Stjepan KOŽUL
Znameniti Jurići porijeklom iz Starih Pavljana kod Bjelovara.

knjiga_juriciPodnaslov: Službenik Ivan Ev. Jurić (*1843. †1919.), kći književnica Marija Jurić Zagorka (*1873. †1957.), učitelj Martin Jurić (*1873. †1957.) i svećenik Mijo Jurić (*1883. †1961.).
Niz: Radovi, knjiga 23. Zagreb 2011.

Stjepan KOŽUL
Znameniti Jurići porijeklom iz Starih Pavljana kod Bjelovara.
Podnaslov: Službenik Ivan Ev. Jurić (*1843. †1919.), kći književnica Marija Jurić Zagorka (*1873. †1957.), učitelj Martin Jurić (*1873. †1957.) i svećenik Mijo Jurić (*1883. †1961.).
Zagreb, 2011., 254 stranica.
ISBN 978-953-6729-34-0
Cijena: 200,00 kuna.

Pregled sadržaja:

Ocjena rukopisa (1.) (dr. Agneza Szabo), str. 5-8.

Ocjena rukopisa (2.) (mr. Anđelko Koščak), str. 8-9.

0. Uvod, str. 10.

1. Književnica i novinarka Marija Jurić Zagorka (*Negovec u župi Rakovec, 2. III. 1873. †Zagreb, 30. XI. 1957.), str. 11-134.

1.1. Zagorkini roditelji, str. 19-78.

1.1.1. Otac Ivan Ev. Jurić (*Stari Pavljani, 16. XI. 1843. †Lužnica, 13. X. 1919.), str. 19-20.

1.1.1.1. Školovanje Ivana Ev. Jurića, str. 20-24.
1.1.1.2. Prijatelji i dobročinitelji Ivana Ev. Jurića, str. 24-40.

1.1.1.2.1. Nadučitelj Martin Kuček (*Stara Ploščica, 1811. †Vrabče, 8. VIII. 1878.) i supruga mu Agata, rođena Tičarić (*Stara Ploščica, 1815. †Vrabče, 10. X. 1895.), str. 25-29.
1.1.1.2.2. Svećenik Ivan Krst. Kuček (*Pitomača, 31. V. 1837. †Vrabče, 14. V. 1906.), str. 29-30.
1.1.1.2.3. Svećenik Blaž Švinderman (*Bjelovar, 30. I. 1842. †Zagreb, 31. X. 1915.), str. 30-35.
1.1.1.2.4. Svećenik Miroslav (Friderik) Crkvenac (*Berek, 8. III. 1845. †Samobor, 2. V. 1919.), str. 35-36.
1.1.1.2.5. Grof Ivan Nepomuk III. Erdedski (*1794. †1879.) i obitelj baruna i bana Levina Raucha (*Lužnica, 6. X. 1819. †Lužnica, 25. VIII. 1890.), str. 36-40.
1.1.1.2.6. Važni zaključci, str. 40-45.

1.1.2. Majka Josipa Jurić, rođena Domin (*Samobor, 12. III. 1844. †bolnica Vrapče, 16. XII. 1923.), str. 45-48.

1.1.2.1. Prijatelji Josipe Jurić, rođene Domin, str. 48-61.

1.1.2.1.1. Učitelj Vinko Brlek (Berlek) (*Brlekovo, krš. 19. X. 1830.), str. 50-51.
1.1.2.1.2. Učiteljica Elizabeta Brlek, rođana Valdec (*Varaždin, 28. XI. 1836. †Varaždin, 26. III. 1905.), str. 51-53.
1.1.2.1.3. Stjepan Valdec (*Varaždin, 18. studenoga 1829. †Varaždin, 12. lipnja 1921.), župnik u Rakovcu (1860.-1878.), str. 53-59.
1.1.2.1.4. Stjepan Vukovinski (Samobor, 21. X. 1855. †Krapina 13. II. 1925.), župnik u Krapini (1898.-1925.), str. 60-61.

