Zagreba tijekom tisuću godina.

1. Uvod (73), 2. Ivan Krstitelj Tkalčić i predpotresna obnova prvostolne crkve (79), 3. Tkalčić i obnova prvostolnice nakon potresa (87), 4. Prvi članovi Odbora za obnovu prvostolne crkve i njegovi predsjednici (90), 5. Ivan Krstitelj Tkalčić i Herman Bollé (102), 6. Zaključak (106), Prilozi: (108-125):

— Prilog 1. Pismo Ivana Krstitelja Tkalčića, od 3. veljače 1876., pomoćnom biskupu i predsjedniku Povjerenstva za pregled prvostolne crkve, Janku Pavlešiću. Str. 108-109.

— Prilog 2. Zapisnik prve sjednice stalnog Odbora za obnovu prvostolne crkve, od 26. veljače 1877.. Str. 110-111.

— Prilog 3. Sudbina baroknih oltara zagrebačke prvostolnice. Str. 112-121.

— Prilog 4. Imena oltara uz Klobučarićev tlocrt. Str. 122-125.

Zusammenfassung: Beitrag des Ivan Krstitelj (Johann Baptist) Tkalčić zur Renovierung der Zagreber Metropolitankirche, pp. 125-126.

In der Einleitung hat der Autor einen historischen Überblick über die mehrere Jahrhunderte dauernde Renovierung der Zagreber Metropolitan­kriche gegeben. Eine bedeutende Rolle hatten dabei die Zagreber Bischöfe und Erzbischöfe des 19. Jahrhunderts: Maksimilijan Vrhovac, Aleksandar Alagović, Juraj Haulik, Josip Mihalović und Juraj Posilović. Im zweiten Teil wird der Anteil des Ivan Krstitelj Tkalčić an der Renovierung vor dem Erdbeben, bis 1880, sehr ausführlich beschrieben. Seine Auffassung eines reinen Baustils, im Geist der alleuropäischen geschichtlichen Wieder­entdeckung der ursprünglichen gotischen Form des kirchlichen Gebäudes, war von grundlegender Bedeutung für der Renovierung nach dem Erdbeben vom Jahr 1880. Dann wurden zahlreiche barocke Altare aus der Metropolitankriche beseitigt und gotische Formen hervorgehoben. Tkalčić war der persönliche Freund des Architekten Herman Bollé, der die Renovierung nach dem Wunsch der Auftraggeber ausgeführt hat: des Zagreber Erzbischofs, Zagreber Metropolitankapitels sowie des besonderen Ausschusses für die Renovierung der Metropolitankriche. Diese Renovierung wurde beschrieben im dritten Teil und im vierten sind die Mitglieder des besonderen Auschusses für die Renovierung der Metropoli­tankriche dargestellt: Andrija Jandrić, Ivan Miković, Dr. Luka Rumpler, Nikola Horvat, Ivan Krstitelj Tkalčić, Franjo Gašparić, Franjo Rački und Franjo Budicki. Der fünfte Abschnitt wurde der Zusammenarbeit und Freundschaft zwischen Ivan Krstitelj Tkalčić und Hermann Bollé gewidmet.

Am Ende ergeht daraus die folgende Schlussfolgerung: obwohl die Metropolitankriche durch die Beseitigung der barocken Ausstattung (des Inventars) einiges verloren hat, bleibt sie auch in ihrer heutigen Gestaltung ein Denkmal und Beweis für das tausendjährige Dasein der Stadt Zagreb.

Übersetzung: Danijela Marjanić.

Stanislav Vitković, Odnos Ivana Krstitelja Tkalčića i nadbi­skupa Josipa Mihalovića. Str. 127-134.

Sažetak (127),

Autor nastoji osvijetliti lik, okolnosti imenovanja i zaslužno djelovanje kardinala Josipa Mihalovića u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Nesporazumi između nadbiskupa Mihalovića i prvostolnog prebendara Ivana Krstitelja Tkalčića nastali su, ne na crkvenom, nego na političkom području, no obojica su ih svojom plemenitošću i velikodušnošću prevladali, pa je kardinal Mihalović priznao Tkalčićeve zasluge i nagradio ga naslovom počasnoga prisjednika Nadbiskupskoga duhovnoga stola.

Nadbiskup Josip Mihalović (127), Kardinal Mihalović i prebendar Tkalčić (131), Zaključak (134).

Sommario: La relazione tra Ivan Krstitelj (Giovanni Battista) Tkalčić e l’arcivescovo Josip (Giuseppe) Mihalović, p. 134.

L’autore cerca di mettere in chiaro il personaggio, le circostanze della nomina arcivescovile e l’attività meritevole del cardinale Josip Mihalović nell’arcidiocesi di Zagreb. I disaccordi tra l’arcivescovo Mihalović e il prebendario metropolitano Ivan Krstitelj Tkalčić nacquero non nell’ambito ecclesiastico, ma nell’ambito politico, però, i due li superarono grazie alla loro nobiltà e generosità, in modo tale che il cardinale Mihalović riconobbe le benemerenze di Tkalčić e lo premiò con il titolo di assessore onorevole del Concistoro arcivescovile.

Traduzione di Stjepan Razum.

Stjepan Razum, Djela Ivana Krstitelja Tkalčića kao ishodište znanstvenih istraživanja. Str. 135-162.

Sažetak (135),

Ivan Krstitelj Tkalčić napisao je 180 radova. Najznačajniji su “Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije” (u dva sveska) i “Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba” (u 11 svezaka), u kojima je objavio isprave koje se odnose na Zagrebačku biskupiju i grad Zagreb. Povjesničari 20. stoljeća u svojim su knjigama i raspravama ova Tkalčićeva djela obilno koristili. Ovim radom pisac brojidbeno dokazuje učestalost korištenja Tkalčićevih djela. To čini raščlanjujući pisana djela Ljudevita Ivančana, Nade Klaić, Ane Deanović i Željke Čorak, Lelje Dobronić, Andrije Lukinovića i drugih. Navedeni povjesničari, oslanjajući se na Tkalčićeve knjige i rasprave u obradi nekih predmeta, koriste Tkalčićeva djela u opsegu od oko 30%, u odnosu na sva ostala korištena djela. To znači da su Tkalčićeva djela, i u odmaku od jednog stoljeća, još uvijek temeljna u obradi nekih predmeta, osobito kad se radi o Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Uvod (135), Rasčlamba povjesničkih djela (136), 1. Ljudevit Ivančan, Podatci o zagrebačkim kanonicima od godine 1193. do 1924. Zagreb 1924. (136), 2. Nada Klaić, Medvedgrad i njegovi gospodari. Zagreb 1987. (137), 3. Ana Deanović i Željka Čorak, Zagrebačka katedrala. Zagreb 1988. (140), 4. Lelja Dobronić, Biskupski i kaptolski Zagreb. Zagreb 1991. (141), 5. Lelja Dobronić, Slobodni i kraljevski grad Zagreb. Zagreb 1992. (147), 6. Andrija Lukinović, Zagreb – devetstoljetna biskupija. Zagreb 1995. (152), 7. Zagrebačka biskupija i Zagreb, 1094.-1994. Zagreb 1995. (157), 8. Miljenko Pandžić (161), Zaključak (161).

Sommario: Le opere di Ivan Krstitelj (Giovanni Battista) Tkalčić come punto di partenza delle ricerche scientifiche, p. 162.

Ivan Krstitelj Tkalčić ha scritto 180 opere, le più importanti delle quali sono Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije (Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis), in due volumi, e Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, priestolnice Kraljevine Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonske (Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae, metropolis regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae), in undici volumi. In tali opere presenta i documenti che si riferiscono alla diocesi e alla città di Zagabria. Gli storici del XX secolo hanno abbondantemente usato queste opere di Tkalčić nei loro libri e trattati. In questo articolo l’autore mostra la frequenza dei riferimenti alle opere di Tkalčić da parte di autori quali Ljudevit Ivančan, Nada Klaić, Ana Deanović e Željka Čorak, Lelja Dobronić, Andrija Lukinović ed altri. Gli storici citati, nella trattazione di alcuni argomenti, usano per circa il 30% le opere di Tkalčić rispetto alle opere di altri autori. Possiamo concludere che il frutto degli studi di Tkalčić, dopo un secolo, è ancora la base per approfondire molti argomenti, specialmente riguardo a Zagabria e alla sua arcidiocesi.

Traduzione di Ružica Razum.

Zlatko Matijević, Ivan Krstitelj Tkalčić na stranicama “(Zagrebačkoga) Katoličkog lista”. Str. 163-178.

Sažetak (163),

Ugledni hrvatski povjesničar Ivan Krstitelj Tkalčić objavio je na stranicama “(Zagrebačkoga) Katoličkog lista” trideset i osam radova. Velika se većina tih radova odnosila na povijest Zagreba i Zagrebačke biskupije. Jedna od čestih Tkalčićevih istraživačkih tema bila je slavensko bogoslužje, odnosno glagoljaštvo u Hrvatskoj. Vezujući porijeklo glagoljice i slavenskog bogoslužja uz djelovanje sv. Braće, Tkalčić je pred očima imao dalekosežni cilj ujedinjenja zapadnih i istočnih kršćana. Dovodeći davnu prošlost u suodnos sa svojim dobom, on je u đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru i njegovim nastojanjima oko ujedinjenja pravoslavnih vjernika s Katoličkom crkvom vidio novoga Sv. Metoda. Drugim riječima, hrvatski su katolici zbog povlastice korištenja slavenskog bogoslužja trebali imati odlučujuću ulogu u privođenju svih pravoslavnih Slavena vjerskom jedinstvu s Rimskom crkvom i papinstvom.

U svojim povijesnim istraživanjima Tkalčić je nastojao rekonstruirati razloge za osnutak Zagrebačke biskupije od strane mađarskog kralja Ladislava. Prema njegovu mišljenju za to su bili odgovorni hrvatski vladari koji su bili neskloni slavenskom bogoslužju, što je u konačnici dovelo do propasti hrvatske narodne dinastije i ulaska Hrvatske u državnu zajednicu s Mađarskom. Tkalčić je također, iako bez dovoljno čvrstih argumenata, držao da je mađarski kralj zajedno s prvim biskupom Duhom u Zagrebačku biskupiju uveo i slavensko bogoslužje, koje je od početka bilo ravnopravno s latinskim. Zanimljivo je da je za njega nestanak glagoljaštva iz Zagrebačke biskupije bio tijesno povezan s djelovanjem Družbe Isusove.