1.1.3. Upoznavanje i vjenčanje Zagorkinih roditelja, i zajednički život u Negovcu, Golubovcu, Lužnici, Šenjugovu i Krapini do 1900. godine, str. 62-72.

1.1.3.1. Boravak u Negovcu od 1873. do 1875. godine, str. 63-64.
1.1.3.2. Boravak u Golubovcu od 1875. do 1876. godine, str. 64-65.
1.1.3.3. Boravak u Lužnici od kraja 1876. do 1886. godine, str. 65-69.
1.1.3.4. Boravak Jurićevih u Šenjugovu od početka 1886. do 1895. godine, str. 69-70.
1.1.3.5. Boravak u Krapini od 1895. do 1900. godine, str. 70-82.

1.1.4. Djeca Ivana Ev. Jurića i Josipe, rođene Domin, str. 72-78.

1.2. Zagorkin životni put od Negovca 1873. do Zagreba 1896. godine, str. 78-134.

1.2.1. Škole u koje je Zagorka polazila, str. 78-99.

1.2.1.1. Početna škola u Lužnici, str. 79-80.
1.2.1.2. Pučka škola u Rakovcu, str. 81-82.
1.2.1.3. Zagorkini učitelji i vjeroučitelj u Rakovcu, str. 82-89.
1.2.1.4. Zagorka u školama kod sestara milosrdnica u Zagrebu, str. 89-94.
1.2.1.5. Događaji i osobe koje Marija Jurić Zagorka osobito pamti iz škole u Zagrebu, str. 95-99.

1.2.2. Zagorkina udaja 1890. i boravak u Mađarskoj, str. 99-108.
1.2.3. Tko je Zagorkin ujak u Srijemskoj Mitrovici?, str. 108-123.
1.2.4. Zagorkin povratak u Zagreb, izbori 1897. godine, život u Zagrebu do smrti 1957. godine, str. 123-130.
1.2.5. Treba razlučiti činjenice od poruke, str. 131-134.

2. Učitelj i orguljaš Martin Jurić (*Stari Pavljani, 12. XI. 1873. †bolnica Bjelovar/Stari Pavljani, 13. V. 1957.), str. 135-153.

2.1. Učitelj i orguljaš u Taborskom (1897.-1926.), str. 138-144.
2.2. U Zagrebu i Starim Pavljanima, str. 144-145.
2.3. Supruga učitelja Martina Jurića – Josipa Jurić, rođena Horvatić (*Tuhelj, 21. X. 1861. †Zagreb, 9. I. 1945.), str. 145-148.
2.4. Martinova i Josipina djeca, str. 148-153.

2.4.1. Vladimir (Ladislav) Jurić (*Ladislav, 30. I. 1897. †Zagreb, 31. XII. 1926.), str. 148-150.
2.4.2. Aurel Jurić (*Taborsko/Hum na Sutli, 22. I. 1898. † Zagreb, 25. I. 1965.), str. 150-153.
2.4.3. Dvije istoimene kćerke Marija Zora Jurić, str. 153.

3. Svećenik Mijo Jurić (*Stari Pavljani, 27. IX. 1883. †Salzburg, 29. I. 1961.). Osvrt na njegov život u iseljeništvu (1945.-1961.), str. 154-208.

3.1. Prikaz životnoga puta do 1945. godine, str. 154-161.
3.2. Svećenik Mijo (Mihael) Jurić u izbjeglištvu u Austriji, str. 161-171.

3.2.1. Kod časnih sestara elizabetinki u Schloss Rosenbichl kod Feistriz-Pulst od svibnja 1945. do rujna 1951. godine, str. 171-176.
3.2.2. U izbjegličkim logorima Spittal na Dravi i St. Martin kod Villacha od listopada 1951. do prosinca 1952. godine, str. 176-177.
3.2.3. U Kronburgu kod Zamsa i Innsbrucku od prosinca 1952. do 1954. godine, te u Salzburgu od 1954./1955. do 1961.godine, str. 177-178.
3.2.4. Dopisba i ostavština Mije Jurića u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu, str. 178-190.
3.2.5. Glasnik Srca Isusova i Marijina o Gospinu triumfu u izbjegličkim logorima Štajerske, Koruške, Tirola i Gornje Austrije, str. 191-200.
3.2.6. Glasnik Srca Isusova i Marijina o Miji Juriću, str. 200-206.