Svoje temeljito poznavanje srednjovjekovne povijesti Zagrebačke biskupije Tkalčić je pokazao u radovima u kojima je prikazao djelovanje njezinih biskupa od najranijih dana pa sve do kraja XV. stoljeća.

Kao ugledni član Zbora prebendara zagrebačke prvostolnice, Tkalčić je posvetio opsežan članak nastanku i djelovanju te drevne i ugledne crkvene ustanove.

Raznovrsne povijesne teme koje su se kretale od utvrđivanja lokaliteta prvotnog mjesta na kojem se nalazila zagrebačka katedrala do tiskanja crkvenih knjiga “staroga zagrebačkog obreda”, zorno svjedoče da je Tkalčić bio i ostao jedan od najboljih poznavatelja bogate prošlosti grada Zagreba i Zagrebačke biskupije.

Uvod (164), Tkalčić o podrijetlu slavenskog bogoslužja (glagoljaštva) (164), Tkalčić o osnutku Zagrebačke biskupije i slavenskom bogoslužju (glagoljaštvu) (167), Tkalčićevi prinosi za poznavanje povijesti Zagrebačke biskupije (172), Zaključak (176).

Résumé: Ivan Krstitelj (Jean-Baptiste) Tkalčić dans le Journal catholique (de Zagreb), pp. 177-178.

En feuilletant les numéros du Journal catholique (de Zagreb), on va retrouver 38 articles sortis de la plume de l’historien croate distingué, Ivan Krstitelj Tkalčić. La plupart d’eux concerne l’histoire de Zagreb et de son évêché. La liturgie en langue slave, i. e. la tradition glagolitique en Croatie, constituait l’un des sujets de recherche favoris de Tkalčić, qu’il abordait avec la plus grande assiduité. En rapprochant l’origine de l’écriture glagolitique et de la liturgie en langue slave de l’activité des Saints frères (saint Cyrille et saint Méthode), Tkalčić avait sous les yeux un but à longue portée, à savoir celui de l’union des chrétiens d’Occident avec leurs confrères en Orient. En mettant en relation une histoire ancienne et son époque contemporaine, il considérait l’évêque de Djakovo, Josip Juraj Strossmayer, et les efforts que ce dernier entreprenait au sujet de l’union des fidèles orthodoxes avec l’Eglise catholique tels une incarnation de saint Méthode et de son activité progressiste. En d’autres mots, grâce au privilège d’utilisation de la langue slave dans leur liturgie, les catholiques croates devaient jouer un rôle décisif dans le processus de ramener tous les Slaves de profession orthodoxe à l’unité religieuse avec l’Eglise romaine et la papauté.

Dans ses recherches historiques Tkalčić a essayé de reconstruire les raisons pour la fondation de l’Evêché de Zagreb par le roi hongrois Ladislas. La responsabilité pour le fait que le fondateur de l’Evêché de Zagreb fût le roi hongrois revenait, selon Tkalčić, à la disposition des souverains croates, peu favorables à la liturgie en langue slave, ce qui a enfin résulté dans la chute de la dynastie nationale et dans l’entrée de la Croatie dans la communauté étatique avec la Hongrie. Tkalčić était également d’avis, bien qu’en fondant son opinion sur peu d’arguments solides, que c’était le roi hongrois qui avait, ensemble avec le premier évêque de Zagreb, Duh, introduit dans la pratique ecclésiastique la liturgie en langue slave, qui jouissait dès le début d’un statut d’égalité avec la liturgie latine. Il est intéressant de remarquer ici que, pour Tkalčić, la disparition de la tradition glagolitique de l’Evêché de Zagreb était étroitement liée à l’activité de la Compagnie de Jésus.

Quant à sa profonde compétence en matière d’histoire médiévale de l’Evêché de Zagreb, Tkalčić l’a déployée dans les oeuvres où il a présenté l’activité de ses évêques depuis les origines de l’évêché jusqu’au XVe siècle.

En sa qualité de membre distingué du Corps des prébendiers de la cathédrale de Zagreb, Tkalčić a consacré un long article à la fondation et l’activité de ce vieux et éminent établissement ecclésiastique.

Les différents sujets historiques auxquels il s’est consacré et qui couvrent un vaste champ thématique s’étendant des sujets tels que l’établissement du site de l’emplacement primitif de la cathédrale de Zagreb jusqu’à l’impression des livres ecclésiastiques «de vieux culte de Zagreb» témoignent, d’une façon inéquivoque, que Tkalčić était et qu’il est resté jusqu’à nos jours, l’un des meilleurs connaisseurs de la riche histoire de la ville de Zagreb et de son évêché.

Traduit par Jelena Puškarić.

Josip Barbarić, Doprinos Ivana Krstitelja Tkalčića povjesnici Zagrebačke nadbiskupije (Povjestni spomenici Zagre­bačke biskupije, 2 sv.). Str. 179-195.

Sažetak (179),

Ivan Krstitelj Tkalčić sastavio je i objavio dvije knjige “Povjestnih spomenika Zagrebačke biskupije” u kojima je objavio isprave iz 12. i 13. stoljeća (1873.), te ‘Sbornik prava i povlastica Zagrebačkoga kaptola’ u kojemu se nalaze isprave iz 14. stoljeća (1874.). Te knjige predstavljaju temelj za upoznavanje najranije povijesti Zagrebačke nadbiskupije. Zbog svoje važnosti zaslužuju da i nakon više od 125 godina budu ponovno prikazane današnjem naraštaju.

Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije XII. i. XIII. stoljeća, knjiga prva, Zagreb 1873. (179), Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije, knjiga druga, Zagreb 1874. (182), Zaključno (194).

Sommario: Il contributo di Ivan Krstitelj (Giovanni Battista) Tkalčić alla storiografia dell’arcidiocesi di Zagreb (Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, in due volumi), p. 195.

Ivan Krstitelj Tkalčić ha composto i due volumi dell’opera Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije (Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis), nei quali ha pubblicato i documenti del Trecento e Quattrocento (1873), come anche il ‘Codice dei diritti e privilegi del Capitolo di Zagreb’ con i documenti del Cinquecento (1874). Questi volumi sono fondamentali per la conoscenza della più remota storia dell’arcidiocesi di Zagreb. Per la loro importanza, i volumi, anche dopo più di 125 anni, meritano di essere nuovamente presentati alla generazione odierna. È proprio questo ciò che fa l’autore con il suo saggio.

Traduzione di Stjepan Razum e Ružica Razum.

Marija Buzov, Ivan Krstitelj Tkalčić kao arheolog. Str. 197-228.

Sažetak (197),

Ivan Krstitelj Tkalčić službovao je kao duhovni pomoćnik u Sisku tijekom pet godina (1862.-1867.). U tom je razdoblju proučavao povijest staro­rimskoga Siska, kako na temelju pisanih knjiga, tako i na temelju arheoloških nalaza koje je on našao i prikupio. O svojim istraživanjima objavio je nekoliko rasprava: “Grad Sisak”, “Crta o bivšoj sisačkoj biskupiji”, “Sisačke starine u pogibelji”, “Rieč o godini Kvirinove smrti” i “Tri nova obretena rimska groba u Sisku”, te je napisao povjesničku pripovijest “Severila ili slika iz progonstva kršćanah u Sisku”. Po navedenim djelima, osobito po ozbiljnosti u raščlambi i zaključivanju, Tkalčić spada među zaslužne i istaknute arheologe naše hrvatske kulturne povijesti.

Uvod (197), Tkalčićeva služba u Sisku (197), Tkalčićevo pisanje o Sisku (198), Zaključak (222), Bibliografija (223).

Sommario: Giovanni Battista Tkalčić archeologo, pp. 226-228.

Tra i protagonisti della storia culturale croata importanti per lo sviluppo dell’archeologia bisogna includere anche Giovanni Battista Tkalčić, un prete che passò cinque anni a Sisak come vicario. Il suo impegno significativo nella grande parrocchia di Santa Croce e l’insegnamento di catechismo nelle scuole locali non gli impedirono di occuparsi delle antichità e di creare una bella collezione numismatica. Il suo soggiorno a Sisak gli permise di comprendere in un modo più chiaro l’immagine della antica Siscia (Sisak). Tkalčić seguì in modo sistematico la letteratura in lingue straniere sulle antichità romane, si occupò di storia romana, studiò la vita domestica e familiare romana, i reperti e monumenti romani di Sisak e lo sviluppo della cultura romana in Croazia.

In un quaderno speciale di dodici fogli, intitolato Musaeum Sisciense seu Collectio monumentorum, nummorum veterum et aliarum historiam Romanorum illustrantium antiquitatum, collectum per Ioannem Tkalčić cooperatorem Sisciensem, Tkalčić annottava e disegnava i monumenti romani trovati a Sisak. Regalò alcune iscrizioni su pietra e mattoni al Museo archeologico di Zagabria, come testimonia l’archivio del Museo (Archivio del Museo archeologico, scatola 10).

Il frutto delle sue ricerche sulle antichità romane di Siscia e sulla vita dei primi cristiani furono una serie di articoli ed il primo romanzo storico croato: Sulla città di Sisak, Note sull’antico vescovado di Sisak, Le antichità di Sisak in pericolo, Una parola sull’anno della morte di Quirino, Tre nuove sepolture romane a Sisak ed il racconto storico Severila, o un’immagine delle persecuzioni dei cristiani a Siscia.

Tkalčić trovava intollerabile la scarsa attenzione per le antichità in Croazia e così nel 1866 pubblicò Severila, con lo scopo principale di attirare l’attenzione del paese sulla conservazione dei monumenti antichi. La premessa al racconto spiega la preparazione di Tkalčić per la stesura del racconto, mentre il racconto stesso rivela la ricca immaginazione e la buona preparazione dell’autore.

Sulla data della fondazione del vescovado di Siscia non esistono dei dati sicuri, anche se la questione è a grandi linee risolta. Nella serie di articoli Note sull’antico vescovado di Sisak Giovanni Battista Tkalčić proponeva “di trovare nei monumenti paleocristiani di Sisak una chiave per la soluzione della questione”, cosciente nello stesso tempo che “tali monumenti paleocristiani non si sono preservati in un grande numero fino ad oggi”. Gli artefatti paleocristiani di Sisak noti a Tkalčić erano una stele con il monogramma di Cristo, eretta da un certo Victorinus in onore de sua moglie, il sarcofago di Severila, la lampada con la croce e forse il monumento di Gaudienzio.