3.2.6.1. Zlatna misa u Salzburgu, str. 200-201.
3.2.6.2. Smrt i pogreb u Salzburgu, str. 201-206.

3.3. Konačno, počinak u Hrvatskoj, str. 206-207.
3.4. Zaključne misli, str. 207-208.

4. Zaključni sažetak, str. 209-211.

U ovoj raspravi, u tri poglavlja, donio sam dopune i nove pojedinosti vezane uz svoju predhodnu raspravu o hrvatskoj novinarki i književnici Mariji Jurić Zagorki (*1873. †1957.) i Jurićima iz župe Nevinac kod Bjelovara. Predhodna rasprava, objavljena je u godišnjaku “Tkalčić” (12./2008., br. 12, str. 151-276).

Prvo poglavlje ove rasprave posvećeno je, dakle, Mariji Jurić Zagorki. U njemu sam obradio podatke o njezinu ocu Ivanu Ev. Juriću (*Stari Pavljani, 16.XI.1843. †Lužnica, 13.X.1919.), o njegovu školovanju i radu, te o njegovim prijateljima i dobročiniteljima: nadučitelju Martinu Kučeku (*Stara Ploščica, 1811. †Vrabče, 1878.), njegovoj supruzi Agati Kuček, rođenoj Tičarić (*Stara Ploščica, 1815. †Vrabče, 1895.), njihovu sinu svećeniku, župniku u Vrabču, Ivanu Krst. Kučeku (*Pitomača, 31.V.1837. †Vrabče, 14.V.1906.), svećeniku Blažu Švindermanu (*Bjelovar, 30.I.1842. †Zagreb, 31.X.1915.), svećeniku Miroslavu (Frideriku) Crkvencu (*Berek, 8.III.1845. †Samobor, 2.V.1919.), Ivanu Nepomuku III. Erdedskom (*1794. †1879.), Karlu VI. Erdedskom (*1818. †1864.), Stjepanu IV. Erdedskom (*1848. †1922.) i o obitelji Rauch. Zatim sam ponovno opisao Zagorkinu majku Josipu, rođenu Domin (*Samobor, 12.III.1844. †Vrabče, 16.XII.1923.) i njezine prijatelje i poznanike: ravnajućeg učitelja u Rakovcu, Vinka Brleka (*Brlekovo, župe Konjščina, 1830. †1892./93.?), njegovu suprugu Elizabetu, rođenu Valdec (*Varaždin, 1836. †Varaždin 1905.), svećenika Stjepana Valdeca (*Varaždin, 1829. †Varaždin, 1921.) i svećenika Stjepana Vukovinskog (*Samobor, 1855. †Krapina, 1925.). Tu su i nove pojedinosti o upoznavanju i vjenčanju Zagorkinih roditelja, te o zajedničkom životu u Negovcu (1873.-1875.), Golubovcu (1875.-1876.), Lužnici (1876.-1886.), Šenjugovu (1886.-1895.) i Krapini (1895.-1900.). Precizno se navodi i petero njihove djece (“koju smo imali uzastopce”): Marija Jurić Zagorka (*Negovec, 2.III.1873. †Zagreb, 30.XI.1957.), muško mrtvorođenče (*†Negovec, 24.II.1875.), Berta Emilija Jurić (*Golubovec, 18.IV.1876. †Lužnica, 13.III.1877.), Leonard Ivan Jurić (*Lužnica, 14.IX.1877. †Zagreb, 4.VIII.1961.) i Dragica Elizabeta Jurić (*Lužnica, 26.II.1879. †Krapina, 14.XI.1897.), te Leonardov sin Ervin (Eduard) Jurić (*Zagreb, 5.IV.1915. †Varaždin /Zagreb/, 13.VII.1945. strijeljan), kao posljednji odvjetak obitelji Zagorkina oca Ivana Ev. Jurića. Tu je Leonardova supruga Ruža (Rosa), rođena Večera (*Friševa u Moravskoj, 26.V.1886. †bolnica Vrabče, 29.VII.1938.). Donesene su i dopune o Zagorkinu životnom putu od 1873. do 1896. godine. Početne razrede polazi u Lužnici, do 1881., zatim polazi pučku školu u Rakovcu kod Brlekovih (1881.-1883.), gdje joj je vjeroučitelj i župnik Nikola Štos (*Vratno, 28.XI.1848. †Zagreb, 6.V.1913.), a učiteljica Marija Boršić (*Požega, 1844. †Vrabče, 1897.). Boravi zatim u konviktu i polazi četvrti razred Djevojačke osnovne škole (1883.-1884.), te Višu djevojačku školu (1884.-1888.) kod sestara milosrdnica u Zagrebu. Udaje se 1890. godine za Andriju Matraja, te boravi u Mađarskoj. Boravi zatim kod ujaka Vjekoslava Sadara (*Samobor, 1837. †Srijemska Mitrovica, prije 1914.) u Srijemskoj Mitrovici 1895./1896., koji je bio ondje na službi kao upravitelj kraljevske zemaljske kaznionice. Vraća se u Zagreb i radi u “Obzoru”. Prati izbore za Sabor u Hrvatskoj 1897., te nastavlja živjeti u Zagrebu do smrti, 1957. godine.

U drugom poglavlju predstavljen je učitelj i orguljaš Martin Jurić (*Stari Pavljani, 12.XI.1873. †Stari Pavljani, bolnica Bjelovar, 13.V.1957.), tj. njegovo školovanje i životni put. Službovao je u Glogovnici (1894.-1896.), Ladislavu (1896.-1897.) i Taborskom – Humu na Sutli od studenoga 1897. do studenoga 1926. Nastavlja život u Zagrebu, a nakon Drugoga svjetskog rata, do smrti, ponovno se nastanio u rodnom selu Stari Pavljani. Prikazani su podatci i o njegovoj supruzi Josipi, rođenoj Horvatić (*Tuhelj, 21.X.1861. †Zagreb, 9.I.1945), kao i životni put njihove djece: Vladimira Ladislava Jurića (*Ladislav, 30.I.1897. †Zagreb, 31.XII.1926.) i njegove supruge Milke Emilije, rođene Mlinarić (*Hercegovac, 5.IV.1902. †Zagreb, 28.IX.1993.), te Aurela Jurića (*Taborsko/Hum na Sutli, 22.I.1898. †Zagreb 25.I.1965.) i njegove supruge Franjice, rođene Tepeš (*Rusnica, župa Taborsko, 1895. †Zagreb, 31.XII.1986.). Njihova je kćerka Ružica Jurić (*Zagreb, 14.III.1929. †Zagreb, 1.III.2000.), a Aurel se građanski vjenčao još s Dragicom Jurić (Žokalj), rođenom Gluhinić (*Velika Gorica, 1903. †Zagreb, 1980.) Treće dijete učitelja Martina je Marija Zora Jurić (*Taborsko/Hum na Sutli, 22.II.1899. †Taborsko/Hum na Sutli, 7.VII.1899.) i četvrto, druga istoimena Marija Zora Jurić (*Taborsko/Hum na Sutli, 23.XI.1901.†Čakovec, ?).