Il numero dei monumenti paleocristiani non cambiò molto dai tempi di Tkalčić, mentre aumenò la mole del materiale archeologico. La lampada con la croce non è più identificabile in quanto nel fondo del Museo archeologico di Zagabria esistono numerose lampade del genere, così come al Museo civico di Sisak. Tkalčić scriveva anche sulla fondazione del vescovado di Sisak, sul martirio del vescovo Quirino e sull’attività degli altri vescovi di Sisak a lui noti.

In particolare bisogna sottolineare che Tkalčić regalò alcuni monumenti di Sisak al Museo nazionale di Zagabria, e ne descrisse diversi in Appendice a Severila, mentre alcune sue trascrizioni furono pubblicate in CIL.

Nella premessa a Severila Tkalčić discute anche la questione della zecca di Siscia. Parla anche della propria collezione, nella quale si trovavano monete del periodo dal secondo triumvirato fino agli imperatori Teodosio ed Arcadio, trovate a Sisak. Tkalčić suppone che Siscia avesse una propria zecca durante il regno dell’imperatore Diocleziano in base alle monete di Diocleziano fabbricate e trovate a Sisak ed alla storia che insegnava che sotto imperatore la Pannonia fu riformata e che lo stesso la visitava volentieri. In base ai ritrovamenti più recenti, oggi sappiamo che la zecca a Siscia fu fondata sotto l’imperatore Galieno (253-268), mentre la sigla SIS sulle monete di detta zecca cominciò ad apparire regolarmente dal periodo di Diocleziano (284-305), fatto sottolineato dallo stesso Tkalčić.

Un’altra questione sollevata da Tkalčić fu anche la fondazione della colonia Siscia. Secondo le sue ricerche la colonia fu fondata dall’imperatore Tiberio, mentre le nuove ricerche rivelano che la città di Siscia diventò una colonia ai tempi dei Flavii – colonia Flavia Siscia (CIL III 3951, 4471), probabilmente durante il regno di Vespasiano (69-79). Vespasiano vi mandò i veterani della flotta ravennate come compenso per aver aderito al suo partito durante la guerra civile dell’anno 69. L’imperatore Settimio Severo (193-211) doveva la propria carriera e la vittoria alle legioni e alle città della Pannonia. Carnuntum e Aquincum furono innalzati al rango di colonia nel 194, mentre la colonia Siscia ebbe il nome di Septimia – CIL III 4193 – Colonia Septimia Siscia Augusta, ovvero Colonia Septimia, già dai tempi di Vespasiano. Tkalčić discusse anche sull’immigrazione dei nuovi abitanti a Siscia.

Della fama di Tkalčić come conoscitore delle antichità di Sisak parla specialmente l’episodio del monumento sepolcrale del trentenne Egnatuleio Florentino, trovato nel 1873 in una casa di proprietà ecclesiastica a Ribnjak (in Zagreb), come racconta Josip Brunšmid. Questo monumento fu regalato dal capitolo arcivescovile zagabriense al Museo nazionale, ma la sua supposta provenienza da Sisak non fu provata da Tkalčić.

Concludendo, riteniamo che sia opportuno parlare di Giovanni Battista Tkalčić come archeologo, in quanto la sua conoscenza della storia e della letteratura dell’epoca furono ad un livello molto alto, come provato dalle sue opere scritte. Nelle sue opere su Sisak e nell’appendice del racconto Severila riportò delle iscrizioni notevoli per la storia e topografia della romana Siscia, e annotò e regalò al Museo nazionale degli importanti reperti. La sua opera è una buona base per nuove ricerche.

Oggi possiamo ritenerci fortunati che a Sisak soggiornò un personaggio di tale rilievo le cui opere sono alle basi della conoscenza dell’antica Siscia. Purtroppo il suo soggiorno in città ebbe una durata limitata, che gli impedì di riportare altri dati preziosi su questa importante e speciale città.

Ante Sekulić, Prinosi Ivana Krstitelja Tkalčića povijesti hrvatskih pavlina. Str. 229-257.

Sažetak (229),

Sadržaj rada je razmišljanje o tri Tkalčićeve rasprave o hrvatskim pavlinima koje su objelodanjene krajem XIX. stoljeća. Sve tri rasprave se najčešće spominju u svim povijesnim prikazima pavlinske djelatnosti na hrvatskom narodnom području. U ovom cjelovitom radu tri su dijela: o samostanu u Dubici, o pavlinima u Strezi, te o pavlinskom školstvu u nas. Poslije zaglavnih misli zabilježena je i literatura.

Pristupne misli (229), I. Pavlinski samostan u Dubici (230), 1. Srednjovjekovna, bosanska Dubica (232), 2. Pavlini u Dubici (234), 3. Propast pavlinskog samostana (237), 4. Dodatak (240), A) Popis priora pavlinskoga dubičkog samostana. (240), B) Popis posjeda dubičkog samostana (241), C) Popis crkava i župa koje se spominju u ispravama dubičkoga pavlinskog samostana (241), II. Pavlini u Strezi (241), III. O pavlinskim školama u nas (245), Zaglavne misli (253), Literatura (254).

Zusammenfassung: Die Beiträge von Ivan Krstitelj Tkalčić zur Geschichte der kroatischen Pauliner, p. 257.

Summary: The contribution of Ivan Krstitelj Tkalčić to the history of the croatian paulist fathers, p. 257.

This paper presents the reflection on three treatises composed by Ivan Krstitelj Tkalčić on the Croatian Paulinist Fathers, which were published at the end of the 19th century. These three treatises have proven the most cited studies in all historical accounts dealing with the Paulinist work in the area inhibited by the Croatian people. The work consists of three parts: The first one deals with the the Dubica monastery, the second one with the Paulist Fathers in Streza and the third one with the Paulist educational system in Croatia. The main ideas are followed by the bibliography.

Zoran Grijak, Doprinos Ivana Krstitelja Tkalčića istraživanju dubrovačke povijesti. Str. 259-272.

Sažetak (259),

Pisac je prikazao rezultate rada Ivana Krstitelja Tkalčića u dubrovačkim arhivima 1875. godine, objavljene u knjižnom nizu “Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium” 1879. i 1882. godine. Upozorio je na činjenicu da su Tkalčićevo temeljito poznavanje dubrovačke povijesti te njegovo posvjedočeno hrvatsko rodoljublje 1898. potaknuli ugledne Dubrovčane da mu se obrate s molbom da napiše povijesnu raspravu za kalendar “Sveti Vlaho”, koji su namjeravali pokrenuti radi opovrgavanja tvrdnji o srpskoj pripadnosti Dubrovnika, dubrovačkog okružja i južne Dalmacije. U obraćanju uglednih Dubrovčana Tkalčiću pisac nalazi svjedočanstvo o snažnoj povezanosti hrvatskog juga i sjevera potkraj 19. stoljeća, te zajedničkim pregnućima za političkim povezivanjem u jedinstvenu hrvatsku državu unutar preustrojene Austro-Ugarske Monarhije.

Uvod (259), Dva putovanja u Dalmaciju (1873. i 1875.) (260), Istraživanje u Dubrovniku (1875.) (260), Zadržavanje u Splitu (1875.) (265), Molba Dubrovčana Tkalčiću (1898.) (265), Srpska presizanja za Dubrovnikom (266), Zaključne misli (270), Prilog: Pismo Frane Supila i drugih – Ivanu Krstitelju Tkalčiću, Dubrovnik, 9. svibnja 1898. (271-272).

Summary: Ivan Krstitelj Tkalčić's contribution towards research of the Dubrovnik history, p. 272.

The author researched the contribution of Ivan Tkalčić of the Dubrovnik history during the second half of the 19th century. He drew the attention that Tkalčić spent two months in Dubrovnik archives and that he transcribed many valuable documents deposited there. All Tkalčić’s researched works with regard to Dubrovnik history were edited in the Yugoslav Academy of Sciences and Art – Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium in 1879 and 1882. Tkalčić’s utter knowledge of the Dubrovnik history and his Croatian patriotism were not unknown to his contemporaries. In 1898 the Dubrovnik distinguished men: Antun Liepopili, Frano Supilo, Antun Krespi and Jozo Spasoje Fattori invited Tkalčević to write a treatise for the calendar Sveti Vlaho (St. Blaise). The goal for this was in fact – to disprove allegations of the serbian national propaganda that Dubrovnik belongs to them. These ideas portraied in the Dubrovnik calendar, the main reason being to prove that Dubrovnik is an integral part of Croatia. Even though, calendar was never printed, and Tkalčić’ treatise for that calendar never was found. Overall circumstances with regard to Tkalčić’ discourse for that calendar and his research for two months in Dubrovnik archives and intention of the Dubrovnik distinguished men to invite hi there laid in the fact to show that he with his scientific contribution of the authenticity that Dubrovnik and its surroundings and Southern Dalmatia belongs to Croatia. This is a witness of the connection of the South and North at the end of 19th century. It is a witness of the united efforts of linkage into one Croatian state within the restructured Austro-Hungarian Monarchy.

Translated by s. Anđelita Šokić.

Zvonimir Kurečić, Ivan Krstitelj Tkalčić o slavenskom bogoslužju u Hrvatskoj. Str. 273-286.

Sažetak (273),

Članak sažimlje ljubav i zauzimanje Ivana Krstitelja Tkalčića za ponovno uvođenje slavenskoga bogoslužja u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Hrvatskoj, a temelji se na njegovoj knjizi “Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj” (Zagreb 1904.). Najprije se govori o slavenskom bogoslužju i o slavenskoj misiji Sv. Ćirila i Metoda. Najveći dio posvećen je slavenskom bogoslužju u Hrvatskoj i posebno u Zagrebačkoj biskupiji. Opisan je novi i noviji pokret za ponovnim uvođenjem slavenskoga bogoslužja po rimskom obredu u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a popisane su i slavenske liturgijske knjige. Na kraju se daje zaključak s današnjega gledišta.