U trećem poglavlju prikazan je svećenik Mijo Jurić (*Stari Pavljani, 27.IX.1883. †Salzburg, 29.I.1961.) s posebnim osvrtom na njegov život u izbjeglištvu u Austriji (1945.-1961.). Tu su obuhvaćena njegova mjesta boravka i djelovanja: kod časnih sestara elizabetinki, Schloss Rosenbichl kod Klagenfurta, od svibnja 1945. do rujna 1951.; u izbjegličkim logorima Spittal/Drau i St. Martin kod Villacha, od listopada 1951. do prosinca 1952.; u Kronburgu kod Zamsa i Innsbrucku u Tirolu, od prosinca 1952. do 1954., te u ustanovama sestara milosrdnica u Salzburgu, od 1954. do smrti 1961. godine. Posebno je obrađena njegova dopisba (1949.-1952.), njegov misijski duhovni rad po logorima za izbjeglice u Štajerskoj, Koruškoj, Gornjoj Austriji i Tirolu, s posebnim osvrtom na pratnju kipa Majke Božje Fatimske i marijanske duhovne obnove (1951.-1952.), te na pisanje Glasnika Srca Isusova i Marijina (Salzburg, 1948.-1968.) u prigodi njegove Zlatne mise, na Uskrs 1959. i u prigodi njegove smrti i pogreba 1961. godine.

Ovom su dakle raspravom sveobuhvatno prikazana tri javna djelatnika prezimena Jurić, književnica Marija Jurić Zagorka (zajedno sa svojim ocem Ivanom Evanđelistom Jurićem), učitelj Martin Jurić i svećenik Mijo Jurić, koji izravno ili posredno potječu iz župe Nevinac, selo Stari Pavljani kod Bjelovara.

Résumé: Les membres éminents de la famille Jurić, originaires du village de Stari Pavljani près de la ville de Bjelovar: Le fonctionnaire d'État Jean-Évangéliste Jurić (*1843 - †1919), sa fille, l'écrivain Marie Jurić Zagorka (*1873 - †1957), le maître d'école Martin Jurić (*1873 - †1957) et le prêtre Mijo Jurić (*1883 - †1961), str. 212-214.

Dans la présente étude, en trois chapitres, l’auteur présente quelques suppléments et nouveaux détails liés à sa précédente étude sur la journaliste et l’écrivain croate Marie Jurić Zagorka (*1873 – †1957) et la famille Jurić, originaire de la paroisse de Nevinac près de Bjelovar. La précédente étude fut, quant à elle, publiée dans la revue annuelle «Tkalčić» (12/2008, n° 12, pp. 151-276).

Le premier chapitre de la présente étude est donc consacré à Marie Jurić Zagorka. L’on y présente les données concernant son père Jean-Évangéliste Jurić (*Stari Pavljani, le 16 novembre 1843 – †Lužnica, le 13 décembre 1919), sa formation et sa vie professionnelle, ainsi que ces amis et mécènes : le maître d’école supérieur Martin Kuček (*Stara Ploščica, 1811 – †Vrabče, 1878), son épouse Agathe Kuček, née Tičarić (*Stara Ploščica, 1815 – †Vrabče, 1895), leur fils, le prêtre et curé à Vrabče, Jean-Baptiste Kuček (*Pitomača, le 31 mai 1837 – †Vrabče, le 14 mai 1906), le prêtre Blaise Švinderman (*Bjelovar, le 30 janvier 1842 – †Zagreb, le 31 octobre 1915), le prêtre Frédéric Crkvenac (*Berek, le 8 mars1845 – †Samobor, le 2 mai 1919), Jean-Népomucène III Erdödy (*1794 – †1879), Charles VI Erdödy (*1818 – †1864), Étienne IV Erdödy (*1848 – †1922) ainsi que la famille Rauch. Puis, l’on attire de nouveau l’attention du lecteur sur la mère de Marie Jurić Zagorka, Joséphine, née Domin (*Samobor, le 12 mars 1844 – †Vrabče, le 16 décembre 1923) et son entourage composé d’amis et de connaissances : l’on y retrouve le directeur d’école à Rakovec, Vincent Brlek (*Brlekovo, paroisse de Konjščina, 1830 – †1892/93?), son épouse Élisabeth, née Valdec (*Varaždin, 1836 – †Varaždin, 1905), le prêtre Étienne Valdec (*Varaždin, 1829 – †Varaždin, 1921), ainsi qu’un autre prêtre, Étienne Vukovinski (*Samobor, 1855 – †Krapina, 1925). L’ouvrage nous fait également découvrir comment les parents de Zagorka firent leur connaissance et nous parle de leur mariage ainsi que de leur vie familiale dans les villages de Negovec (1873 -1875), Golubovec (1875 -1876), Lužnica (1876 -1886), Šenjugovo (1886 -1895) et dans la ville de Krapina (1895 -1900). L’étude fait également mention de tous les cinq enfants qu’ils eurent en peu d’années d’écart: Marie Jurić Zagorka (*Negovec, le 2 mars 1873 – †Zagreb, le 30 novembre 1957), un fils mort-né (*†Negovec, le 24 février 1875), Berthe-Émilie Jurić (*Golubovec, le 18 avril 1876 – †Lužnica, le 13 mars 1877), Léonard-Jean Jurić (*Lužnica, le 14 septembre 1877 – †Zagreb, le 4 août 1961) et Caroline-Élisabeth Jurić (*Lužnica, le 26 février 1879 – †Krapina, le 14 novembre 1897), ainsi que du fils de Léonard, Erwin (Édouard) Jurić (*Zagreb, le 5 avril 1915 – †Varaždin /Zagreb/, le 13 juillet 1945, fusillé), en tant que dernier membre issu de la famille du père de Zagorka, Jean-Évangéliste Jurić. On y fait également mention de l’épouse de Léonard, Rose, née Večera (*Friševa en Moravie, le 26 mai 1886 – †l’hôpital Vrabče, le 29 juillet 1938). L’auteur apporte aussi des suppléments concernant les années de formation de Zagorka dans la période de 1873 à 1896. L’école primaire, Zagorka commence de la fréquenter à Lužnica (jusqu’à 1881), en continuant ses études à Rakovec chez la famille Brlek (1881 – 1883), où elle a pour professeur de religion le curé Nicolas Štos (*Vratno, le 28 novembre 1848 – †Zagreb, le 6 mai 1913) tandis que son enseignante est Marie Boršić (*Požega, 1844 – †Vrabče, 1897). La quatrième classe de l’École primaire pour filles, Zagorka la finit à Zagreb, dans un internat (1883-1884). Elle continue ses études à l’École supérieure pour filles (1884-1888) auprès des sœurs miséricordieuses de Saint-Vincent-de-Paul. En 1890 elle épouse André Matraja et séjourne en Hongrie. Entre 1895 et 1896 elle séjourne probablement chez son oncle Vjekoslav Sadar (*Samobor, 1837 – †Srijemska Mitrovica, avant 1914), directeur de la prison d’État à Srijemska Mitrovica. Elle retourne ensuite à Zagreb et travaille dans la revue «Obzor» («Horizon»). En 1897 elle suit, en tant que journaliste, les élections pour l’assemblée croate (Sabor) et continue de vivre à Zagreb jusqu’à sa mort, en 1957.

Dans le deuxième chapitre l’on présente la vie et la formation du maître d’école et organiste Martin Jurić (*Stari Pavljani, le 12 novembre 1873 – †Stari Pavljani, l’hôpital à Bjelovar, le 13 mai 1957). En tant que maître, Martin enseigna à Glogovnica (1894-1896), Ladislav (1896-1897) et Taborsko – Hum-sur-la-Sutla (novembre 1897 – novembre 1926). Puis, il s’installe à Zagreb. Après la Seconde guerre mondiale il rentre dans son village natal de Stari Pavljani où il résidera jusqu’à sa mort. L’ouvrage apporte également les données sur la vie de son épouse, Joséphine, née Horvatić (*Tuhelj, le 21 octobre 1861 – †Zagreb, le 9 janvier 1945) ainsi que sur la vie de leurs enfants: Vladimir-Ladislas Jurić (*Ladislav, le 30 janvier 1897 – †Zagreb, le 31 décembre 1926) et son épouse Milka-Émilie, née Mlinarić (*Hercegovac, le 5 avril 1902 – †Zagreb, le 28 septembre 1993), ainsi qu’Aurel Jurić (*Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 22 janvier 1898 – †Zagreb, le 25 janvier 1965) et son épouse Françoise, née Tepeš (*Rusnica, paroisse de Taborsko, 1895 – †Zagreb, le 31 décembre 1986). Aurel et Françoise Jurić eurent une fille, Rose Jurić (*Zagreb, le 14 mars 1929 – †Zagreb, le 1er mars 2000). En secondes noces (civiles), Aurel se maria avec Caroline Jurić (Žokalj), née Gluhinić (*Velika Gorica, 1903 – †Zagreb, 1980). Le troisième enfant de Martin Jurić fut Marie Zora («Aube») Jurić (*Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 22 février 1899 – †Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 7 juillet 1899) et le quatrième, une fille du même nom (*Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 23 novembre 1901 – †Čakovec, ?).