1. Uvod (273), 2. Ivan Krstitelj Tkalčić: Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj (274), 2.0. Bogoslužje i bogoslužni jezici (274), 2.1. Slavenski se jezik uvodi u bogoslužje, odobrava se, potvrđuje i svečano posvećuje (275), 2.2. O slavenskom bogoslužju u Hrvatskoj uopće (277), 2.3. Slavensko bogoslužje u Zagrebačkoj biskupiji (278), 2.4. Novi i najnoviji pokret za uspostavu slavenskoga bogoslužja u Zagrebačkoj biskupiji (279), 2.5. O slavenskim bogoslužnim knjigama (281), 2.6. Zaključak Ivana Krstitelja Tkalčića (282), 3. Zagrebački prebendari glagoljaši (283), 4. Zaključak: Tkalčićeva ljubav prema slavenskom bogoslužju (283).

Sommario: Ivan Krstitelj (Giovanni Battista) Tkalčić e la liturgia slava in Croazia, p. 286.

L’articolo riassume l’amore e l’impegnamento di Ivan Tkalčić riguardo alla nuova introduzione della lingua slava nella liturgia di rito latino nell’arcidiocesi di Zagreb e nella Croazia nell’Ottocento. Come testo di base serve il suo libro “Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj” (La liturgia slava in Croazia), Zagreb 1904. Per primo si parla sulla liturgia slava e sulla missione slava dei santi Cirillo e Metodio. La più grande parte è dedicata alla liturgia nella lingua slava in Croazia e specialmente nell’arcidiocesi di Zagreb. E’ stato descritto il nuovo movimento per la ripetuta introduzione della lingua slava nella liturgia di rito latino nell’arcidiocesi di Zagreb. Sono elencati anche i libri liturgici nella lingua slava di rito latino. Alla fine si pone un riassunto dal punto di vista odierno.

Traduzione di Zvonimir Kurečić.

Ivan Šaško, Povijesno-umjetničko i bogoslužno vrjednovanje obnove prvostolnice, osobito s obzirom na udio Ivana Krstitelja Tkalčića u toj obnovi. Str. 287-313.

Sažetak (287),

U članku se, osobito na temelju odnosa prema liturgijskim postulatima i liturgijskoj teologiji – tj. prema onomu što se često u povijesno-umjetničkome pristupu zanemaruje ili ispušta – vrjednuje obnova zagrebačke prvostolnice od prije nešto više od stotinu godina, u svjetlu razmišljanja i utjecaja Ivana Krstitelja Tkalčića. Pisac pokazuje da su i pri toj obnovi radovi polazili od teoloških i liturgijskih, a ne samo umjetničkih zadanosti određenoga vremena, izražavajući ujedno crkvenu samosvijest zajednice koja je poticala ili potiče gradnju i obnovu crkava. Tkalčićevo djelo i nastojanje u članku se aktualizira, tako da se posvješćuju jednaka ili slična pitanja onima iz doba traženja tzv. čistoga (gotičkoga) stila, što je naročito vezano uz Tkalčića. Pokušava se osvijetliti konkretno pitanje čuvanja slojevitosti povijesnih bogatstava u sučeljenosti s novim odrednicama koje zahtijeva narav liturgijskoga slavljenja.

Pisac članka ocrtava najprije kontekst i okvir u koji valja smjestiti događanja i uvjetovanosti vezane uz zagrebačku prvostolnicu tijekom povijesti, zadržavajući se na liturgijskim odrednicama pojedinoga gradi­teljskoga stila, od gotike do 19. st. Zatim sažeto donosi Tkalčićeva viđenja, da bi iz njih izronila pitanja vezana uz zahvate unutar liturgijskoga prostora tijekom posljednje sveobuhvatne obnove. Svoja razmišljanja, ne zaboravljajući u retrospektivi ni perspektivu, pisac se usredotočuje osobito na nosive elemente: oltar, svetohranište, biskupsku katedru (ostavljajući neobrađenim pitanje ambona, kao veliku temu kojoj se može pristupiti na temelju analogije s drugim prostornim elementima). U zadnjemu dijelu približena je kriteriologija Drugoga vatikanskoga sabora, kao mjerodavna u sadašnjosti i polazište za neku novu obnovu koju pisac smatra nužnom, budući da je razvidno koliko je pomaka, preinaka, nadahnuća pokrenulo vrijeme u kojemu je obred ostao u svojoj biti nepromijenjen, dok se danas ne vidi snaga cjelovitoga gledišta, koja bi morala izrasti iz promijenjene obredno-slavljeničke paradigme.

Retrospektiva radi perspektive (288), Kontekst (289), Gotika (290), Renesansni antropocentrizam (291), Zbog čega je važan barok? (292), Rimska liturgija u doba prosvjetiteljstva (294), Restauracija i doba uzmaka ‘kršćanske umjetnosti’ (296), Zagrebačka prvostolnica u očima Ivana Krstitelja Tkalčića (298), Zahvati koji ostavljaju pitanja (301), Nosivi elementi tadašnje obnove koji vode prema zaključcima (303), Svetohranište (303), Oltar (305), Biskupska katedra (306), Tkalčićeve dvojbe i razmišljanja protegnuta na današnjicu (306), Međuzavisnost liturgijskih sastavnica (307), Složeno pitanje vezano uz ‘prezbiterij’ (308), Kriteriologija na primjeru biskupske katedre (308), Nedovršenosti koje izazivaju i obvezuju (309).