Le troisième chapitre de l’ouvrage nous présente le prêtre Mijo Jurić (*Stari Pavljani, le 27 septembre 1883 – †Salzburg, le 29 janvier 1961), l’accent étant surtout mis sur la période de son exil en Autriche (1945 – 1961). Dans l’étude l’on recense les lieux où il vécut et travailla : auprès des soeurs élisabéthaines dans le château de Rosenbichl près de Klagenfurt (mai 1945 – septembre 1951), dans les camps de réfugiés de Spittal/Drau et de St. Martin près de Villach (octobre 1951 – décembre 1952), à Kronburg près de Zams et Innsbruck dans le Tirol (décembre 1952 – 1954), ainsi que dans les établissements dirigés par les soeurs miséricordieuses de Saint-Vincent-de-Paul à Salzburg (de 1954 jusqu’à sa mort, en 1961). Dans le cadre de l’ouvrage l’auteur se consacre plus particulièrement à la correspondance de Mijo Jurić (1949 – 1952), à son travail de missionaire spirituel dans des camps de réfugiés en Styrie, Carinthie, Haute-Autriche et dans le Tirol, avec l’accent sur l’accompagnement de la statue de Notre-Dame-de Fatima (Salzburg, 1948 – 1968) et les stages de renouveau spirituel marial (1951 – 1952), ainsi qu’aux textes parus dans la revue de Messager du Coeur de Jésus et de Marie (Salzburg, 1948 – 1968) à l’occasion de ses cinquante ans dans le service de l’Église, célébrés à Pâques 1959, ainsi qu’à l’occasion de sa mort et enterrement en 1961.

Cette étude a donc pour but de donner un aperçu exhaustif des trois personnages publics de la famille Jurić, à savoir l’écrivain Marie Jurić Zagorka (avec son père Jean-Évangéliste Jurić), le maître d’école Martin Jurić et, en dernier lieu, le prêtre Mijo Jurić, qui sont tous, directement ou indirectement, originaires de la paroisse de Nevinac (celle-ci faisant partie du village de Stari Pavljani près de Bjelovar).

Traduit par Jelena Puškarić

Bilješka o piscu (Urednik), str. 215-217.

Popis svjetlopisa, str. 218-219.

Kazalo osoba, mjesta i pojmova, str. 220-250.

Pregled sadržaja, str. 251-253.

Naručbenica
knjiga_jurici

Stjepan KOŽUL
Znameniti Jurići porijeklom iz Starih Pavljana kod Bjelovara.
Podnaslov: Službenik Ivan Ev. Jurić (*1843. †1919.), kći književnica Marija Jurić Zagorka (*1873. †1957.), učitelj Martin Jurić (*1873. †1957.) i svećenik Mijo Jurić (*1883. †1961.)..

Zagreb, 2011.
254 str.

cijena: 200 kn (+odpremnina)

Ime i prezime / Naziv pravne osobe *

Ulica i kućni broj *

Mjesto *

Poštanski broj *

Država *

Telefon *

GSM

E-adresa

Broj primjeraka *

* Molimo Vas da upišete svoje podatke u pripadajuća polja kako bismo mogli zaprimiti Vašu naručbu. Kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku. Hvala!