Résumé: Evaluation historico-artistique et liturgique du renouvellement de la cathédrale de Zagreb, considérée notamment à la lumière de la contribution qu’y a apportée Ivan Krstitelj Tkalčić, pp. 312-313.

Dans l’article on essaye d’évaluer, notamment en vertu de la relation envers les postulats et la théologie liturgiques, i. e. envers ce qui est souvent négligé ou contourné dans l’approche historico-artistique, le renouvellement de la cathédrale de Zagreb, entrepris il y a plus de 100 ans. L’effort analytique auquel s’adonne l’auteur s’effectue notamment à la lumière des réflections et des influences d’Ivan Krstitelj Tkalčić sur le processus dudit renouvellement. L’auteur du texte tient à nous démontrer qu’à l’occasion du renouvellement en question, de même que lors de ceux entrepris auparavant, les travaux ont pris pour point de repère les déterminations théologiques et liturgiques, et non seulement celles relevant du monde des arts, d’une période donnée, en exprimant à la fois la conscience ecclésiastique de la communauté qui incitait, ou l’incite, pour rester au présent, le renouvel­lement et la construction des églises. L’œuvre et les efforts de Tkalčić sont actualisés par l’article, de façon que le texte met en lumière les questions identiques ou semblables à celles qui étaient à l’ordre du jour à l’époque de la recherche d’un soi-disant pur style (gothique), ce qui est tout particulièrement lié à l’activité de Tkalčić. Dans l’article on essaye d’élucider une question concrète: celle de la conservation de la complexité des richesses historiques lorsqu’elles se trouvent confrontées aux nouvelles déterminations exigées par la nature de la célébration liturgique.

L’auteur esquisse d’abord le contexte et le cadre où il faut placer les événements et les conditions liées à la cathédrale de Zagreb à travers l’histoire, en s’attardant davantage aux déterminations liturgiques de chaque style architectural, du gothique à ceux en règne au 19e siècle. S’ensuit un bref recensement des réflections de Tkalčić, d’où surgissent les questions liées aux interventions à l’intérieur de l’espace liturgique, entreprises lors du dernier renouvellement global de la cathédrale. Dans ses considérations relevant de la retrospective, n’oubliant tout de même pas la perspective, l’auteur se concentre notamment sur les structures portatives: l’autel, le tabernacle, la chaire épiscopale (en laissant de côté le sujet d’ambon, comme un vaste sujet qui peut être abordé en vertu de l’analogie avec d’autres éléments de l’espace). Dans la dernière partie du texte l’auteur nous rend plus abordable la critériologie du Second Conseil du Vatican, comme compétente dans l’époque contemporaine et représentant également un point de départ pour quelque autre renouvellement à venir, que l’auteur considère d’ailleurs nécessaire, puisqu’il est évident combien de progrès, de changements et d’inspiration sont dus à une époque où le culte a su rester, dans son essence, inchangé, tandis qu’aujourd’hui l’on a des difficultés à voir la force d’un regard tout englobant, laquelle force devrait surgir d’un paradigme de célébration liturgique changé.

Traduit par Jelena Puškarić.

RASPRAVA. Str. 315-318.

Ivan Tkalčić i Sisak (Lojzo Buturac). Str. 315-317.

Pitanje smještaja Kvirinove crkve i rimskoga ‘foruma’ (Marija Buzov). Str. 317-318.

TISAK O ZNANSTVENOME SKUPU. Str. 319-326.

IKA/Željka Zelić, Znanstveni skup: Život i djela Ivana Krstitelja Tkalčića (1) . Str. 319-323.

IKA/Željka Zelić, Drugi dio znanstvenoga skupa o Tkalčiću. Str. 323.

Branimir Stanić, Povijesno je uskrsnuo Zagreb. Str. 324-326.

Stjepan Razum, Rad Odbora za pripremu znanstvenoga skupa o 100. obljetnici smrti Ivana Krstitelja Tkalčića, “Život i djela Ivana Krstitelja Tkalčića”. Str. 327-337.

Odluka Skupštine društva “Tkalčić” (327), Priprema znanstvenoga skupa (327), Provedba odlukâ Upravnog odbora (329), Sjednica članova Upravnog odbora i Odbora za pripremu (330), Bliža priprema znanstvenoga skupa (332), Održavanje znanstvenoga skupa (335), Medijsko praćenje znanstvenoga skupa (336), Zaključno izvješće o znanstvenom skupu (337), Priprema zbornika radova (337).

Popis svjetlopisa. Str. 339.

Kazalo osoba, mjesta i pojmova. Str. 341-391.

Pregled sadržaja. Str. 393-397.

Naručbenica

tkalcic_zbornikŽivot i djela Ivana Krstitelja Tkalčića. 
Zbornik radova znanstvenoga skupa o 100. obljetnici smrti Ivana Krstitelja Tkalčića “Život i djela Ivana Krstitelja Tkalčića”, Zagreb, 24. svibnja 2005. 
Uredio Stjepan RAZUM.

Zagreb, 2006.
398 stranica.

cijena: 200 kn (+odpremnina)

Ime i prezime / Naziv pravne osobe *

Ulica i kućni broj *

Mjesto *

Poštanski broj *

Država *

Telefon *

GSM

E-adresa

Broj primjeraka *

* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!


Ključne riječi: